Pavle Karađorđević – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
m Vraćene izmene korisnika 89.172.224.196 na poslednju izmenu korisnika Xqbot
Red 1:
'''Pavle Karađorđević''' po bosanski '''Pejo Bosanac''' ([[St. Petersburg]], [[15. travnja]] [[1893]]. – [[Pariz]], [[14. rujna]] [[1976]].), [[Srbija|srpski]] princ i jedini sin kneza [[Arsen Karađorđević|Arsena Karađorđevića]] ([[1859]]-[[1938]]), rođenog brata kralja [[Petar I. Karađorđević|Petra I.]] ([[1844]]-[[1921]]). Vrstan poznavatelj slikarstva i umjetnosti uopće.
 
Do atentata na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] godine [[1934]]. uopće se nije bavio politikom već je živio povučeno sa svojom obitelji. Iz braka s grčkom princezom Olgom imao je sinove Aleksandra (1924), Nikolu (1926-1954) i kćer Jelisavetu (1936). Poslije atentata u [[Marseille]]u prema oporuci kralja Aleksandra postaje jedan od trojice članova namjesništva u ime maloljetnog kralja [[Petar II. Karađorđević|Petra II]]. Ubrzo se nametnuo kao jedina stvarna vlast u Kraljevini Jugoslaviji, dok su ostali namjesnici ( [[Ivo Perović]] i [[Radenko Stanković]] ) samo figurirali na toj dužnosti. U vanjskoj politici provodio je politiku otklona od Francuske, pokušavajući održati neutralnost u sve složenijim europskim okolnostima. Svjestan unutarnjih slabosti države i njezine ranjivosti u slučaju rata, pokušao je riješiti nacionalne probleme u Jugoslaviji. Rezultat njegovih dogovora s [[Vladko Maček|Vladkom Mačekom]] bilo je stvaranje [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] 1939. godine, kao prvi korak u budućem preustroju centralizirane države. U svom djelovanju kao realni političar suočavao se s velikim otporom srpskih političara, posebno radikala. Uvidjevši da Velika Britanija nema namjeru štititi Jugoslaviju, zagovarao je pristupanje [[Trojni pakt|Trojnom paktu]], što se i dogodilo 25. ožujka 1941. Samo dva dana kasnije, oboren je s vlasti u državnom udaru iza kojeg je vjerojatno stajala britanska tajna služba. Uslijedio je njemački napad na Jugoslaviju 6. travnja 1941. i kapitulacija nakon samo 12 dana.