Mile Pešorda – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rjecina2 (razgovor | doprinos)
revert. razlozi zašto je BiH, a ne hrvatski pisac su na stranici za razgovor, a još uvek nema protuargumenata. Također niti hr wiki ne tvrdi da je hrv pisac, nego ima neki hibrid
Rjecina2 (razgovor | doprinos)
Red 5:
Mile Pešorda je gimnaziju završio u rodnim [[Grude|Grudama]], romanistiku na Filozofskom fakultetu u [[Sarajevo|Sarajevu]], poslijediplomske i doktorske studije pohađao u [[Zagreb]]u i [[Pariz]]u, gdje je kod Milana Kundere prijavio doktorsku disertaciju "Ideja Europe u djelu [[Ivo Andrić|Ive Andrića]] i [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]]". Bio je novinar u kulturnoj redakciji Radio-Sarajeva te zagrebački dopisnik za kulturu [[Dnevnik Oslobođenje|dnevnika "Oslobođenje"]] u Sarajevu, a od [[1979.]] do [[1990.]] godine odgovorni urednik za domaću i svjetsku književnost u velikoj izdavačkoj kući "Veselin Masleša" u Sarajevu, kada je uredio preko tristo knjiga: među tim naslovima bila su sabrana djela [[Saul Bellow|Saula Bellowa]], [[Midhat Begić|Midhata Begića]] i [[Milan Kundera|Milana Kundere]] 1984., zbog čega je politički difamiran kao "kunderist, antikomunist i neprijatelj Jugoslavije" (M. Lalić).
 
U svibnju [[1968.]] Pešorda je pokrenuo, uredio i objavio prvi broj [[Ogledalo (časopis)|revije Ogledalo]], koju su vlasti uništile i trajno zabranile. Idejni je začetnik [[Šimićevi susreti|Šimićevih susreta]] održanih [[30. svibnja5.|30.]] i [[31. svibnja5.]] [[1970.]] u Grudama i [[Drinovci]]ma. Zagovornikom je građanskih prava i sloboda, inicijator i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika [[Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku|Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku]] [[28. siječnja1.]] [[1971]].
 
Prvi je uputio javni poziv na obnovu [[HKD Napredak]] u Sarajevu, [[7.7.]] [[1990.]]. Četiri godine, od 1990. do [[1994.]], Pešorda je bio lektor-predavač na Sveučilištu u [[Francuska|Francuskoj]], zatim koordinator za [[UNESCO]] i savjetnik za kulturu u [[Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske|Ministarstvu vanjskih poslova]], član uredničkoga vijeća revije ''Lettre Internationale'' u izdanju hrvatskoga centra PEN-a, glavni urednik u "A. G. Matošu" Samobor-Zagreb te jedan od osnivača, zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost tjednika za kulturu [[Hrvatsko slovo]]. U Francuskoj je 1991. osnovao Društvo francusko-hrvatskoga prijateljstva (''AMITIES FRANCO-CROATES DE RENNES''), koje je tijekom nekoliko godina bilo središtem intelektualne i humanitarne pomoći Hrvatskoj i BiH.