Polupredsjednički sistem – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: thumb|400px|right|[[Predsjednička republika|Predsjedničke republike su označene plavom, dok su države s polupredsjedničkim sustavom označene... |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
[[File:Forms of government.svg|thumb|400px|right|[[Predsjednička republika|Predsjedničke republike]] su označene plavom, dok su države s polupredsjedničkim sustavom označene žutom.]]
'''Polupredsjednički sistem sustav''' ili
Predsjednik republike imenuje vladu kao i predsjednika vlade te mu je ona politički odgovorna, no istovremeno, vlada je odgovorna i zakonodavnom tijelu. Posredstvom političke odgovornosti vlade i predsjednik je odgovoran zakonodavnom tijelu. Neophodno je postojanje trostrukog političkog konsenzusa; između vlade i većine u parlamentu, zatim između predsjednika republike i vlade, te radi stabilnosti prva dva, konsenzus između predsjednika i većine u parlamentu jer ako predsjednik nema podršku stranke ili stranaka koje imaju većinu u parlamentu, polupredsjednički sustav potrebno je preobraziti u parlamentarni.
Red 7:
[[Benjamin Constant]], francuski ustavnopravni i politički teoretičar, je 1815. godine oblikovao ideju državnog poglavara kao demokratskog arbitra između [[zakonodavna vlast|zakonodavne]] i izvršne vlasti koji raspolaže samostalnim ustavnim ovlastima, što je danas predsjednik republike u polupredsjedničkom sustavu. Njegova je ideja bila razrađivana kroz orleanski, vajmarski i degolistički parlamentarizam do suvremenog modela polupredsjedničkog sustava. Svrha je bila da parlamentarni sustav bude što učinkovitiji, a da se poštuje načelo [[dioba vlasti|diobe vlasti]] i [[predstavnički sustav]] koji posredstvom naroda ostvaruje svoj [[suverenitet]].
Pojam polupredsjedničkog sustava u političku je teoriju uveo francuski [[pravnik]] i [[politolog]] [[Maurice Duverger]]. Duvergerova definicija polupredsjedničkog sustava glasi: "''Politički režim smatra se polupredsjedničkim ako ustav koji ga ustanovljuje kombinira tri elementa: (1) [[predsjednik republike]] izabran je [[opće pravo glasa|općim pravom glasa]]; (2) on posjeduje prilično velike ovlasti; (3) nasuprot sebi ima međutim [[premijer]]a i [[ministar|ministre]] koji posjeduju izvršne i vladavinske ovlasti i mogu ostati na položaju samo ako se tomu ne protivi [[parlament]]''". Duverger je ustvrdio da je u političkoj povijesti Europe u 20. stoljeću postojalo sedam ustavnih polupredsjedničkih sustava: Vajmarska Republika (1919-1933), Finska, Austrija, Irska, Island, Portugal i Francuska nakon 1958. kad je usvojen Ustav Pete Republike, odnosno nakon 1962. kad su ustavnim amandmanima ozakonjeni izravni izbori predsjednika države.<ref>[http://hrcak.srce.hr/38263]</ref><ref>[http://hrcak.srce.hr/38262]</ref> Na prostoru bivše Jugoslavije su polupredsjednički sistem koristili [[Hrvatska]] i [[Srbija]] u prvoj deceniji nakon uspostave demokracije, odnosno pod vlašću [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] i [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]].
U teoriji se često javlja problem imenovanje određenog koncepta. Kao formalna oznaka polupredsjedničkog sustava upotrebljavaju se termini: ''polupredsjednički sustav, mješoviti sustav, dualistični sustav, hibridni sustav, granični sustav, parlamentarno-predsjednički sustav, dualistični parlamentarizam, ograničeni parlamentarizam, parlamentarni sustav s hegemonijom predsjednika, parlamentarni sustav s dominacijom predsjednika, oblik parlamentarizma s komponentom predsjedničke vlasti, modificirani parlamentarizam, dualistični parlamentarno-predsjednički sustav, demokratska poluparlamentarna verzija predsjedničkog sustava, predsjednički parlamentarizam, kvazipredsjednički sustav, ograničeni prezidencijalizam, sustav bipolarne egzekutive, sustav dualne egzekutive, dvojno vodstvo, dijarhija, fazni model, alternacijski model itd.''<ref>[http://hrcak.srce.hr/38262]</ref>
|