Dezerterstvo – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 5:
Dezerterstvo je fenomen koji se može zapaziti u samim počecima [[vojna historija|vojne historije]], odnosno u [[Stari vijek|Starom vijeku]] kada se prve odredbe o kažnjavanju dezertera mogu zapaziti u [[Hamurabijev zakonik|Hamurabijevom zakoniku]]. Dezerterstvo je tada prvenstveno bila posljedica loše [[logistika|logistike]], odnosno nevoljkosti vojnika da prate komandante na pohodima u daleke, nepoznate krajeve gdje im je prijetila smrt od [[glad]]i ili zaraznih bolesti. U to doba se također može zapaziti da je dezerterstvo bilo manje izraženo u malim [[milicija|milicijskim]] vojskama gradova-država gdje je vojna služba bila vezana uz politički status nego u [[najamnici|najamničkim]] vojskama koje nisu osjećale nikakvu odanost prema svojim poslodavcima. U nastojanju da se suzbije dezerterstvo se najviše istakla [[rimska vojska]], a to se u vrijeme [[rimski građanski ratovi|građanskih ratova]] odražavalo kroz posebnu formu dezerterstva, u kojoj nisu dezertirali pojedinci nego cijele jedinice koje bi pri tome sačuvali svoju unutrašnju hijerarhiju i disciplinu.
 
Slabljenje Rimskog Carstva i sve masovnije uvođenje [[barbari|barbara]] u rimsku vojnu službu je dovelo do masovnih dezertiranja koja će bitno doprinijeti [[pad Rimskog Carstva|padu Carstva]] i stvaranju [[feudalizam|feudalnih]] država na njegovim teritorijama u [[srednji vijek|srednjem vijeku]]. Iako je feudalni sistem prije svega trebao omogućiti popunu vojski ljudstvom, on to obično nije bio u stanju jer je centralnoj vlasti u to doba obično nedostajalo autoriteta i mogućnosti da svoje vazale tjera na ispunjavanje svojih obaveza. Zbog toga su feudalne vojske u pravilu balebile male, da bi se tek razvojem robno-novčane privrede počele puniti najamnicima od kojih će se s vremenom razviti profesionalne [[stajaća vojska|stajaće vojske]] u [[Novi vijek|Novom vijeku]].
 
Period od 15. do 18. vijeka karakteriziraju napori mnogih vojski da uvedu što čvršću disciplinu i suzbiju dezerterstvo. U tome je možda najviše otišla [[Pruska]] kod [[Friedrich Veliki|Friedrichom Velikim]] koji je svojim generalima zabranjivao da vode operacije ili dižu logore u šumama ili naseljenim mjestima, odnosno da marširaju noću - sve u nastojanju da se potencijalnim dezerterima da što manje prilike za bijeg.