Verzija na datum 22 juni 2014 u 23:42 uredi Kolega2357 (razgovor \| doprinos) 20.730.146 izmena m robot kozmetičke promjene ← Starija izmjena		Verzija na datum 23 juli 2014 u 09:17 uredi poništi Orijentolog (razgovor \| doprinos) Autopatroleri, Premještač datoteka, Patrolci, Vraćači 131.831 izmena Nema sažetka izmjene Novija izmjena →
Red 5: S obzirom da prijedlog nije predstavljao komponentu [[Versailleski mirovni sporazum\|Versailleskog mirovnog sporazuma]], kao i međusobne nesuglasice saveznika oko istočnih granica poražene Njemačke, poljska vlada ga je odbila i, umjesto toga iskoristila ratni kaos na spornom području da tokom [[poljsko-sovjetski rat\|poljsko-sovjetskog rata]] okupira značajna područja istočno od Curzonove linije. Tek je poraz Poljaka u [[Kijevska operacija (1920)\|bitci za Kijev]] 1920. i prodor [[Crvena armija\|Crvene armije]] pred samu [[Varšava\|Varšavu]] u ljetu iste godine natjerao premijera [[Władysław Grabski\|Wladyslawa Grabskog]] da prihvati Curzonovoj liniji. Sovjetsko vodstvo je, međutim, opijeno pobjedom, odbilo taj prijedlog; nedugo potom je [[Crvena armija]] poražena u [[Varšavska bitka (1920)\|varšavskoj bitci]] i odbačena daleko na istok. Sovjeti su u jesen 1920. potpisali primirje, a u proljeće 1921. [[Mir u Rigi\|mirovnim sporazumom u Rigi]] pristali Poljacima predati teritorije oko 250 km istočno od Curzonove linije. Time je Poljska dobila oko 135.000 kvadratnih kilometara, a istu je granicu 1923. formalno priznala i [[Liga naroda]]. Curzonova linija je aktualnom postala pred izbijanje [[drugi svjetski rat\|drugog svjetskog rata]] godine 1939. tokom pregovora između [[SSSR]]-a i [[Treći rajh\|nacističke Njemačke]] o [[Četvrta podjela Poljske\|novoj podjeli Poljske]]. Oni su rezultirali [[Pakt Ribbentrop-Molotov\|paktom Ribbentrop-Molotov]] temeljem koga je nakon vojničkog sloma Poljske u septembru 1939. uspostavljena demarkaciona linija koja je uglavnom odgovarala Curzonovoj liniji, s izuzetkom područja oko [[Lublin]]a koja su bila pomjerena na zapad u sovjetsku korist. Područja istočno od Curzonove linije je u jesen iste godine SSSR jednostrano priključio [[Bjeloruska SSR\|Bjeloruskoj]] i [[Ukrajinska ~~SSSR~~SSR\|Ukrajinskoj SSR]]. Zapadni [[Saveznici u drugom svjetskom ratu\|saveznici]] to nisu priznali sve do [[Operacija Barbarossa\|operacije Barbarossa]] nakon koje se SSSR priključio antihitlerovskoj koaliciji; britanski premijer [[Winston Churchill]] je, međutim, formalno odbijao prihvatiti Curzonovu liniju kao istočnu poljsku granicu sve do sovjetske pobjede u [[Kurska bitka\|kurskoj bitci]] 1943. godine, kada se učinilo izglednim sovjetsko ponovno preuzimanje tih teritorija. Curzonovu liniju je neformalno priznao u dogovoru sa [[Staljin]]om na [[Teheranska konferencija\|Teheranskoj konferenciji]] krajem 1943. Nekoliko mjeseci kasnije su na nju izbile sovjetske trupe te je postala demarkacijska linija između sovjetske i novostvorene pro-sovjetske [[NR Poljska\|poljske]] države, a što je odbila prihvatititi poljska vlada u izbjeglištvu. Na [[Konferencija u Jalti\|konferenciji u Jalti]] u februraru 1945. je formalno potvrđena, a nakon završetka rata je u julu 1945. i formalno priznata od savezničkih država. Poljski teritorijalni gubici su, pak, kompenzirani aneksijom njemačkih područja na zapadu, odnosno područja istočno od linije [[Odra-Nisa]]. Curzonova linija nakon [[Raspad SSSR\|raspada SSSR]]-a predstavlja granicu Poljske sa današnjom [[Litva\|Litvom]], [[Bjelorusija\|Bjelorusijom]] i [[Ukrajina\|Ukrajinom]].

Curzonova linija – razlika između verzija