Al-Amin – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 22:
[[Muhammad ibn Jarir al-Tabari]] navodi kako je Harun al-Rašid odlučio da ga Al-Amin naslijedi na mjestu kalifa, dok bi mlađi brat [[Al-Mamun]] trebao dobiti mjesto guvernera [[Greater Khorasan|Hurasana]] (današnji istočni [[Iran]]) i tamo autonomno vladati. Braća su se za vrijeme hodočašća u Meku sklopila svečanu pogodbu prema kojoj je Al-Mamun pristao priznati Al-Amina za kalifa, dok je Al-Amin odredio Al-Mamuna za svog nasljednika.
Nakon što je kalif umro, Al-Amin, za koga historičari navode da se na dvoru okružio [[eunuh|eunusima]] je vodio rasklašen i dekdadentan život u tolikoj mjeri da je njegova majka [[Zubaida]] naložila dvorskim sluškinjama da nose mušku odjeću kako bi se očuvao konvencionalni moral. <ref>Ed. C. Bosworth, E. van Donzel, ''[[The Encyclopaedia of Islam]]'', Leiden: [[Brill]], 1983</ref>
Usprkos dogovora, otpočele su nesuglasice među braćom, pri čemu je kalifa protiv brata podstrekavao njegov ministar al Fadl ibn ar Rabi. U martu 811. su te nesuglasice eskalirale u otvoreno neprijateljstvo. Al-Amin je protiv brata poslao vojsku pod generalom Ali Isa ibn Mahanom. Nju je u [[Bitka kod Rayya|bitci kod Rayya]] porazio [[Tahir bin Husain]], daroviti perzijski general u Al-Mamunovoj službi. Nakon toga su protiv Al-Aminove vlasti izbili ustanci u Siriji, a za Al-Mamuna su se opredijelili Meka, Basra i Kufa. Tahir je, pak, splektama uspio nagovoriti vodeće Al-Aminove generale da se okrenu jedan protiv drugog. To je omogućilo pobunjeničkim trupama da dođu do [[Bagdad]]a i stave ga pod [[Opsada Bagdada (812 - 813)|opsadu]]. Suočen s porazom, Al-Amin je od pobunjenika ishodio prekid opsade i [[slobodan prolaz]] pod uvjetom da se odrekne kalifske vlasti. Taj je dogovor, međutim, pokušao izigrati i pobjeći iz grada zajedno sa simbolima kalifske vlasti; pobunjenički vojskovođa Tahir ga je uhvatio i dao pogubiti.
| |||