Otvori glavni meni

Izmjene

Bez promjene veličine, prije 5 godina
m/м
fixing dead links
[[2003|2003.]] vođa inspektora [[Hans Blix]] otišao je u Irak i nije našao nikakve tragove zabranjenih oružja. Iako je u [[februar|veljači]] [[2003]]. iznio razmjerno negativno izvješće o suradnji Iraka sa međunarodnim inspektorima, ipak je izjavio da nije našao "nikakav dokaz da Irak skriva ili posjeduje oružje za masovno uništenje"<ref>[http://www.smh.com.au/articles/2003/01/31/1043804520548.html US is misquoting my Iraq report, says Blix]</ref>. U intervjuu u [[septembar|rujnu]] [[2003]]. Blix je čak iznio procjenu da je "Irak uništio svoja oružja za masovno uništenje još prije 10 godina"<ref>[http://english.peopledaily.com.cn/200309/17/eng20030917_124443.shtml Hans Blix: Iraq destroyed WMD 10 years ago]</ref>.
 
No američki predsjednik [[George W. Bush]] nije bio zadovoljan, ustvrdivši da Irak skriva svoj arsenal od inspektora i da pomaže teroristima. Državni sekretar SAD-a [[Colin Powell]] čak je održao prezentaciju u [[Vijeće sigurnosti|Vijeću sigurnosti]] [[Ujedinjeni narodi|UN]]-a i predstavio navodne dokaze o tome kako Irak posjeduje pokretne kamione/laboratorije u kojima proizvodi antraks te da planira nabaviti nuklearno oružje <ref>[http://abcnews.go.com/2020/Politics/story?id=1105979&page=1 ABCnews.go.com; Colin Powell on Iraq]</ref><ref>[http://web.archive.org/web/20050204130309/http://www.state.gov/secretary/former/powell/remarks/2003/17300.htm Colin Powell; Remarks to the UN Security Council]</ref>. I britanski premijer [[Tony Blair]] je snažno zagovarao vojnu intervenciju, navodeći kako se pod Huseinovim režimom kršilo humanitarno pravo te je nastradalo oko 400.000 ljudi te kako Irak ima oružje koje je sposobno doseći i Veliku Britaniju<ref>[http://politics.guardian.co.uk/iraq/story/0,12956,1089630,00.html The Guardian, Transcript: The Bush-Blair press conference]</ref>. Nakon neuspjelog pokušaja da se u [[Ujedinjeni narodi|UN]]-u dobije rezolucija koja podržava upotrebu vojne intervencije, SAD je [[17. 3.|17. ožujka]] [[2003]]. objavio ultimatum - Saddam Hussein mora napustiti Irak u roku od 48 sati ili će biti rata<ref>[http://georgewbush-whitehouse.archives.gov/news/releases/2003/03/20030317-7.html The White House.gov, News - President says Saddam Hussein must leave Iraq within 48 hours]</ref>. Kada se to nije dogodilo, [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[Velika Britanija]] započeli su s Koalicijom drugih država rat s Irakom, navodno kako bi se riješili diktatora [[Sadam Husein|Sadama Huseina]] i stabilizirali regiju.
 
=== Državna propaganda ===
== 2005: Izbori ==
[[Datoteka:Iraqi voters in Nasarwasalam.jpg|thumb|thumb|250px|Red za glasanje u izborima [[2005]]. u Nasarwasalamu]]
[[31. 1.|31. siječnja]] [[2005]]. održati su prvi poslijeratni izbori kako bi se izabrali predstavnici za prijelazno novo iračko vijeće od 275 članova koje bi trebalo donijeti stalni ustav. Usprkos tome što je na biračkim mjestima bilo nasilja, a Suniti su bojkotirali izbore, većina Kurda i Šijita je sudjelovalo i izbori su bili razmjerno uspješni. Oko 8.4 milijuna ljudi je glasovalo u, kako je ocijenjeno, „''prvim demokratskim izborima Iraka''“<ref>[http://web.archive.org/web/20050126041133/http://www.state.gov/r/pa/scp/2005/41206.htm Iraqi Elections: January 30, 2005]</ref><ref>[http://edition.cnn.com/2005/WORLD/meast/01/30/iraq.main/index.html Sporadic violence doesn't deter Iraqi voters]</ref>. [[4. 2.|4. veljače]] [[Paul Wolfowitz]] je objavio da će se oko 15.000 američkih vojnika, koji su osiguravali red na izborima, vratiti natrag kući. Veljača, ožujak i travanj su bili relativno mirni mjeseci u usporedbi sa krvavim studenim i siječnjom, s prosječno 30 napada pobunjenika na dan u usporedbi sa prethodnih 70 na dan. [[9. 4.|9. travnja]] tisuće demonstranata vjernih Šijitskom kleriku [[Muqtada Sadr|Muqtadu Sadru]] protestiralo je u [[Bagdad]]u protiv američke okupacije. [[20. 4.|20. travnja]] irački unutarnji ministar [[Iyad Allawi]] jedva je preživio pokušaj atentata kada je bombaš samoubojica napao njegov konvoj blizu njegove kuće.
 
Nade za skoro povlačenje vojnika iz Iraka su nestale kada je u svibnju nastala prava poplava terorističkih napada pobunjenih Sirijaca, Saudijaca i Sunita. Njihove glavne mete bila su okupljališta civila Šijita, poput tržnica ili škola. Tog mjeseca SAD je pokrenuo '''Operaciju Matador''' na zapadnom Iraku kako bi zaustavio protok pobunjenika i oružja iz [[Sirija|Sirije]]<ref>[http://www.voanews.com/croatian/archive/2005-05/2005-05-11-voa1.cfm 'Operacija Matador' na sjeveru Iraka]</ref>. Irački predsjednik [[Jalal Talabani]] je [[13. 11.|13. studenog]] za britansku televiziju izjavio da bi iračke snage mogle zamijeniti britanske vojnike do kraja iduće godine. [[15. 10.|15. listopada]] [[2005]]., nakon ratifikacije ustava Iraka, održani su izbori za stalno iračko vijeće [[15. 12.|15. prosinca]]. Pobijedila je „''Ujedinjena iračka alijansa''“ sa 128 od 275 sjedala, a drugo mjesto je iznenađujuće zauzela „''Demokratska patriotska alijansa Kurdistana''“ sa 53 sjedala<ref>[http://historiae.org/UIA.asp Historia.org-UIA]</ref>.
== Kontroverze ==
[[Datoteka:CAB-at-Sabers-2006.JPG|thumb|260px|thumb|Američki vojnici ulaze u Bagdad]]
Iako je američki predsjednik Bush izjavio da je rat u Iraku "dio rata protiv terorizma", mnogi stručnjaci smatraju da je invazija bila motivirana drugim razlozima, pogotovo kada oružje za masovno uništenje nikada nije pronađeno. Neki smatraju da je glavni razlog bio kontrola bogatog izvora [[nafta|nafte]] u [[Irak]]u"<ref>[http://web.archive.org/web/20061204094039/http://voanews.com/croatian/archive/2003-01/a-2003-01-15-13-1.cfm Irak i nafta]</ref>. Uz to pojavile su se i optužbe raznih udruga protiv koalicije zbog kršenja ljudskih prava, iako su američki vojnici trebali "osvojiti srca i umove Iračana", poput u zatvoru [[Abu Ghraib]] u kojem su se pojavile slike američkih vojnika kako ponižavaju Iračane, te [[Incident u Mahmudiyji]] u kojem je navodno silovana i ubijena 14-godišnja djevojčica ili ''ubojstva u Hadithu'' u kojem su navodno ubijena 24 civila, većinom djeca i žene. U intervjuu 2009., [[Tony Blair]] je priznao da bi "''ionako pokrenuo invaziju na Irak, čak i da nije bilo nikakvih dokaza o oružju za masovno uništenje''".<ref>Riazat Butt, Richard Norton-Taylor; [http://www.guardian.co.uk/uk/2009/dec/12/tony-blair-iraq-chilcot-inquiry Tony Blair admits: I would have invaded Iraq anyway], The Guardian; 2009-12-12; preuzeto [[22. 1.|22. siječnja]] [[2010]].</ref>
 
Iako su mnogi tražili da se zbog toga skandala smjeni [[Donald Rumsfeld]], to se nije dogodilo. Uz to, protesti diljem svijeta pratili su rat u Iraku, a i mnoge slavne ličnosti u SAD-u su kritizirale vladine odluke; među njima su i filmski glumci [[Sean Penn]] i [[Tim Robbins]], te dokumentarni filmaš [[Michael Moore]] koji je konflikt opisao u dokumentarcu "[[Fahrenheit 9/11]]". Među državama koje su bile izričito protiv rata su bile i [[Francuska]], [[Njemačka]], [[Rusija]], [[Egipat]] i [[Narodna Republika Kina|Kina]], koje su upozorile da će on samo povećati terorizam umjesto da ga smanji.