Karl Kraus – razlika između verzija

Kraus bijaše [[Židovstvo|židovskoga]] porijekla (kasnije je prešao na katoličku vjeru), a jedna od značajki židovske subkulture srednje i istočne [[Evropa|Evrope]] je insistiranje na varavosti jezika i tvorbi kalambura, što je možda i jedan od izvora Krausovih jezičnih opsesija. Verbalni vatromet, iskričavost i prodornost odlika su mnogih Krausovih zbirki [[aforizam]]a i kratkih jezičnih formi, među kojima se ističu "Riječi i proturječja", [[1909]]. i "Pro domo et mundo", [[1912]]. U njima pisac stilskim bravurama (paradoksima, premetanjima slogova, kalamburima) učinkovito karikira i destruira svoje omiljene teme: snobizam, psihoanalizu kao šarlatansku igru namijenjenu seksualno blaziranim bečkim višim krugovima, feudalni mentalitet i [[šovinizam]], užase i besmisao imperijalističkog rata. Slična je i tematika Krausa dramatičara, autora grotesknih tragikomedija "Igra snova",1923; "Nesavladivi", te piščeva magnum opusa, složene dijaloške kompozicije "Posljednji dani čovječanstva", 1918-19., 1922. U tom je golemomu i višeslojnom dramskom kompleksu koji ne podliježe ni eksperimentalnim dramaturškim "zakonima" (pa i nije zamišljen za scensku izvedbu) autor dao sveobuhvatnu panoramu života austrijskoga društva u doba [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskoga rata]] i prikazao truljenje i raspad jedne epohe i države.

 

[[Kategorija:Austrijski pisci]]

[[Kategorija:Pisci aforizama]]