David Ben-Gurion – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 6:
Izraelski laburistički vođa, državnik i prvi premijer [[Izrael]]a i ministar obrane (1948. - 1953. i 1955. - 1963.) koji je posvetio svoj život osnivanju izraelske države u [[Palestina|Palestini]] i kasnije ponio titulu oca domovine. Ben Gurion čije prezime u orginalu glasi Gruen, rođen je u mjestu [[Plonsk]]u u [[Rusija|Rusiji]] (danas dio [[Poljska|Poljske]]) dana [[16. listopada]] [[1886]]. godine kao sin odvjetnika i aktivnog [[Cionizam|cionista]]. Obrazovao se u hebrejskoj školi koju je osnovao njegov otac. U dobi od 14 godina postao je član cionističke mladeži i vođa skupine mladih židova nazvane [[Ezra]], a čiji su članovi međusobno razgovarali samo na [[Hebrejski jezik|hebrejskom jeziku]]. Sa 18 godina postao je učitelj u [[Varšava|Varšavskoj]] [[Židovi|židovskoj]] školi i pridružio se socijalističkoj cionističkoj skupini ''Poalei Zion'' (Radnici Ziona). Poljsku je napustio [[1906.]] godine, a [[1908.]] radi na farmi u židovskom naselju u [[Palestina|Palestini]] koja se nalazila na području koje je bilo pod [[Turska|turskom]] kontrolom. Tu je postao jedan od pokretača agrikulturne radničke komune te je pomogao utemeljiti židovsku samoobrambenu grupu ''Hashomer'' (Čuvar)
 
Godine [[1910.]] odustao je od od rada na farmi i počeo uređivati cioistički radnički list ''Achdut'' (Jedinstvo) na hebrejskom jeziku. U to doba već je svoje prezime promijenio u Ben Gurion, što na hebrejskom znači "sin mladog lava". Početkom Prvog svjetskog rata Turci su ga protjerali iz Palestine, zajedno s [[Yitzak Ben-Zvi|YitzhakYitzhakom Ben-Zvijem]] (kasnije drugim predsjednikom Izraela), te [[1915]]. godine Gurion stiže u [[New York]] u ime [[Socijalizam|socijalističkih]] cionista. U New Yorku se i vjenčao s Paulom Monbesz, cionističkom aktivisticom. Godine [[1917]]. u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] objavljuje [[Arthur James Balfour|BalfourBalfourovu]] deklaraciju koja oživljava cionističke nade zbog njegove podrške narodnom domu za Židove u Palestini. Ben Gurion pomaže organiziranje Židovske legije u okviru britanskih trupa, a u koju i sam stupa u [[Kanada|Kanadi]] u [[travanj|travnju]] [[1918]]. godine. No, dok je legija doplovila do Palestine rat je završio, a Britanci su preuzeli vlast u Palestini. Godine [[1922]]. britanski mandat za upravu nad Palestinom postao je služben. Samo godinu dana ranije ([[1921]].) postao je glavni tajnik ''Histadruta'', konfederacije židovskih radnika. Cijelo to vrijeme bio je predstavnik Histadruta u Svjetskoj cionističkoj organizaciji i Židovskoj agenciji.
 
Godine [[1930]]. utemeljio je [[Mapai]], cionističku radničku stranku, a do [[1935]]. postao je predsjednik Izvršnog komiteta Židovske agencije za Palestinu, službenim nadglednikom židovske Svete Zemlje. Devet godina kasnije ([[1939]].) Velika je Britanija napravila veliku promjenu u svojoj dotadašnjoj prožidovskoj politici i ograničila je imgracijsku kvotu Židova u Palestinu. Godine [[1944]]. postao je predsjednik Cionističke svjetske organizacije. I u vrijeme Drugog svjetskog rata Ben Gurion je nastavio svoju borbu surađujući s Britancima, ali je poveo političku i vojnu borbu protiv njih [[1947]]. - [[1948]]. godine. Na kraju je došao do željenog cilja, republika [[Izrael]] proglašena je [[14. svibnja]] [[1948]]., a on je proglašen [[premijer]]om novostvorene države (kasnije je postao i ministar obrane). I ne samo to već je uspio razdjeljenje židovske ilegalne oružane skupine stopiti u jedinstvenu vojsku koja je porazila [[Saudijska Arabija|arapske]] invazijske snage i osvojila poluotok [[Sinaj]] koji pripada [[Egipat|Egiptu]] (više na [[Bliskoistočni sukob]]). Na unutarnjem planu petnaest je godina (izuzevši period od [[1953]]. - [[1955]].) vodio svoju zemlju promovirajući useljavanje, obrazovanje i razvoj [[Pustinja|pustinjskih]] krajeva. Unatoč oštrom protivljenju opozicije Ben Gurion je podržao uspostavu veza sa [[Zapadna Njemačka|Zapadnom Njemačkom]].