Razlike između izmjena na stranici "Antika"

Dodano 32.838 bajtova ,  prije 10 godina
preuzeto s hrvatske Wikipedije
(Redirecting to Stari vijek)
 
(preuzeto s hrvatske Wikipedije)
Pojam [[Antika]] dolazi od [[latinski|latinskog]] ''antiquus'': star, starinski, drevan. Iz latinskog je riječ ušla u gotovo sve moderne europske jezike ([[njemački]]: ''die Antike'', [[engleski]]: ''antiquity'', [[ruski]]: ''antičnost''). U osnovnom značenju, odnosi se na kulture [[Stara Grčka|Stare Grčke]] i [[Stari Rim|Rima]] i kulture pod njihovim utjecajem. U širem značenju znači "davnina".
#REDIRECT [[Stari vijek]]
 
== Značenje pojma ==
Pojam "antika" ima osnovno i šire značenje, pri čemu postoje i varijacije unutar osnovnog značenja o tome što se pod njim razumijeva.
 
=== Osnovno značenje ===
Pojam '''antika''' u svojem osnovnom značenju u literaturi obuhvaća [[Kultura|kulture]] izrasle na obalama [[Sredozemlje|Sredozemlja]] u razdoblju od oko 1200. ili 800. g.pr.Kr. do oko 500. ili 600 g.n.e, tj. približno od pojave grčkih gradova-država ([[polis]]a) i grčke [[arhajska umjetnost|arhajske umjetnosti]] do propasti [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnoga Rimskoga Carstva]] i "[[pagani|paganske]]" kulture. Postoji zajednička i neprekinuta kulturna [[tradicija]], koja započinje oko godine 800. pr. Kr, razvija se i uz razne preobrazbe održava kroz gotovo tisućljeće i pol. Nakon prvog stoljeća prije naše ere uz to se u okviru Rimskog Carstva oblikovalo i političko jedinstvo.
 
Ponekad se u "antiku" uvrštava i starije doba [[Kretsko-mikenska kultura|Kretsko-mikenske kulture]], koje započinje oko 1900. g.pr.Kr. Većina autora ovo razdoblje razmatra posebno, jer kretsko-mikenska kultura u području Grčke i Egejskog mora propala je do oko 1100. g.pr.Kr. uz golema razaranja i ekonomski, demografski i kulturni nazadak, pa slijedi [[mračno razdoblje]] i nema kulturno kontinuiteta.
 
Pojam '''antika''' prvenstveno podrazumijeva kulturu Grčke i Rima i svih zemalja koje su bile pod utjecajem grčke i rimske kulture. Ponekad se to pobliže označava sintagmom '''klasična antika''' (ili '''klasična starina''', ili '''klasična kultura'''), dok pojam "antika" može obuhvatiti i druge sredozemne kulture toga razdoblja (npr. [[Židovi|židovsku]], [[Perzija|perzijsku]], [[Drevni Egipat|egipatsku]], [[Kelti|keltsku]] itd.).
 
Pojam se počeo koristiti u Europi u srednjem vijeku jer se o starim Grcima i Rimljanima generalno govorilo kao o "starima", dok se o kulturama i [[civilizacija]]ma koje su im prethodile nije znalo gotovo ništa (situacija se počela mijenjati tek u XIX. st.).
 
==== Antika i Stari vijek ====
Antika je u uobičajenoj podjeli [[povijest]]i dio [[Stari vijek|Starog vijeka]] (koji započinje pojavom prvih [[civilizacija]] u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] i Egiptu oko godine 3500. pr.Kr., a završava padom [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]]). Ponekad se i izjednačava s pojmom "Stari vijek"; npr. [[Eduard Kale]] u knjizi ''[[Povijest civilizacija (Kale)|Povijest civilizacija]]'' ima poglavlje "Antičko razdoblje" i piše: »Pod antikom se obično razumijeva kulturna povijest Stare Grčke i Rima, no mi ovdje (…) u antičke civilizacije uključujemo sve stare ili drevne civilizacije koje su se u raznim područjima Zemlje javile prije ili u vrijeme stare Grčke i Rima.« (str. 23).
 
Antika je posljednje razdoblje Starog vijeka; slijedi [[Srednji vijek]].
 
=== Šire značenje ===
U širem smislu (uobičajeno u svakodnevnom govoru, ponekad u literaturi), pojam '''antika''' označava davno prošlo vrijeme, davninu. Ponekad se koristi i kao pogrda (pejorativno): zastarjeli pogledi i vrijednosti, koji su nekada nešto značili, a danas su besmisleni; također i osoba, koja ima takve poglede.
 
Pridjev '''antički''' odnosi se na antiku u prvom smislu (antička [[filozofija]], umjetnost isl.), a '''antikni''' na općenito značenje (antikni namještaj, nakit, [[svjetonazor]] idr.). Pridjev '''antikvaran''' i imenica '''antikvitet''' označavaju predmet koji ima kulturnu vrijednost po svojoj starini i rijetkosti.
 
== Razdoblja unutar antike ==
Razdoblje antike (u osnovnom značenju) uobičajeno se dijeli u tri podrazdoblja. Granicu čine osvajanja [[Aleksandar Makedonski|Aleksandra Makedonskog]] (umro 323. g. pr.Kr.) i uspon moći Rima.
#'''Grčko doba'''. U prvom razdoblju antike grčka je kultura, iako donosi izvanredne novine, još marginalna u odnosu na stare civilizacije i velike sile onoga doba (Egipat, [[Asirija]], [[Babilonija]], [[Perzija]]).
#'''[[Helenizam]]'''. Nakon [[Aleksandar Makedonski|Aleksandrovih]] osvajanja (do 323. g. pr.Kr.), [[Makedonija]] postaje velesila i grčka se kultura naglo širi u zauzeta područja, koja su ranije većinom bila pod vlašću Perzije, potiskujući tradicionalne kulture; tako nastaje razdoblje helenizma. S obzirom na brojčanu malobrojnost Grka i drevnost kultura pokorenih naroda, grčka kultura pritom doživljava značajne promjene, koje mnogi povjesničari označavaju kao [[dekadencija|dekadenciju]].
#'''Rimsko razdoblje'''. Razni povjesničari različito označavaju kada prestaje razdoblje helenizma, a započinje rimsko razdoblje: od 201. g. pr. Kr. (kraj [[Punski ratovi|Drugog punskog rata]]) do 30. g. pr. Kr. (Egipat, posljednje kraljevstvo pod helenističkom dinanstijom, pada pod rimsku vlast). Riječ je naravno, kao i uvijek kada u [[historiografija|historiografiji]] postoje ovakva neslaganja, o procesu, gdje je svaki fiksni datum manje ili više arbitaran. U kulturnom smislu, Rimsko razdoblje je uvelike nastavak helenizma, jer su rimska znanost i umjetnost ovisni o grčkoj; nova dostignuća razvijena su uglavnom u [[pravo|pravu]] i [[arhitektura|arhitekturi]], a značajne promjene događaju se u [[religiji]]: religije "uvezene" sa istoka (štovanje egipatskih [[Izida|Izide]] i [[Oziris]]a, maloazijske [[Kibela|Kibele]], perzijskog [[Mitra|Mitre]] idr, te židovstvo i kršćanstvo) postepeno potiskuju staru grčku i rimsku religiju.
=== Početak i širenje antičke kulture ===
Početak antičke kulture u klasičnom smislu općenito se poistovjećuje s razdobljem nastanka [[Homer]]ovih [[ep]]ova (i nešto kasnije [[Hesiod]]ovih) i s početkom [[Grčka kolonizacija|grčke kolonizacije]] prostora Sredozemlja u [[8. stoljeće pr. Kr.|8. stoljeću pr. Kr.]].
 
U slijedećim stoljećima Grci su širili svoje obrazovanje i kulturu cijelim Sredozemljem, a od vremena [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]] i na [[orijent]] pa i dalje, u [[središnja Azija|Središnju Aziju]]. Rimljani su antičku kulturu prenijeli na srednju i sjeverozapadnu [[Europa|Europu]], gdje se ona kasnije, od ranog srednjeg vijeka razvila u [[Srednji vijek|srednjevjekovnu]] [[kršćanstvo|kršćansku]] zapadnjačku kulturu.
 
=== Kraj antike ===
Kao kraj razdoblja antike, različiti autori označavaju različite godine i događaje tijekom tri stoljeća.
*Godina [[325]]. [[Nicejski koncil]], prvi opći sabor krščanstva, koje te godine postaje priznata religija (a pola stoljeća kasnije i jedina dozvoljena).
*Godina [[393]]. Održane zadnje starovjekovne [[Olimpijske igre]], nakon toga zabranjene kao [[paganin|paganske]].
*Godina [[476]]. Svrgnut [[Romul Augustul]], posljednji car [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog Rimskog Carstva]].
*Godina [[498]]. [[Krštenje]] franačkog kralja [[Klodvig I.|Klodvig]]a.
*Godina [[529]]. Sveti [[Benedikt iz Nursije]] osniva prvi samostan na zapadu, a istovremeno se u Ateni zatvara [[Akademija]], koju je 900 godina ranije utemeljio [[Platon]]. To je kraj [[Dodatak:Popis antičkih filozofa|antičke filozofije]], pet godina nakon smrti zadnjeg starovjekovnog nekršćanskog filozofa [[Boetije]]a ([[524]]).
*Godina [[565]]. Smrt bizantskog cara [[Justinijan I.|Justinijana I.]], posljednjeg koji je imao djelomičnog u pokušaju da obnovi nekadašnje jedinstvo istočnog i zapadnog Rimskog carstva.
*Godina [[568]]. Upad [[Langobardi|Langobarda]] u Italiju, koji označava završetak [[Seoba naroda|seobe naroda]] na zapadu.
*Godina [[632]]. Početak [[Arapi|arapskih]] osvajanja izvan [[Arapski poluotok|Arapskog poluotoka]].
 
Kraj antike, koji je ujedno i kraj starog vijeka, proces je osipanja političke moći Rimskog carstva i propadanja njegove kulture koji traje tijekom oko tri stoljeća; svaki pojedinačni datum je manje ili više arbitraran. Iako se u raznim udžbenicima i literaturi i danas kao kraj antike najčešće spominje [[476]]. godina, kada pada Zapadno Rimsko Carstvo, današnji povjesničari obično smatraju da antika traje dulje, do približno [[600]]. godine, jer u mnogim područjima kulturni se kontinuitet nastavlja.
 
Tako npr. kasnoantički gradovi na istočnoj obali Jadrana nastavljaju i nakon 476. živjeti na istim kulturnim i ekonomskim osnovama, što se ne mijenja ni kada početkom VI. stoljeća padaju pod političku vlast [[Istočni Gori|Istočnih Gota]]. Tek invazijom [[Avari|Avara]] početkom VII. stoljeća većina tih gradova biva razorena. U ostalima su ostaci antike živjeli u agoniji još desetljećima, dok nisu podlegli snazi slavenske asimilacije. ''(Suić, str. 24-25)''
 
''O kraju antike pogledaj prije svega članak [[kasna antika]].''
 
==== Pojava kršćanstva ====
U okviru Rimskog carstva javlja se kršćanstvo, koje krajem 4. stoljeća postaje jedina dopuštena religija. Ono negira i uništava mnoge osnovne čimbenike antičke kulture (tradicionalna religija, [[filozofija]], [[kazalište]], [[sport]]ska takmičenja itd.), ali od nje je ovisno i neke njene dijelove prenosi u [[Srednji vijek]].
 
== Preteče antičke kulture ==
Korijeni europske antike leže u tami. Njena se predpovijest može smjestiti u vrijeme oko [[2000. pr. Kr.]] do [[1600. pr. Kr.]]/[[1550. pr. Kr.]], u razdoblje [[heladika|srednje heladike]]. Početkom tog razdoblja, dijelom već u vrijeme rane heladike oko 2200-2000 p.n.e. doseljavaju [[Indoeuropljani|indoeuropska]] plemena u Grčku.
 
=== Mikenska kultura ===
Očigledno pod utjecajem [[Minojska kultura|minojske kulture]] sa [[Kreta|Krete]], prve [[visoka kultura|visoke kulture]] u Europi, koja je svoj procvat imala u vremenu oko 1900. - 1450. pr. Kr., na kopnenom dijelu Grčke se iz kulture srednje heladike razvila [[mikenska kultura]] (oko 1600.-1050./00. pr. Kr.). Polazište joj je vjerojatno bilo u [[Argolis]]u i pojavljuje se iznenadno s bogatim grobovima (od oko 1600 pr. Kr.). Između ostalog, mikenska kultura je od minojske preuzela pismo. Tzv. [[linearno pismo A]] koje se, između ostalog, koristilo na Kreti a do danas nije potpuno odgonetnuto jer su tekstovi pisani nepoznatim jezikom, modificirano je u tzv. [[linearno pismo B]]. Pismo B se sreće na brojnim glinenim pločicama nađenim i u palačama u [[Pil]]u, [[Antička Teba (Grčka)|Tebi]] i [[Mikena|Mikeni]] na grčkom kopnu, kao i na Kreti u [[Knosos]]u kojim je u međuvremenu vladala Mikena.
[[Datoteka:Löwentor Mykene.jpg|mini|250px|desno|Lavlja vrata u Mikeni]]
 
Poznata su prekrasna središta mikenske kulture. Značajna nalazišta su Mikena, Pil, i [[Tirint]] na poluotoku [[Peloponez]]u, [[Orhomen]] i [[Gla]] u središnjoj Grčkoj kao i [[Milet]]u u zapadnom dijelu [[Mala Azija|Male Azije]] i niz drugih.
 
Gradska središta su imala dijelove nazvane zamak ili palača, koji su u većini slučajeva bili u 13. stoljeću jako utvrđeni. Bogati kupolasti grobovi, fina, dijelom bogato obojena keramika, umjetnički obrađeno zlato, srebro i [[fajansa]] i slični nalazi svjedoče o bogatstvu i specijaliziranosti gospodarskog sistema sa središnjom upravom. Njegovane su žive trgovinske veze s Bliskim istokom, Asirijom i Egiptom. Mikenska keramika je bila omiljena u velikom dijelu Sredozemlja, a vjerojatno su u južnoj [[Italija|Italiji]] postojala grčka trgovačka naselja.
 
=== Mračno razdoblje ===
Vrijeme između 1200. i 750. pr. Kr. se obično naziva "[[mračno razdoblje]]" jer iz tog vremena gotovo da i nema tragova.
 
Početkom tog razdoblja su mnogi gradovi na grčkom kopnu razoreni, čime je nestala i podloga za kulturu palača. Mikenska tradicija je nastavljena još oko 150 godina, prije nego je počelo tzv. [[protogeometrijsko razdoblje]] (oko 1050. - 900. pr. Kr.). Prema predaji, oko [[1050. pr. Kr.]] počinje snažno osporavano razdoblje "[[jonska kolonizacija|Jonskih selidbi]]" tijekom kojih su stanovnici grčkog kopna naselili [[Egejsko more|egejske]] otoke i Malu Aziju.
 
Na grčkom kopnu se pruža vrlo difuzna slika: nađeno je vrlo malo naselja, a i ta izgledaju, za razliku od mikenskog razdoblja, vrlo siromašno. Međutim u [[Lefkanda|Lefkandi]], na grčkom otoku [[Eubeja|Eubeji]], se pruža sasvim drugačija slika: tamo su pronađeni, pored naselja s velikom zgradom kneza Lefkandija, grobovi koji su bili vrlo bogato opremljeni.
 
Tijekom zadnjih desetljeća se, zahvaljujući mnogim novim nalazima, "mračno razdoblje" ipak polako rasvjetljava. Prema pretpostavkama znanstvenika koji se bave istraživanjem [[Homer]]a, u različitim dijelovima [[Ilijada|Ilijade]] ogledaju se prilike tog vremena. To je vrijeme bilo očigledno vrlo značajno za razvoj grčkog društva, sve do grčkih polisa.
 
Nakon [[8. stoljeće pr. Kr.|8. stoljeća pr. Kr.]] su kontakti s prednjim [[Orijent]]om ponovo vrlo intenzivni i nastaju trgovinske stanice na [[Cipar|Cipru]] i u [[Sirija|Siriji]]. Pretpostavlja se da su već u kasnom [[9. stoljeće pr. Kr.|9. stoljeću pr. Kr.]] preuzeli pismo od [[Feničani|Feničana]].
 
== Grčka i helenistički svijet ==
 
=== Početci stare Grčke ===
{{glavni|Stara Grčka}}
S tako zvanim [[arhaičan|arhaičnim]] razdobljem u ranom [[8. stoljeće pr. Kr.|8. stoljeću pr. Kr.]] počinje stvarno razdoblje antike. Od [[776. pr. Kr.]] su poznate liste pobjednika [[Olimpijske igre|Olimpijskih igara]]. U razdoblju od oko [[770. pr. Kr.|770]] do [[540. pr. Kr.]] se Grci u vrijeme velike [[kolonizacija|kolonizacije]] šire prema zapadnom Sredozemlju (prije svega na [[Sicilija|Siciliju]] i u južnu Italiju), sjeverne otoke u [[Egejsko more|Egejskom moru]] i na [[Crno more]]. U [[Mala Azija|Maloj Aziji]] su se već ranije naselili. U tom razdoblju (negdje između [[750. pr. Kr.|750]] i [[650. pr. Kr.]] su zapisani i Homerovi epovi [[Ilijada]] i [[Odiseja]], najstariji literarni spomenici zapada; u to je vrijeme ([[oko 700. pr. Kr.]]) djelovao i [[Hesiod]].
 
=== Nastajanje polisa ===
 
Istovremeno, stvara se i sustav grčkih gradova-država, [[polis]]a, pri čemu je većina njih imala samo mali broj stanovnika.
 
[[Sparta]], vojnička država u nastajanju na jugu [[Peloponez]]a, podvrgla je svojoj vlasti [[Mesenija|Meseniju]] i na taj način uspostavila kontrolu nad cijelim jugozapadnim dijelom poluotoka. Grad sa svojom [[oligarhija|oligarhijskim]] ustavom može se smatrati prvim primjerom od tada prevladavajuće polis-strukture.
 
I u velikom broju drugih grčkih gradova-država je ustav uređivao zajednički život građana, ali ni [[tiranija]], kao što je postojala oko [[650. pr. Kr.]] na primjer u [[Korint]]u i u [[Megara|Megari]], nije bila baš rijetkost.
 
U [[Atena (polis)|Ateni]] se korak po korak gradio [[demokracija|demokratski]] sustav. Nakon što su [[Drakon]] ([[621. pr. Kr.]]) i [[Solon]] ([[594. pr. Kr.|594]]/[[593. pr. Kr.]]) donijeli svoje zakone, [[Pizistrat]] i njegovi sinovi su uspjeli još jednom, u razdoblju između [[561. pr. Kr.|561]] i [[510. pr. Kr.]], obnoviti tiraniju. Međutim, do [[501. pr. Kr.]] su reforme [[Klisten Atenski|Klisten]]a dovele do konačnog proboja [[Atička demokracija|atičke demokracije]].
[[Datoteka:Athens Acropolis.jpg|mini|200px|desno|Atenski Akropolis]]
 
=== Razdoblje procvata Atene ===
S atenskom podrškom [[Jonski ustanak|Jonskom ustanku]] oko [[500. pr. Kr.]] počeo je sukob s [[Perzija|Perzijom]] koji je trajao skoro dvjesto godina, u početku kao [[Perzijski ratovi]] o kojima nas "otac povijesti" [[povjesničar]] [[Herodot]] izvješćiva nekad manje, a nekad više pouzdano.
 
Kad Perzijanci upadaju u Grčku, Atenjani ih [[490. pr. Kr.]] pobjeđuju u [[Bitka kod Maratona|Maratonskoj bitci]]. Deset godina kasnije, perzijski Veliki vladar [[Kserkso I.]] <!-- i "Kserkso" --> okuplja veliku vojsku i kreće u kaznenu ekspediciju, da osveti poraz svog oca u [[bitka kod Maratona|bitci kod Maratona]]. Međutim, gubi pomorsku [[bitka kod Salamine|bitku kod Salamine]] s atenskom flotom pod zapovjedništvom [[Temistoklo|Temistokla]], a [[479. pr. Kr.]] kopnena vojska gubi [[Bitka kod Plateje|bitku kod Plateje]] s udruženim vojskama grčkih polisa. Time je Perzija za neko vrijeme potisnuta, a grčki polisi u Maloj Aziji oslobođeni.
 
S osnivanjem [[Atički pomorski savez|Atičkog pomorskog saveza]] [[477. pr. Kr.]] pod vodstvom Atene, za nju počinje razdoblje procvata koje traje do kraja vladavine [[Periklo|Perikla]] [[429. pr. Kr.]]. U tom razdoblju nastaju neka od najznačajnijih filozofskih, literarnih i arhitektonskih djela stare Grčke: [[Eshil]]ove [[tragedija|tragedije]], tada stvaraju [[Sofoklo]] i [[Euripid]], a tada se gradi i [[Partenon]] na [[Akropolis]]u. U to je vrijeme u Ateni djelovao i [[Sokrat]], [[Platon]]ov učitelj.
 
=== Borba za prevlast ===
 
Rastuće suparništvo između Atene kao pomorske i Sparte kao kopnene sile, dovelo je [[431. pr. Kr.]] do [[peloponeski rat|Peloponeskog rata]] koji je trajao 30 godina, a povjesničar [[Tukidid]] ga je vrlo upečatljivo opisao. Ovaj sukob, u kojem su se uspjasi zaraćenih strana neprekidno smjenjivali, završio je [[404. pr. Kr.]], uz pomoć koju su Spartancima pružili Perzijanci, potpunim porazom Atene i uspostavljanjem privremene [[hegemonija|hegemonije]] Sparte nad Grčkom.
 
U prvoj polovici [[4. stoljeće pr. Kr.|4. stoljeća]] grčki gradovi gotovo neprekidno ratuju jedni protiv drugih, svi protiv svih, mijenjaju se saveznici - uz neprekidno uplitanje perzijskih careva - pri čemu se čežnja za općim mirom koristi i za promidžbene ciljeve. [[Antička Teba (Grčka)|Teba]] smjenjuje [[371. pr. Kr.]] Spartu u njenoj ulozi [[hegemon]]a nakon [[bitka kod Leuktre|bitke kod Leuktre]], ali je i prevlast Tebe trajala kratko. Time je Peloponeski rat, kako se to kasnije pokazalo, osjetno poremetio dotadašnji odnos snaga.
 
Za to se vrijeme na [[Sicilija|Siciliji]] moćna [[Sirakuza]] dokazala protiv trgovačke republike [[Kartaga|Kartage]], koja je još od ranog 5. stoljeća pr. Kr. bila u konfliktnom odnosu s grčkim [[polis]]ima. Osim toga, za razliku od matične zemlje, na Siciliji se kao oblik vladavine održala [[hegemonija]] u velikom broju gradova.
 
Tek prisilno ujedinjenje Grčke od strane [[Filip II. Makedonski|Filipa II. Makedonskog]] okončalo je neprekidne borbe za prevlast između polisa. Atenjani, kao [[Demosten]], smatrali su ga ne-grčkim barbarom, ali on je sa svojom izvrsnom vojskom dobio [[Bitka kod Kairona|bitku kod Kairona]] [[338. pr. Kr.]] i uspostavio hegemoniju nad [[Hela|Helom]], što je godinu dana kasnije i osnaženo [[Korintski savez|Korintskim savezom]].
 
=== Vrijeme helenizma ([[336. pr. Kr.|336]] do [[30. pr. Kr.]])===
[[Datoteka:AlexanderTheGreat Bust.jpg|mini|150px|desno|[[Aleksandar Veliki]] - rad nepoznatog suvremenika]]
Nakon što je [[336. pr. Kr.]] ubijen Filip II., nejgov sin [[Aleksandar Veliki]] vodi grčko-makedonsku vojsku u Aziju i u nekoliko godina osvaja cijelo [[Perzija|perzijsko Carstvo]]. [[Aleksandrov pohod]] je utro put grčkoj kulturi u čitavom tada poznatom [[Orijent]]u, od [[Egipat|Egipta]], [[Mezopotamija|Mezopotamije]] i [[Perzija|Perzije]] pa sve do granica [[Indija|Indije]]. Nakon Aleksandrove smrti [[323. pr. Kr.]] u [[Babilon]]u, njegovi nasljednici [[Dijadosi]] (većinom njegovi generali) su nakon dugotrajnih međusobnih ratova podijelili carstvo između sebe. U svim dijelovima carstva - od [[Ptolemejevići|ptolomejskog]] [[Egipat|Egipta]] na zapadu pa sve do [[Seleukidi|seleukidskog]] carstva na istoku - [[helenizam]] je tijekom sljedećih stoljeća bio određujuća kultura.
 
Razdoblje helenizma je bilo obilježeno gotovo neprekidnim borbama tri velesile ([[Ptolemejevići]], [[Seleukidi]] i [[Antigonidi]]) za prevlast. Početkom [[2. stoljeće pr. Kr.|2. stoljeća]] je [[Rim]] intervenirao u Grčkoj. [[146. pr. Kr.]] [[Rimsko Carstvo]] podvrgava pobijeđene članove ahajskog saveza provinciji [[Makedonija (rimska provincija)|Makedoniji]] i razara vodeći polis tog vremena, [[Korint]]. Mnogi polisi, kao Atena i Sparta, neko vrijeme još ostaju, bar formalno, nezavisni. Nedugo zatim je uslijedilo pridobijanje [[Pergamon]]a i [[63. pr. Kr.]]/[[64. pr. Kr.]] i zadnjih ostataka Seleukidskog područja. Zadnja država sljednica Aleksandrovog carstva, Egipat Ptolemejevića čija je zadnja vladarica bila [[Kleopatra VII]], integrirana je [[30. pr. Kr.]] u [[Rimsko Carstvo]]. Time je prestao postojati svijet helenističkih država kao utjecajni vojni i politički čimbenik tadašnjeg svijeta. Grčka kultura je ipak nastavila život nesmanjenom snagom u Rimskom Carstvu sve do njegovog nestanka na zapadu, a nakon toga u [[Bizant]]u.
 
== Rimsko Carstvo ==
[[Datoteka:Forum Romanum.jpg|mini|200px|desno|Rimski Forum]]
(Glavni članak: '''[[Rimsko carstvo]]''')
 
Nakon Grka, Rimljani postaju slijedeći nositelji i posrednici ''antičke kulture''. Što dalje su prodirali na [[Levant]], tim više su prihvaćali književnost, filozofiju, umjetnost, arhitekturu kao i kulturu svakodnevnog življenja Grka, da bi zatim preuzeto širili dalje na područje zapadnog Sredozemlja i dalje, sve do [[Rajna|Rajne]] i britanskih otoka.
 
=== Korijeni Rima ===
[[Rim]], prema legendi osnovan [[753. pr. Kr.]], nastao je, kako smatraju prema novijim istraživanjima, tek krajem [[7. stoljeće pr. Kr.|7. stoljeća]] spajanjem više selskih naselja uz plićine na donjem dijelu rijeke [[Tibar|Tibra]]. Politički i kulturno, Rim je dugo bio pod etrušćanskim utjecajem. S druge strane, [[Etrušćani]] su još od ranije imali intenzivne kontakte s grčkim kolonistima.
 
=== Rimska Republika (oko 500. do 27. pr. Kr.)===
(Glavni članak: '''[[Rimska Republika]]''')
 
Rimljani su se oko [[500. pr. Kr.]] oslobodili prevlasti Etrušćanskog grada-kraljevstva, protjerali zadnjeg rimskog kralja [[Lucije Tarkvinije Oholi|Lucija Tarkvinija Oholog]] i razvili vlastiti, prvi oblik [[Republika|republikanske]] vlasti. U idućim desetljećima, do oko [[450. pr. Kr.]], stvara se [[tablica dvanaest zakona]] koja bilježi prve civilne, kaznene i procesnopravne norme [[rimsko pravo|rimskog prava]]. Ustavom je utvrđena podjela vlasti, i time su položeni temelji Rimske Republike.
 
Do [[272. pr. Kr.]] su Rimljani ovladali cijelom Italijom južno od doline rijeke [[Po]]. S [[Punski ratovi|Punskim ratovima]] protiv pomorske sile [[Kartaga|Kartage]] u [[3. stoljeće pr. Kr.|3.]] i [[2. stoljeće pr. Kr.|2. stoljeću pr. Kr.]] počinje uspon Rima prema položaju [[supersila|supersile]] starog vijeka i za više stoljeća preuzima vlast nad cijelim Sredozemljem. Poslije 200 pr. Kr. Rim se miješa i u politiku helenističkih velesila i preuzima [[protektorat]] nad istočnim Sredozemljem. 148. pr. Kr. [[Makedonija (rimska provincija)|Makedoniju]] [[Antigonidi|Antigonida]], 63. pr. Kr. područje [[Seleukidi|Seleukida]] i na kraju 30. pr. Kr. [[Egipat]] [[Ptolemejevići|Ptolemejevića]] postaju rimske [[provincija|provincije]].
 
Istovremeno, u samom Rimu se odvija niz kriza izraženih sukobima između pretstavnika [[patricij]]a koji su ustrajavali na zastarjelim socijalnoekonimskim strukturama i [[plebejci|plebejaca]] koji su tražili reforme. U vrijeme [[građanski rat|građanskih ratova]] kriza kasnog razdoblja Rimske Republike dosiže vrhunac, i postaje jasno da je Republika kao takva nadživljena. Time postaje moguć [[principat]]. Već je Gaj [[Julije Cezar]] svojim položajem doživotnog [[diktator]]a dosegao status [[monarhija|monarha]]. Prvim rimskim carom smatra se [[August]], Cezarov nećak i nasljednik, koji je s principatom uspio umjesto razrušene republike uvesti [[monarhija|monarhističko]] državno uređenje.
 
== Doba rimskih careva ==
 
Glavni članak:'''[[Rimsko Carstvo]]'''
 
[[Rimsko Carstvo]], kako ga je zasnovao August, su on i njegov nasljednik [[Tiberije]] vodili sigurnom rukom. No već u vrijeme [[Kaligula|Kaligule]], [[Klaudije|Klaudija]] i [[Neron]]a se pojavljuju prvi znaci raspada. Nakon jedne krizne godine ([[Godina četiri cara]]) na vlast dolazi dinastija [[Flavijevci|Flavijevaca]] ([[Vespazijan]], [[Tit]] i [[Domicijan]]). Njihova je vladavina sve u svemu, kako na vanjsko- tako i na unutarpolitičkom planu, bila vrlo uspješna. Nakon što je Domicijan u jednoj zavjeri ubijen, ponovo slijedi jedno krizno razdoblje koje koja je uglavnom prevladana u vrijeme tzv. [[Pet dobrih careva]].
 
Upravo u vrijeme tih "dobrih careva" imperij doživljava (u prvoj polovini [[2. stoljeće|2. stoljeća]]) svoj najveći procvat i veličinu (ekspanzija u vrijeme [[Trajan]]a, povrat teritorija i osiguranje granica pod [[Hadrijan]]om). Ubrzo nakon toga sve više raste pritisak na granice carstva. Na sjevernim i sjeveroistočnim granicama su to bili [[Germani]], na istočnim [[Parti]] (koji su se uprkos nekoliko poraza uspjeli dokazati) a kasnije i [[Sasanidi]]. Sa smrću [[Marko Aurelije|Marka Aurelija]] [[180]]. završava razdoblje koje su mnogi smatrali da je bilo "]]zlatno doba]]", što bi se moglo samo uvjetno takvim smatrati.
 
== Kasna antika (284. do 602./641.)==
 
Krajem [[3. stoljeće|3. stoljeća]] car [[Dioklecijan]] uspijeva, uvođenjem [[Tetrarhija|tetrarhije]] još jednom postići stabiliziranje carstva. To vrijeme početka [[Kasni stari vijek|kasnog starog vijeka]] obilježeno je prijelomnim događajima. Priznavanje i privilegiranje [[kršćanstvo|kršćanstva]] u vrijeme [[Konstantin I.|Konstantina I.]] (koje je prije toga bilo ponekad i krvavo progonjeno) predstavljalo je značajan odmak od antičke kulture, a posebno od antičke filozofije i religijskog pluralizma.
 
[[Julijan Apostata|Julijanovom]] smrću propao je zadnji pokušaj oživljavanja [[poganstvo|poganskih]] kultova povezivanjem sa [[novoplatonizam|novoplatonizmom]] [[363]].; svi sljedeći carevi bili su kršćani.
 
[[Valentinijan I.]] uspijeva stabilizirati zapadni dio carstva, ali u okviru [[seoba naroda|seobe naroda]] [[378]]. dolazi do bitke kod Adrinopolisa, i time do nove krize. Car [[Teodozije I. Veliki]] je sredio stanje na istoku carstva i istovremeno je bio zadnji car koji je vladao cijelim Rimskim imperijem. On je proglasio kršćanstvo državnom religijom. No sve do, najmanje, u 6. stoljeću se dokazano na području imperija nalaze pogani.
 
Nakon podjele carstva [[395]]. imeđu sinova cara Teodozija samo se [[Bizant|Istočno Rimsko Carstvo]] kojim se upravljalo iz [[Carigrad|Konstantinopolis]]a pokazalo trajno sposobno za život ([[latinski]] je do 7. stoljeća ostao službeni jezik). Tzv. [[Zapadno Rimsko Carstvo]] je sve slabije odoljevalo navalama [[Huni|Huna]] i [[Germani|Germana]]. Došlo je do postepenog raspadanja rimske vojske, dok su Germani zaposjeli mnoge zapadne provincije i pri tome preuzeli mjesta rimskih upravljača. Promjene do kojih je dolazilo zbog posljedica [[seoba naroda|seobe naroda]] izgleda da nisu bile ni približno tako lake i jednostavne kao što se dugo vjerovalo, i sad su ponovo predmet znanstvenih rasprava. [[410]]. su Rim opljačkali [[Zapadni Goti]], a [[455]]. [[Vandali]].
 
Tradicionalna povijest, koja tom događaju nije pridavala veliku pažnju, često ga je smatrala "krajem starog vijeka"; danas se odustalo od tog stajališta. Zbog više razloga se danas i [[6. stoljeće]] ubraja u stari vijek. Istočnorimski car [[Justinijan I. Veliki]] ([[527]].-[[565]].) je pokušao ponovo, i to s doista dobrim rezultatima, obnoviti cijeli imperij, što na kraju ipak nije uspjelo - uz ostalo su [[Sasanidi]] vršili veliki pritisak na istočne granice. U Istočnorimskom carstvu su antička kultura i duhovni svijet živjeli i dalje do u [[srednji vijek]], ali tu su značajni rez donijela sa sobom [[Arapska osvajanja]] i odvojila kasnoantičko ranobizantsko carstvo od [[srednji vijek|srednjevjekovnog]] [[Bizant]]a. Zavisno od razmišljanja različitih povjesničara kasna antika završava 602. godine nasilnim dolaskom na vlast cara [[Foka, bizantski car|Foke]] ili 641. godine nakon smrti cara [[Heraklije|Heraklija]] i konačnog pada Egipta u arapske ruke. [http://books.google.com/books?id=Z6-kHUyyUIsC&printsec=frontcover&dq=Byzantium&lr=&as_brr=3&hl=hr#v=onepage&q=&f=false]
 
== Značenje i utjecaj antike ==
Značaj antike za daljnji razvoj svjetske povijesti je gotovo neprocjenjiv. U tom razdoblju leže korijeni razvoja [[zapad|zapadnog]] svijeta. Jonska [[filozofija prirode]], atička [[demokracija]], [[Rimsko pravo]] i religijski pluralizam i tolerancija su ostavština antike na koju se nadovezuju današnji prosvjetitelji, teoretičari države, prirodne znanosti, borci za ljudska prava i mnogi drugi.
 
Do danas su sačuvana brojna svedočanstva o veličini i značenju tog razdoblja - pored sačuvanih tekstova [[filozofija|filozofske]], [[književnost|literarne]] ili [[povijest|povijesne]] naravi - brojni objekti grčke i rimske [[umjetnost]]i: od velikih [[skulptura]] do [[minijatura]], [[keramika|keramike]] i t.d. Velike antičke zbirke nalaze se u [[Rim]]u, [[Atena (grad)|Ateni]], [[Napulj]]u, [[Pariz]]u, [[London]]u, [[München]]u, [[Petrograd]]u, [[Beč]]u i [[Berlin]]u. Za upoznavanje svakodnevnog života u to vrijeme značajna su [[arheologija|arheološka]] nalazišta u [[Pompeji]]ma, [[Delfi]]ma, [[Pergamon]]u i čitavom nizu drugih mjesta.
 
Kad se u Italiji u [[15. stoljeće|15. stoljeću]] počelo ponovo cijeniti i opnašati očuvane ostatke (uglavnom rimske) umjetnina starog vijeka, to je razdoblje nazvano ''[[renesansa]]'', tj. ''ponovno rođenje antike''.
 
Međutim, ne treba smetnuti s uma da se antika u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] nije nikada potpuno ugasila. Uz [[Bizant]]ince i [[Arapi|Arape]], i u Europi je tijekom [[Srednji vijek|Srednjeg vijeka]] zahvaljujući nekim aktivnostima [[redovnik]]a i [[karolinška renesansa|karolinškoj renesansi]] (kraj VIII. i početak IX. st.) sačuvano nešto od antičkog nasljeđa.
 
Novija istraživanja naglašavaju neke neprekinute linije između antike i srednjeg vijeka.
 
Tek u XIV. stoljeću u Europi (na području latinskog kršćanstva odnosno [[katoličanstvo|katoličanstva]]) razvija se interes za izgubljene tekovine antike ([[Renesansa]]), koje su uvelike sačuvane zahvaljujući islamskim [[Arapi]]ma uz posredovanje [[Židovi|Židova]]. Uz obnovu interesa za antičku umjetnost i književnost povezan je i [[svjetonazor]]ski okret od [[Srednji vijek|srednjovjekovne]] prevlasti [[religija|religije]] tj. usmjerenosti na onostrano ([[transcedencija|transcedentno]], [[metafizika|metafizičko]], na [[Bog]]a) ka interesu za ovaj svijet i za čovjeka ([[humanizam]]). Tada započeti duhovni razvoj dovodi do [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] i [[moderna|moderne]]. Suvremna zapadna kultura i civilizacija nezamisliva je bez grčke [[znanost]]i i [[filozofija|filozofije]], bez [[Rimsko pravo|Rimskog prava]], bez grčke i rimske [[arhitektura|arhitekture]] i [[umjetnost]]i.
 
== Antički autori ==
U nastavku su navedeni neki najvažniji '''sačuvani''' antički autori i njihova djela.
* [[Herodot]]: ''Povijest''
* [[Tukidid]]: ''Peloponeski rat''
* [[Ksenofon]]: ''Helenika''
* Ksenofon: ''Pohod deset tisuća''
* [[Arian]]: ''Pohod Aleksandra Velikog u Aziji''
* [[Pauzanije]]: ''Opis Grčke''
* [[Plutarh]]: ''Veliki Grci i Rimljani''
* [[Polibije]]: ''Povijest''
* [[Livije]]: ''Rimska povijest''
* [[Diodor]]: ''Biblioteka''
* [[Salust]]: ''Katalinina zavjera''
* Salust: ''Rat protiv Jugurta''
* [[Cezar]]: ''Galski rat''
* Cezar: ''Građanski rat''
* [[Tacit]]: ''Anali''
* Tacit: ''Germanija''
* Nepoznati autor: ''[[Povijest Augusta]]''
 
== Literatura ==
Osnovne definicije i objašnjenja uzeti su iz:
*[[Hrvatska enciklopedija]]
*[[Hrvatski enciklopedijski rječnik]]
 
Citirana literatura:
*[[Eduard Kale]]: ''[[Povijest civilizacija (Kale)|Povijest civilizacija]]'', Zagreb: Školska knjiga, 1990. (6. izdanje)
*[[Mate Suić]]: ''[[Antički grad na istočnom Jadranu]]'', Zagreb: Golden Marketing, 2003. (2. izmjenjeno i dopunjeno izdanje)
 
{{Rimski i grčki antički književnici}}
 
[[Kategorija:Antička povijest]]
[[Kategorija:Povijesna znanost]]
 
<!-- interwiki -->
 
[[bn:ধ্রুপদি সভ্যতা]]
[[br:Henamzer]]
[[ca:Antiguitat clàssica]]
[[da:Antikken]]
[[de:Antike]]
[[en:Classical antiquity]]
[[eo:Grek-romia antikvo]]
[[es:Antigüedad clásica]]
[[et:Antiikaeg]]
[[fi:Antiikki]]
[[fr:Antiquité classique]]
[[fy:Klassike Aldheid]]
[[hr:Antika]]
[[id:Era Klasik]]
[[io:Antiqueso]]
[[ja:古典古代]]
[[ka:ანტიკური ხანა]]
[[ko:고전 고대]]
[[lb:Antikitéit]]
[[lt:Antika]]
[[nl:Klassieke oudheid]]
[[nn:Antikken]]
[[no:Antikken]]
[[pl:Starożytność]]
[[pt:Antiguidade clássica]]
[[ru:Античность]]
[[sl:Antika]]
[[sr:Антика]]
[[th:สมัยคลาสสิก]]
[[uz:Antik davr]]
[[vi:Thời cổ điển]]
[[zh:古典时代]]