Veliki rimski požar – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 14:
Neron je brzo shvatio da se narod okreće protiv njega, pa je krivce za palež pronašao u maloj, relativno nepoznatoj ali radikalnoj sekti čiji su se sljedbenici nazivali kršćanima. Naredio je masovna hapšenja kršćana, a potom i njihova pogubljenja, pri čemu kao razlog nije navodio samo palež nego i, kako Tacit tvrdi, "mržnju prema čovječanstvu". Kršćani su pogubljivani tako što su bacani divljim zvijerima u arenu te živi spaljivani na gradskim ulicama.
Neronovi napori da krivnju preusmjeri na kršćane, međutim, nisu dali rezultata. Za veliki dio Rimljana on je ostao krivac, a o tome svjedoči i anegdota koju mnogo godina kasnije navodi [[Svetonije]] i prema kojoj je Neron, promatrajući požar, svirao [[lira|liru]] i pjevao o uništenju Troje. Upravo je požar, odnosno ta anegdota, najzaslužnija za reputaciju Nerona kao luđaka, [[piromanija|piromana]], a kasnije je, zahvaljujući tome što su rimsku historiju pisali pobjednički krščani, prikazivan kao oličenje krajnjeg [[Zlo|Zla]]. U očima svojih suvremenika je, pak, Neron, izgubio naklonost bogova, pa se već sljedeće godine organizirala [[Pizonovska zavjera]] s ciljem njegovog svrgavanja; Neron ju je uspio zatrti, ali je započeo s masovnom čistkom svih uglednih ličnosti za koje je sumnjao da bi ga mogli svrgnuti; ti su ga postupci samo još više izolirali i bitno doprinijeli njegovom padu godine 68.
==Napomene==
|