Konzul – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 15:
U doba ratova glavni kriterij za izbor konzula bila je ratna veština i reputacija kandidata, ali je izbor konzula uvek bio i politički motivisan. Konzulat je vremenom postao uobičajena završna tačka koju je ambiciozni rimski političar dostizao nakon što je prošao niže magistrature (taj se redosled magistratura nazivao ''cursus honorum'').
 
Prema [[Analisti|analističkoj]] predaji, prvi je plebejski konzul bio izabran za 366. godinu st. e. Verovalo se da su svi prethodni konzuli bili patriciji, i jedan od glavnih aspekata [[Patriciji i plebejci|borbe staleža]] navodno je bilo uporno zalaganje plebejaca da ta dužnost postane dostupna i njima. Međutim, ukoliko se klasifikacija patricijskih i plebejskih imena poznata iz srednje i pozne republike primeni na spisak konzula za period od 509. do 445. god. st. e., plebejska su imena dobro zastupljena (30 odsto). Plebejcima verovatno nikada nije bilo zabranjeno da budu na položaju konzula. Razlika između patricijskih i plebejskih porodica fiksirana je možda tek polovinom 4. veka st. e., a svrha zakona iz 367. st. e., nazvanog ''lex Licinia Sextia'', koji predviđa da jedan konzul mora biti plebejac, možda nije bila ništa drugo nego da zakonski garantuje da će obe grupe [[nobilitet]]a imati podjednak udeo u obavljanju najvišeg položaja u državi. Ipak, prema antičkoj tradiciji, prvi plebejski konzul bio je Lucije Sekstije, izabran za 366. godinu st. e.