Prvi balkanski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: gl:Primeira Guerra Balcánica |
m robot Mijenja: ca:Primera Guerra Balcànica; kozmetičke promjene |
||
Red 60:
=== Crnogorska bojišnica ===
Glavni cilj crnogorske vojske je bilo zauzimanje Skadra
Zetski odred krenuo ka graničnoj bojišnici i zauzeo položaje prema Turcima kod Tuzima. U jutro , [[9. listopada]] poslije kratke topničke pripreme, napad je počeo. Do [[15. listopada]] je savladan turski otpor i bili su zauzeti turski položaji. Veliki dio turskih snaga je bio zarobljen. Ostatak turskih postrojbi je u nekotroliranom bijegu pobjegao u [[Skadar]] i unio paniku u pozadini. S ovom pobjedom kod Tuzima, crnogorskoj vojsci je bio otvoren put ka Skadru. Međutim, zbor zamorenosti vojnika i velikih gubitaka, crnogorsko zapovjedništvo je dalo nekoliko dana odmora svojoj vojsci. Napad na Skadar otpočeo je [[28. listopada]] s dvije strane, desnom, istočnom obalom [[Skadarsko jezero|Skadarskog jezera]] i lijevom, koja je uspjela da ovlada Velikim Bardanjoltom.
Primorski odred je [[9. listopada]] prešao tursku granicu i sukobio se s turskim snagama na Tarabošu i protjerao turske snage prema Skadru. Zbog slabe komunikacije, crnogorski zapovjednici nisu bili svjesni svog uspjeha, i da su Turci već pobjegli. Turska vojska je iskoristila tu grešku crnogorke vojske i [[11. listopada]] ponovno zauzela Taraboš. Crnogorska vojska je morala sačekati svoje topništvo kako bi izvršila novi napad na ponovno utvrđeni Taraboš. Pripreme za napad su završene [[21. listopada]] i poslije tri dana topničke paljbe na turske položaje, crnogorska vojska je trebala [[25. listopada]] ponovno izvršiti napad. Međutim, oči samog napada, u noći između 24./25 listopada, kralj [[Nikola]] je odlučio da se ne izvede napad na Taraboš, kako se ne bi gubili nepotrebno ljudi, već samo da se nastavi s topničkom vatrom po turskim položajima. Kralj Nikola je smatrao da je zauzimanje Taraboša nepotrebno, jer je glavni cilj bio Skadar, za kojeg je mislio da će se svakako u nekoliko dana sam predati. U tom cilju, crnogorska vojska je blokirala Skadar s južne strane i kod mjesta Lješa se susrela sa srpskom vojskom koja se je probila preko [[Albanija|Albanije]] do Skadra.
Istočni odred je 8. listopada otpočeo pokret iz područja Kolašina i Andrijevice i 9. listopada prešao tursku granicu, zauzeli Mojkovac i Bijelo Polje, i nastavili tok operacije prema Beranama i zauzeli Berane 16.10. Glavnina je nastavila iz Berana prodiranje prema Čakoru i Mokroj planini i nakon dva dana borbi su ih zauzeli. [[30. listopada]] crnogorski Istočni odred je ušao u [[Peć (Kosovo)|Peć]] i [[Kosovska Đakovica|Đakovicu]], gdje se susreo sa srpskom Drinskom divizijom. Po naređenju Vrhovne komande, Istočni odred je krenuo na marš
Red 72:
Plan srpske vojske je bio okružiti i poraziti turske postrojbe na Ovčjem polju i to uzajamnim djelovanjem 1. 2. i 3. armije. Budući da se 3. armija nalazila najudaljenije od mjesta sukoba, srpsko vrhovno zapovjedništvo je namjeravalo ju poslati dan ranije nego druge armije na put ka Ovčjem polju. Zbog prepada turskih postrojbi kod [[Merdari|Merdara]] između 15. i 19. listopada, 3. armija se nije mogla pokrenuti sve do 21. listopada, tj. kad i ostale dvije, a dan kasnije 22. listopada zauzela [[Priština|Prištinu]].
==== Operacije do [[Kumanovska bitka|Kumanovske bitke]] ====
1. armija je krećući se u dvije kolone 22. listopada stigla pred Kumanovo i po zapovjedi vrhovnog zapovjedništva se zaustavila kako bi sačekala pristizanje 3. armije iz pravca Prištine. Zbog nedostatka obavještajnih podataka, 1. armija nije znala točnu snagu turskih postrojbi u Kumanovu. Smatralo se da se tamo nalaze samo neke manje zaštitne snage.
2. armija je također nastupala u dvije kolone, pri čemu je desna kolona 22. listopada u svom nastupanju zauzela Stracin a lijeva Kratovo. Zbog nemogućnosti uspostave čvrste
Tijekom noći 22./23. listopada koristeći srpsku neobaviještenost, turske postrojbe su se razvile i zauzele položaje prema usamljenoj srpskoj 1. armiji s ciljem pobjede nad njom, pri čemu je turski zapovjednik '''Zeki-paša''' raspolagao točnim podacima o snazi srpskih postrojbi. Iako snažan, napad koji je počeo iznenada 23. listopada rano ujutro, nije uspio potisnuti srpsku 1. armiju s položaja. I dalje u svom neznanju, stožer 1. srpske armije 24. listopada zapovijeda protunapad, misleći da se radi o slabim turskim postrojbama i potiskuje turske snage, jednim dijelom ka [[Skoplje|Skoplju]] a drugim dijelom ka Velesu preko Ovčjeg polja. Nesvjestan postignutog uspjeha, stožer 1. srpske armije 25. listopada zapovijeda daljnje nastupanje prema Ovčjem polju, gdje su očekivane glavne turske snage. Čak i nakon ulaska jedne brigade u nebranjeno Skoplje, srpski zapovjednici nisu bili i dalje svjesni svog uspjeha i nisu imali jasnu predstavu razvoja događaja. Tek nakon što su 28. listopada uspjeli izbiti na Ovčje polje i pred Veles, bez ikakvog otpora turskih snaga, postolo je jasno što se desilo pred Kumanovom i da šansa nije iskorišćena.
Red 84:
==== Operacije poslije Kumanovske bitke ====
Nakon izbijanja na Ovčje polje i u područje Skoplja, uslijedilo je reorganiziranje srpskih snaga i planiranje daljnjih operacija. Cilj je bio uništenje turske Vardarske armije koja se povukla ka Bitoli gdje je organizirala obranu. Do odlučujuće [[Bitolska bitka|bitke]], koja je trajala tri dana, je došlo 16. studenog
=== Bugarska bojišnica ===
Red 108:
Vrijeme tijekom primirja su iskoristile obje strane za reorganiziranje i obnovu svojih snaga i za pripreme za nove operacije. To je pogotovu dobro došlo Turcima, jer su im snage bile demoralizirane i oboljele epidemijom kolere. Nakon odbijanja savezničkih zahtijeva 3. veljače nastavljene su ratne operacije. Turci su na bojišnici svoje Istočne vojske započeli napade na bugarske snage i u kratkoj ofenzivi (5.- [[9. veljače]]) uspjeli potisnuti bugarske predstraže i povratiti Čataldžu. Usprkos početnoj premoći, bugarske snage su uspjele odbiti turske snage i slomiti posljednje pokušaje turskih snaga deblokiranja Jedrena.
Grci su, po završetku pripremnih operacija, [[4. ožujka]] napale na Janjine i
Nakon odbijanja turske ofenzive, Bugari su odlučili zauzeti Jedrene, u kojima se nalazilo oko 60 tisuća turskih vojnika, pa su zajedničkim napadom bugarskih i srpskih snaga 25. ožujka počele borbe za Jedrene. Usprkos velikom broju snaga, turski zapovjednik '''Šukri-paša''' je [[26. ožujka]] bio prinuđen predati Jedrene, čime je bugarski položaj u mnogome poboljšan, jer je uspostavljena željeznička veza '''Svilengrad-Jedrene-Čataldža'''. Uvidjevši prednosti bugarske vojske, Turci su odmah predložili primirje koje je zaključeno [[16. travnja]]. U Jedrenama je zarobljeno 12 paša, tisući turskih časnika i oko 35 tisuća vojnika, kao i znatne količine ratnog materijala.
Red 116:
Konačan svršetak rata je bio [[30. svibnja]] [[1913]]. godine, kad je Turska potpisala mirovni ugovor u Londonu i odrekla se svih područja zapadno od linije '''Enos – Midija'''. Kao ishod Prvog balkanskog rata, ustanovljena je država Albanija i srušen je turski feudalni sustav.
== Vidi još ==
* [[Balkanski ratovi]]
* [[Drugi balkanski rat]]
----
Red 126:
{{Prvi svjetski rat}}
[[
[[
[[
[[
[[
[[
[[
[[
[[ar:حرب البلقان الأولى]]
Red 140:
[[bg:Балканска война]]
[[bs:Prvi balkanski rat]]
[[ca:
[[da:1. Balkankrig]]
[[el:Α΄ Βαλκανικός Πόλεμος]]
|