Rimske provincije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 1:
[[Image:Roman Empire Map.png|250px|right|thumb|Karta rimskih provincija godine 120. n.e.]]
 
'''Provincija''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''provincia'', množ. ''provinciae'') bila je u [[Antički Rim|antičkom Rimu]] najveća teritorijalna i upravna jedinica države van [[ItalijeItalija|Italije]].
 
== Doba republike ==
Red 7:
=== Prve provincije ===
 
U početku svoje ekspanzije [[Rim]] je vladao osvojenim teritorijama [[Latini|latinskih]] i [[Italici|italskih]] gradova tako što je neke uključio u [[rimsko građanstvo]] i tako što je formirao bilateralne saveze s većinom italskih gradova-država. Posle [[Punski ratovi|punskih ratova]] Rim je počeo novopokorenim teritorijama vladati direktno, kao provincijama. [[Sicilija]] je 241. godine st. e. postala prva rimska provincija, a sledile su je provincije [[Sardinija-Korzika]] 238. god. [[i [[Hispanija]] (podeljena u dve provincije) 197. godine. Posle pedesetogodišnje pauze [[Makedonija (antička)|Makedonija]] i [[Afrika]] su 146. godine pretvorene u provincije, a provincija [[Azija]] (sevrozapadna [[Anatolija]]) ustanovljena je 133. godine. U principu, svakom je provincijom trebalo da se upravlja u skladu sa njenim statutom (''lex provinciae''), zbirkom propisa koju su sastavili osvajač te zemlje i izaslanstvo [[Rimski senat|senata]]. Provincijski je statut definisao organizaciju prikupljanja [[Porezi|poreza]], koja se razlikovala od jedne do druge provincije.
 
Provincijski upravni aparat bio su minimalan i neprofesionalan, jer su se Rimljani veoma mnogo oslanjali na lokalne [[Elita|elite]] kao posrednike između centralne vlasti u Rimu i lokalnog stanovništva. Svake godine iz Rima je u provinciju dolazio jedan senatski [[Magistrati|magistrat]] sa zadatkom da njome upravlja sa gotovo neograničenim ovlašćenjima. Pošto su u početku namesnici uglavnom bili [[pretor]]i, stvaranje novih provincija je zahtevalo da se bira više pretora (od 227. godine bilo je ih četvorica, a od 197. godine biralo se ukupno šest pretora). Provincije su se na upravu dodeljivale kockom. Upravnik je sa sobom vodio jednog [[kvestor]]a, koji je nadgledao finansijske poslove provincijske uprave, kao i senatorske prijatelje i rođake koji su mu služili kao zamenici i savetnici (''legati''). Među nižim činovnicima koji su pomagali namesniku bili su pisari, koji su vodili [[Arhiva|arhivu]], i [[liktori]] s [[fasci]]ma (svežnjavima pruća i sekira), koji su simbolisali upravnu vlast i koji su izvršavali presude koje je namesnik izricao u [[Krivično pravo|krivičnim parnicama]].