Zapadnoslavenski jezici

U zapadnoslovenske jezike spada Poljski i neki ostaci od Lektičkih jezika (Kašupski i njegova prastara verzija Slovinski), Donjelužički i Gornjelužički (koji se zovu i Wendish), Češki i Slovački. Više od 40 miliona ljudi govori Poljski jezik u Poljskoj, nekim regionima u Češkoj i USA i Kanadi. Osnovni dijalekat Poljskog je Velikopoljski (na sjeverozapadu), Malopoljski (na jugoistoku), Šleski i Mazovski (sličan Kašubskom). Slovinski pripada sjevernoj grupi Kašubskih jezika. Kašubski dijalekti, zajedno sa Slovinskim se smatraju ostacima Pomeranijskih jezika koji su pripadali Lektičkoj grupi. Lektička grupa je isto uključivala i Polapski jezik koga su govorili do 17 i 18 vijeka Sloveni u okolini rijeke Elbe (Laba). U to doba je već bio napisan riječnik i neki izrazi na tome jeziku.

Polapski jezik se graničio sa Sorbijskim dijalektima koje govore Lužički Srbi u Istočnoj Njemačkoj. Gornjelužički dijalekat je baza za pismo a ostaci Donjelužičkog se govore i u regiji Mužakova.

Češki se govori u Bohemiji, Moraviji i Šleziji. Pisani jezik je zasnovan na centralnom Bohemijskom dijalektu koji se govori u regiji Praga. Slovačko pismo je zasnovano na bazi centralnog Slovačkog dijalekta koji je govoren sredinom 19 vijeka. Zapadni Slovački jezici su bliski sa Moravijskim dok su Istočni bliski sa Poljskim i Ukrajinskim.