Paulin Dvor – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Dcirovicbot (razgovor | doprinos)
r2
 
Dcirovicbot (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 68:
== Promet ==
Nalazi se na pola puta između željezničkih pruga. Istočno se nalazi [[Osijek]]-[[Antunovac]]-[[Ernestinovo]]-[[Vinkovci]], a zapadno je pruga [[Osijek]]-[[Čepin]]-[[Đakovo]]. Cestom se do Paulina Dvora s istoka dolazi cestovnim odvojkom iz Ernestinova.
 
== Povijest ==
Paulin Dvor je u ranom razdoblju [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] bio okupiran. Nakon žestokih borba, velikosrpske postrojbe su ga zauzele [[16. prosinca]] [[1991.]],<ref name="HMDCDR">[http://www.centardomovinskograta.hr/1991.htm Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar domovinskog rata] 1991.</ref> 11 dana nakon što su okupirale [[Antunovac]],<ref name="HMDCDR"/> a skoro pola godine otkad su (u lipnju) u osječkoj neposrednoj okolici, u [[Bijelo Brdo|Bijelom Brdu]], [[Tenja|Tenji]] i [[Markušica|Markušici]] uspostavljene terorističke baze [[Velika Srbija|velikosrpskih ekstremista]], odakle su isti napadali Osijek (još [[29. lipnja]] [[1991.]] je bio žestoko napadnut{{pojasniti|Pješačkim napadom valjda, topnički su bili cijelog rata.}} iz Tenje) i kontrolirali prugu i cestu Osijek-Vinkovci (iz Markušice).
 
11. i 12. prosinca 1991. neki pripadnici 130. brigade Hrvatske vojske su u Paulin Dvoru i njegovoj okolici [[Pokolj u Paulin Dvoru|ubili 18 civila]], deset muškaraca i osam žena, starosti od 41 do 85 godina (sedamnaest Srba i jednog Mađara). Za zločin je osuđen Nikola Ivanković na zatvorsku kaznu od 15 godina. <ref>http://www.centar-za-mir.hr/uploads/Sudjenja/Paulin_Dvor/Opci_podaci.doc</ref>
<ref>http://www.centar-za-mir.hr/index.php?page=article_sudjenja&trialId=31&article_id=48&lang=hr</ref> Ovo se zbilo u višemjesečnoj tjeskobnoj atmosferi neprestanog granatiranja koje je počelo još 29. lipnja iz Tenje<ref name="HMDCDR"/> koju su držali pobunjeni Srbi i JNA. JNA i pobunjeni Srbi granatirali su grad i iz inih iz okupiranih naselja. 5. srpnja 1991. dužnosnici Srbije i JNA (Milošević - Jović - Kadijević) dogovorili su razmještaj postrojba JNA u Hrvatskoj na područja koja su Srbi željeli izdvojiti iz Hrvatske,<ref name="HMDCDR"/> ako već ne uspiju zauzeti cijelu Hrvatsku. Osijek se našao na planskoj ruti udara na Hrvatsku i odsijecanja dijelova Hrvatske: "''Glavne snage koncentrirati na liniji: Karlovac - Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinovci - Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj način pokriti sve teritorije gde žive Srbi do potpunog raspleta''".<ref name="HMDCDR"/> I kad su te dane (5.-6. srpnja) hrvatski MUP i ZNG potisnuli četnike iz [[Stara Tenja|Stare Tenje]], JNA, neusporedivo moćnija od hrv. snaga, otvoreno se je stavila na stranu pobunjenih Srba, napadom na Osijek.<ref name="HMDCDR"/> 19. kolovoza zrakoplovi JNA bombardirali su Osijek, dvije su žene stradale smrtno, pogođena je osječka katedrala i industrijski pogoni. 21. kolovoza JNA snažno topnički napale Osijek i okolna sela, ranivši mnoštvo civila. Vođa srpskih terorista Željko Ražnatović zahtijevao je predaju grada u roku od 24 sata. [[3. rujna]] srpske su snage zauzele [[Bilje]].<ref name="HMDCDR"/> Istog su dana unatoč potpisane obustave paljbe, srpske snage topnički napale Osijek, ubivši 14, a ranivši 28 osoba. 6. rujna u napadu JNA je oštetila crkvu sv. Petra u Osijeku. 10. rujna topničkim napadom JNA pogođen dječji vrtić i franjevački samostan. 15. rujna srpske paravojne snage topnički su napale osječku bolnicu i ubile pritom 4 osobe. 16. rujna hrvatski su branitelji u Osijeku uništili 10 tenkova JNA, koja je cijeli dan neprekidno napadala osječku bolnicu. Tog se dana predao Dom JNA u Osijeku hrvatstkim snagama. Tijekom rujna JNA je nagomilala oklopno-mehanizirane snage u osječkim predgrađima te u Baranji, tako da se mogao očekivati oubhvatni napad na Osijek sa sjeverne strane. Rujna je JNA izvodila koordinirani udar radi izvlačenja 12. pmbr koja je bila okružena u vojarni u Osijeku. Hrv. su snage pokušale olakšati pritisak na grad manjom napadnom akcijom. 16. rujna na Tenjskoj je cesti JNA srušila nadvožnjak, a tenkovi s poligona "C" pucali su na Brijest, Reftalu i Dinaru. 17. rujna ZNG zauzeo je borbama poligon C i ine vojarne, no iz svih je tih objekata JNA izvukla kompletno oružje, koje je poslije rabila u napadu na Vukovar. ZNG je napustio položaje u Sarvašu.
Opasnost pješačko-tenkovskog napada dugo je visila Osijeku kao mač nad glavom. Vukovar je nakon dugotrajne opsade pao 15. studenoga, vijesti o padanju hrvatskih naselja stizale su odosvuda, a neprijatelj se primicao gradu. 5. prosinca pao je Antunovac. Istog su dana snage JNA i četnici, nakon strahovite topničke pripreme, krenuli u konačno osvajanja grada Osijeka općim oklopno-pješačkim napadom, a hrvatske su snage uz velike žrtve u [[Bitka na Rosinjači|bitci na šumi Rosinjači]] na južnom prilazu gradu malim postrojbama zaustavile udar. JNA i pobunjeni Srbi okupirali su Paulin Dvor [[16. prosinca]] 1991. Prosinačkih su dana hrvatske snage uspjele olakšati pritisak na Osijek sa sjeverne strane, oslobađanjem 30 km<sup>2</sup> u Baranji napraviti mostobran za buduće vojnooslobodilačke akcije.<ref name="HMDCDR"/>
 
==Sport==