|
Već kao gimnazijalac uspješno se bavio slikanjem. Od tri njegova ulja na platnu, iz [[1959.]]
godine, u privatnom posjedu bjelovarskih i jedne zagrebačke obitelji, jedna od slika poklonjena je bjelovarskom muzeju.<ref>Medar, Mladen, ''Dio ostavštine hrvatskih književnika s bjelovarskog područja u Gradskome muzeju Bjelovar'' // Muzeologija, br. 43./44. (2007.), str. 246.-259. {{Hrčak|id=114245}}, str. 253.-255., preuzeto 18. srpnja 2012.</ref>
==Kad izgovorim tvoje ime==
{| cellpadding=6
! '''Kad izgovorim tvoje ime'''
|- style="vertical-align:top; white-space:nowrap;"
|
:Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA
:preda mnom je lice onog koji se podrijetla svoga odrekao
:pa ostaje sam na putu, zatravljen pred ponorima
:ne sjeća se svojih mrtvih, onih što su sve iskusili
:nevjeru i omču, kajanje i prijetnju
:i slijedi slijepo sunce što se zorom diže
:nad tvoje gluhe uvale, nad tvoje prazne kolijevke
:nikada u tvome srcu nije bilo toliko nesreće
:nikada u tvome tijelu
:nije bilo toliko metaka
:nikada u tvojim snovima nije bilo manje ljubavi
:za prah iz koga iznikosmo i koji će nas jednom natrag pozvati.
:Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA
:tu čudnu riječ što stoljećima sam je samo sricao
:i pođem bosonog kroz tvoje šume, hridi, šikarje
:kuće bez ljudi, posjed bez gospodara
:sakrivat ću se kao uhoda
:i mahovinu naći da me ne bi korak odao
:pred došljacima koji sretni u pijanstvu
:ne žele ništa znati, ništa čuti, ništa vidjeti
:i kada trijezni budu neće se zapitati
:odakle teku tvoje rijeke i u koji se ocean slijevaju
:još samo jednom javit ću se glasom i znati da je prošao moj vijek.
:Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA
:umjesto bajke preda mnom se prostire pustinja
:strah i varka, ili smijeh u vječnom zaboravu
:napustiti ću gradove i živjeti gdje nema ljudske stope
:domahujući konjanicima koji silaze sa vrha planine
:govor njihov, sastavljen od zapovijesti, ne mogu razumjeti
:mi ostajemo oči u oči i uvijek ćemo tako ostati
:jer molitva i kletva jednako su teške
:a vrijeme prije sna i vrijeme kad se gube prijatelji
:već je tako blizu da me topot taj zaglušuje
:ja sadih stabla, a oni nose crne sjekire
:i traže mjesta na kojima je bila zapisana
:istina o zemlji gdje ni cvijeće više rasti ne može.
:Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA
:grane se uznemire i zmija pojavi iz mojih njedara
:za ugriz pravi čas, svi tragovi su već u prašini
:a gorka kap na ovoj usni dovoljna je da me omami
:ja te prizivam, i otkrivam u nedaćama
:koje me okružuju, pretvarajući čitav svijet u sjenu
:tvoga lika, sazdanog od kamena i soli
:hladnoća je već tolika da se naše ruke jedva pokreću
:u očima bez sjaja naziremo strane svijeta
:a ja ne znam kamo da se vratim
:jer što je jučer bilo danas više nema važnosti
:na ovom otoku gdje u nekom zaklonu nas čeka
:posljednji dio zakopanog blaga: SRETNA HRVATSKA.
'''Željko Sabol''' (1971).<ref name="magicus"/>
|}
==Spomen==
| 