Mihajlo III (vizantijski car) – razlika između verzija

'''Mihajlo III. Pijanica''' ([[9. siječnja]] [[840.]] - [[23. rujna]] [[867.]]) je bio bizantski car između [[842.]] i [[867.]] godine. Tradicionalno ga se smatra zadnjim pripadnikom Amorijske dinastije

 

 

Otac Mihajla III je bio bizantski car [[Teofil]] dok mu je majka bila Teodora koju je njegov otac izabrao na izboru organiziranom od kćerke [[Konstantin VI.|Konstantina VI.]] (i maćehe Teofila) između desetaka i stotina kanditatkinja za svoju ženu. Mihajlo je imao starijeg brata Konstantina koji je poginuo u nesreći i nekoliko sestri koje će poslati u [[manastir]].

 

 

Iznenada [[smrt]] oca 842. godine dovela je Mihajla na vlast kada je on imao jedva koji dan više od 24 mjeseca tako da je sva vlast prešla u ruke njegove majke koja je već ranije za očeva života bila okrunjena. Teodora će ubrzo po preuzimanju vlasti opozvati odluke Teofila protiv [[ikona]] i opozvati progon velikog broja svećenika. Također ona počinje kovati novac na kojem piše Mihajlo, Teodora i Thekla (najstarija sestra Mihajla) '''Rimski carevi''', a također se na njemu nalazi i križ zbog čega je taj novac postao nepoželjan među muslimanima.

Regenstvo Teodore završava [[856.]] godine kratko nakon što Teodora organizira izbor mladenke za mladog cara, ali pod uvjetom da Mihajlo ne smije izabrati svoju ljubavnicu. Na kraju on će protivno svojoj volji "izabrati" Evdokiju zbog čega če sada punoljetni Mihajlo početi zavjeru.

 

 

Za pomoć on se okreće bratu Teodore Bardasu (svom ujaku) koji će proglasiti Mihajla punoljetnim [[856.]] godine i de facto preuzeti vlast. Uplašen mogućnosti udaje vlastitih sestara i dobivanjem tim putem konkurenta za vlast Mihajlo III potom ih sve šalje u samostan gdje prolaze proces tonzure (skidanje kose s skalpa) jer tamo nisu dobrovoljno ušle. Teodara će se pridružiti kćerkama u samostanu tek sljedeće godine nakon neuspješnog svrgavanja Bardasa.

Deset godina vladavine Bardasa ja bilo deset godina vanjskopolitičkih uspjeha tijekom kojih Bizant šalje [[Ćiril]]a i [[Metod]]a među Slavene, a poražena [[Bugarska]] je prisiljena na prihvaćanje pravoslavne vjere. Završni uspjeh ovog perioda postaje pobjednički rat protiv [[Arapa]] 863 godine. Tijekom tog razdoblja u kojem Bardas postaje čak i službeni prijestolonasljednik 862. godine Mihajlo upoznaje Bazilija Makedonca koji mu svojom veliko snagom upada u oči. Zadnje dvije godine vladavine Bardas postaje razdoblje borbe za vlast između njega i Bazilija koju on nije mogao dobiti.

 

 

Mihajlo u svom braku s Evdokijom nije imao djece,a jedino strah od skandala ga je držao na udaljenosti od ljubavnice. Kako bi se rješio problem skandala Mihajlo i Bazilije postižu dogovor. Bazilije će oženiti ljubavnicu od Mihajla, s kojom neće smjeti spavati ali će na poklon kao ljubavnicu dobiti sestru od Mihajla koja će biti izvučena iz samostana. S takvom bračnom veze Bazilije je gotovo bez problema u borbi za vlast pobjedio Bardasa kojeg će optužiti za pokušaj puča, nakon čega Mihajlo potpisuje Bardasu smrtnu presudu tijekom travnja 866 godine. Kao nagradu "vjerni" Bazilije koji je 29 godina stariji od cara Mihajla postaje [[prijestolonasljednik]] u svibnju [[867]]. godine. Zabrinut da je Mihajlo III. pao pod utjecaj drugog člana carigradskog dvora Bazilije je organizirao i izvršio ubojstvo cara kako bi on preuzeo vlast 24 rujna 867 godine.

 

 

Prije nego što se postavi pitanje o kraju Amorijske dinastije dobro bi bilo i ono o njenom nastanku. Po bizantskim zakonima nakon izumreća dinastije careva udovica je imala pravo da odabere nasljednika. Druga mogućnost za nastanak nove dinastije je vjenčanje careve kćeri s novim carem kako bi se potvrdila zakonitost nove dinastije. Ženidbom prvog cara Amorijanske dinastije za kćer zadnjeg cara [[Izaurijanska dinastija|Izaurijanske dinastije]] ta veza je bila uspostavljena.

Po pitanju onog što povjesničari tradicionalnu nazivaju [[Makedonska dinastija]] situacija je mnogo jasnija. Jedini carevi ove dinastije su bili Bazilije Makedonac i Aleksandar pošto je Leon VI od kojeg potiču svi kasniji carevi ove dinastije bio sin Mihajla III. Iako ne postoji konkretni dokaz u tom pogledu povjesničari su tradicionalno prihvatili tu rodbinsku vezu zbog neobičnih nekoliko neobičnih odluka kasnijih careva. Car Bazilije je tijekom Leonovog djetinjstva htio [[kastrirati]] "svog" sina kao što je kastrirao i drugog "svog" sina Stjepana, a prva odluka [[Leon VI. Mudri|Leona VI]] nakon krunidbe je ona da se preseli tijelo cara Mihajla III iz malene provincijske u grobnicu dinastije "Makedonaca".

 

 

Nakon preuzimanja vlasti Bazilije je bio prisiljen kao i svi drugi uspješni bizantski uzurpatori dati objašnjenje svog državnog udara. Jedini način da bi se to postiglo je bila propaganda o navodnim ili stvarnim lošim djelima ubijenog cara, a Mihajlov način života je pomogao tim kritikama. Neupitna je psihička slabost Mihajla koji je dopuštao drugim da vladaju carstvom u njegovo ime. Također neupitna je njegov ljubav prema [[alkohol]]u, ali s tim popis loših carevih osobina je bio dovršen. Bez mogućnosti da se dalje kritizira sveukupno uspješna vladavina ubijenog cara on je u propagandi svog ubojice i nasljednika postao nemoralni pijanac ubijen od božje ruke u liku cara Bazilija.

 

 

 

 

[[Kategorija:Bizantski carevi]]

[[sk:Michal III.]]

[[sr:Михаило III]]

[[th:จักรพรรดิมิคาเอลที่ 3]]

[[tr:III. Mikhail]]