Ivan Marić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 15:
Marić je prihvatio predlog grupe funkcionera u [[Pariz]]u, gde se tada nalazilo sedište KPJ, da privremeno preuzme odgovornost za rad partije. On je tokom 1938. godine neformalno proglašen generalnim sekretarom KPJ.<ref name="Simić"/> Njegov CK u Parizu je jedno vreme imao podršku nekih funkcionera Kominterne, kao što je Ivan Srebrnjak.<ref name="Banac"/> Još važnije, Marić i Kusovac su imali podršku čuvenog [[Petko Miletić|Petka Miletića]], vođe komunista-robijaša u Sremskoj Mitrovici i glavnog Titovog rivala.<ref name="Banac"/>
 
Marić i Kusovac su bili sve do [[1938]]. u Parizu. Dok je Kusovac bio sekretar Španskog komiteta, dotle je Marić radio u emigracijskim organizacijama. KadaU suJulu pozvanimesecu u1938 Moskvugodine, uopštepariska impolicija nijeje objašnjenootkazala zaštogostoprimstvo ihdr zovuLabudu Kusovcu, "kakoIvanu biMariću ihi štonjihovim lakšeženama, odvuklizatim na[[Živojin gubilištePavlović (komunista)|Živojinu Pavloviću]] i još nekolicini njihovih bliskih saradnika. Među izgnanim nije bilo nijednog od "staljinovaca".<ref name="Pavlović">[http://www.rastko.rs/rastko-ru/delo/12909 Živojin Pavlović, Bilans sovjetskog termidora: Prikaz i otkrića o delatnosti i organizaciji Staljinskog terora]</ref> Pavlović tvrdi da njihov izgon nije tražilo jugoslovensko poslanstvo već je denuncijacija kod francuske policije došla od strane novog partijskog rukovodstva, "bilo preko francuske partije, bilo preko agenata GPU-a."<ref name="Pavlović"/>
 
=== Isključenje iz KPJ ===