Lamijski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: sv:Lamiska kriget |
m robot Mijenja: nl:Lamische Oorlog; kozmetičke promjene |
||
Red 38:
Aleksandrova smrt je u prvi mah izazvala nevericu u Atini gde su se već raspaljivale ustaničke baklje. [[Demad]], prijatelj i poverenik makedonskih hegemona je izražavao svoje sumnje tvrdeći da bi posle Aleksandrove smrti od njegovog lesa zaudarao čitav svet. [[Fokion]] je, znajući atinski karakter da brzo odlučuju o krupnim stvarima, savetovao onima koji su zagovarali rat ohrabreni kraljevom smrću da sačekaju, podrobno razmotre stvari i odluče. Kada je vest potvrđena antimakedonski elementi su dobili samopouzdanje šireći oko sebe akcije koje su zahvatale sve šire i šire slojeve. Počelo je i pomeranje granica ciljeva borbe koji su u prvi mah podrazumevali nezavisnost Atine, a sada već propagirali oslobođenje čitave Helade. [[Hiperid]], [[Platono]]v i [[Sokrat]]ov učenik, neodstupajući od svojih antimakedonskih stavova i neprijateljstva prema Aleksandru, bio je najaktivniji pobornik rata, izazivajući protiv sebe Demada i široko se razilazeći sa Demostenom koga je smatrao korumpiranim od Harpala i Aleksandra. U jednom govoru kritikovao je njegovu političku karijeru i doprineo njegovom osuđivanju. Prema Hiperidovim vizijama Aleksandrova smrt je bila pravi trenutak da se reše mnoga pitanja koja su mučila Atinu i Heladu godinama. Zagovarao je rat sa ciljem proterivanja makedonskih posada i oslobođena cele Grčke makedonske vlasti, zatim, rešavanje pitanja Samosa i povratak pozicija na Hersonesu koje su izgubili posle Heroneje. Dajući se na jak diplomatski rad, Hiperid se uputio na [[Peloponez]] tražeći saveznike. Na tom putu mu se pridružio [[Demosten]] koji je predhodno posle Harpalove afere pobegao iz zatvora u Eginu. To je bila sjajna prilika za Demostena da zarad oproštaja i povratka u Atinu zaboravi sva razilaženja sa Hiperidom i uloži sve svoje snage na ostvarenje životnog dela oslobođenja Grčke od makedonske hegemonije. Hiperidu i Demostenu, političkim inspiratorima ustanka pridružio se i [[Leosten]], koji je stao na čelo pokreta.
Leosten je poslednjih godina Aleksandrovog života služio kao oficir, vešt i sposoban vojnik, kod nekog azijskog satrapa. Poreklom je bio sin istoimenog stratega iz Savezničkog rata koji je [[361]]. prognan. Njegova karijera pre [[324. p. n. e.]] se ne može tačno utvrditi. Smatra se da je sakupljao lutajuće i besposlene vojnike po Maloj Aziji, koje su satrapi uzimali u službu, pa je po
[[Diodor]] svojim svedočanstvom u XVII i XVIII knjizi [[Istorijske biblioteke]] unosi određene nejasnoće po pitanju Leostenove uloge u pripremi ustnka Atine i Grčke. Naime on daje dve nepodudarne verzije događaja. Na kraju XVII knjige kao uzrok za ustanak i nerede 324. godine navodi koncentraciju otpuštneih najamnika, persijskoh oficira i satrapa na [[rtu Tenron]]. Oni su izabrali Leostena za stratega autokratora, koji je tajnim kanalima izdejstvovao od Atine 50 talanata za potrebe plaćanja najamnika i oružja. Uputio je šos i poslanike da sa Eolijom pregovaraju o savezu i sve pripremio za rat smatrajući da će biti težak. Ovim svedočanstvom [[Diodor]] skida odgovornost sa Atine, prebacujui je na Leostena i koncentraciju najamnika koji su činili kritičnu skupinu po mir u Grčkoj. Nasuprot tome u XVIII knjizi [[Diodor]] jasno ističe odgovornost Atine i vladajuće demokratske klase za pripremu i izazivanje rata. Po Aleksandrovoj smrti ohrabreni Atinjani su tražili hegemoniju u ime slobode svih Grka oslanjajući se na materijalnu osnovu novca koji je ostao od Harpala i 8000 najamnika na Tenaru. Dajući Leostenu tajne instrukcije za pripremu najamnika bez odluke demosa, prebacili su odgovornost za njega, da bi izbegli Antipatrove pripreme za rat. [[Leosten]] je užurbano mobilisao ljudstvo iako još uvek vest o Aleksandrovoj smrti nije bila potvrđena. Po potvrdi informacije da hegemon nije više među živima [[demos]] je odlučio da otvoreno započne rat. Druga Diodorova verzija očigledno potvrđuje da se koren sukoba nalazi u atinskom revoltu na poslednje Aleksandrove odluke o emigrantime i ostrvu [[Samos]].
Red 55:
[[Atinska flota]] nije imala uspeha u sprečavanju Leonatovog prelaska preko prevlake, kao ni kasnije Kraterovog prelaza sa vojskom. Deo flote je motrio Antipatrove lađe, a deo je kretao ka Helespontu gde je došlo do sukoba sa flotom koju je poslao [[Perdika]], a kojom je komandovao Klit. [[Atinska flota]] je potučena kod Abidosa na Dardanelima, posle čega su se sjedinile Antipatrove i Klitove lađe. Iako očigledno napušteni od sreće, Atinjani su se želeli kockati još i u leto [[332]]. godine kod ostrva Amorga pretrpeli fatalan poraz koji je zauvek slomio atinsku talasokratiju. Ova bitka se uzima kao kraj atinske političke moći.
Poraz Atine na moru odražavao se na situaciju na kopnu, dajući Krateru neometano prebacivanje vojske
== Epilog ==
Red 74:
[[hr:Lamijski rat]]
[[it:Guerra lamiaca]]
[[nl:Lamische
[[pl:Wojna lamijska]]
[[ru:Ламийская война]]
|