Wikipedija

Azra – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
m Vraćene izmene korisnika 195.66.187.77 na poslednju izmenu korisnika OC Ripper
Red 1:
{{otheruses}}
AZRA (Zagreb)
Kontroverzni autor i jedan od najvećih mističara rock scene Branimir Džoni Štulic je rodjen 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbezna popratna pojava profesije. Ključne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U početku karijere često je nastupao sam, sa akustičnom gitarom i to pretežno po žurkama gde je izvodio svoje, ali i tudje pjesme raznih žanrova. U to vrijeme napisao je dobar dio pjesama koje su se kasnije našle na ranim albumima Azre.
Prva grupa koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Činili su je dugokosi momci sa akustičnim gitarama i jedna pevačica. Svirali su sve, od Džonijevih pjesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve više okreće rocku, i kroz njega je prošlo mnogo muzicara.
Januara 1977. godine Džoni je odlučio da promjeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po pjesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znaci devica. I pod novim imenom su česte promjene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine nastupa sa Jurom Stublićem, Jurijem Novoselićem, Marinom Pelajićem i Mladenom Juričićem. Jura i Džoni, kao dvije jake autorske ličnosti, nisu mogli dugo da izdrže pod istim krovom, pa se čitava ekipa odvaja od Džonija i formira sastav Film. U to vrijeme Dzoni postaje član Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dvije nedelje. Rezultati druženja su ostali zabelezeni na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendić Hus, lider grupe, imao običaj da obradjuje Džonijeve pjesme. Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaze da se boji".
Vrativši se ideji Azre, Džoni za stalnog saradnika prihvata bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vrijeme svirao sa grupom Haustor. Dugo su tražili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pjesmama "Balkan" i "A šta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Mikšić Fuma, basista Parnog valjka, prateće vokale pjevao je Mladen Juričić, gitarista Filma, Husein Hasanefendić je svirao gitaru i obavio produkciju, a elektricnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi singl pokreće prve pozitivne kritike. Pjesma "Balkan" koju je Džoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pjesme vukao je na sevdah, ali ga je Džoni pod uticajem punka i novog talasa izmjenio. Na te promjene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu. Azri se uskoro pridružio basista Mišo Hrnjak. Trio koji je snimio ključne ploče Azre bio je formiran. Džoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog proboja, tako da je grupa tokom ljeta svirala po trgovima na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namernom publikom.
Debi album snimaju u proljeće 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet. Rezultat je u producentskom smislu bio mršav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pjesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploča smatra jednim od najjačih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Džoni demonstrira praštave gitare, uticaj bijelog reggae zvuka (kao The Police u to vrijeme), uzvikujuće, gotovo bolno pjevanje i tekstove sa temama koje dotadašnja scena nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Džoni je izbjegao da snimi pjesme sa jačim političkim temama, ostavljajući ih za sledeći album. Na debiju se našlo dosta ljubavnih pjesama i čitava ploča je posvećena djevojci Graciji, kojoj je napisao i upečatljivu, baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je već uveliko znala sve pjesme, tako da je na koncertima grupa odlično prolazila.
Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Džoni je krenuo sa prekrajanjem i dopunjavanjem pjesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Džoni je već u to vrijeme ispoljio svoj naglašen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebačkih grupa u Domu omladine, organizovanih u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije došli su u Beograd i tokom tri dana sa pet koncerata trijumfovali su u Studentskom Kulturnom Centru.
Sledeći potez bio je singl sa pjesmom "Lijepe žene prolaze kroz grad" otpjevanom djelimično u slengu. Ploču je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani našao se instrumental "Suzy F." za koji je Džoni imao tri verzije teksta, ali su odbačene jer je zvučalo "Kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir mašnom" (citat Dzonija).
Singl je ujedno bio najava za dupli album "Sunčana strana ulice". Producirao ga je sam Džoni sto će kasnije redovno činiti. Medju dvadeset četiri pjesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda. Ploču otvara vinjeta "041" kao uvod u priče koje slijede. U ljubavnim pjesmama "Ne reci mi dvaput", "Izmedju nas", "Gospodar samoće", "Sunčana strana ulice", Džoni je nježan, muzički se oslanja na akustiku i novouvedene duvačke instrumente. Suprotno tome, političke pjesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Uzas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista prica", Dzoni je progovorio o temama o kojima se ustrucavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopiše da je upućena "imperijalizmu i hegemoniji", ma šta to značilo. Na ploči se prvi put našao jedan tekst koji nije Džonijev. Reč je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupčić za istoimenu monodramu. Jedna od najsnažnijih pjesama je "Odlazak u noć" gde je u uobičajeno kabastoj verbalnoj formi Džoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeći na albumu, trojka se homogenizovala, a veću pevačku ulogu dobili su i drugi članovi. Mišo Hrnjak je otpevao "Kad Miki kaze da se boji", a Lajner je bio podrška u pratećim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Benčić, saksofon, Franjo Vlahović, truba i trombon, Nikola Santro, trombon i Mladen Juričić, usna harmonika.
Posle turneje po Jugoslaviji, koja je trajala tokom ljeta i jeseni, Azra je u zagrebačkom klubu Kulučić oktobra 1981. godine održala sedam koncerata koji su snimani za trostruki zivi album "Ravno do dna". Tih večeri definitivno su potvrdili status predvodnika. Džoni se na tim višečasovnim nastupima gotovo nije obraćao publici. Povremeno je u žaru svirke šutirao pojačala i tvrdoglavo je odbijao da izadje na bis. Snimak sa koncerta održanog 21. oktobra objavljen je na živom albumu marta sledeće godine. Ostvarivši želju da ponovo snimi neke stare pjesme za koje je smatrao da su u studiju upropašćene, bazirao je program na tom materijalu. Ipak, predstavljene su i nove pjesme: "Rodjen da budem šonjo", "Nedjeljni komentar" (sa uputstvom da je posvećena lokalnim bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoči izlaska ploče, Azra je održala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada je već izlazio na bis. Jedne večeri im se priključio Vlatko Stefanovski u pjesmama "Balkan", "Lijepe žene prolaze kroz grad" i "Obrati pažnju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izašli svi članovi grupe Leb i sol sa Džonijem i zapržili "Slow Down" Claptona. Na živoj ploči je Azra reprezentativno predstavljena i prosto nevjerovatno djeluje da su mjesec dana uoči beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani došlo je do svadje pa je na bini Džoni razlupao gitaru i pojačalo. Sukob je brzo izgladjen i oni su nastavili dalje.
Sledeći, dupli album "Filigranski pločnici" izlazi već juna iste godine. Na njemu su politički komentari još direktniji. "Tko to tamo pjeva" upućena je drugu Titu, "68" propalim revolucionarima, "Pavel" romantičnim revolucionarima, "Gorki okus" političkim prognanicima, tačnije nastala je povodom zabrane zbirke pjesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Djoga. Ploča sadrži i ljubavne pjesme "Volim te kad pričaš", "Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmiješenog psa" u kojoj pjeva Lajner. Tu fazu rada zaokružuje singl "E pa što", posle koga grupa kreće silaznom putanjom.
Već januara 1983. godine Džoni u Frankfurtu snima ploču "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom, jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivši se religioznoj sekti. Već zreo kao autor, Džoni grabi utabanom stazom sto je najpreglednije u pjesmama "Andjeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Štićenik".
Slična je i sledeća ploča "Krivo srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takodje u Frankfurtu. Sem njegovih pjesama tu je obrada stare narodne "Klinček stoji pod oblakom". Posle te ploče, Lajner redje radi sa Džonijem. Paralelno djelujući sa brojnim zagrebačkim sastavima, Lajner, basista Srdjan Zljebačić Šaher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juričić (ex Film) formiraju grupu Vještice.
Posle ploče "Krivo srastanje", Džoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepjevanih na engleski.
Sledeću ploču "Izmedju krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom, Jurom Padjenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim došao iz Holandije. I na ovoj ploči ima dosta obrada, pretežno starih narodnih pjesama, a kao najuspješnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka i "Zadovoljština" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones.
Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji snimila četvorostruki živi album "Zadovoljština" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pjesama, dodata je i knjižica "Anonymous eprigrams" sa Džonijevim poetskim radovima (vidi prilog - prim. WebMaster). Na albumu se pored starih pjesama, nalazi serija novih, ali to su pretežno obrade stranih autora.
Sledeći album je solistički, dupli "Balkanska rapsodija" i Džoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoć Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploča je sklopljena po sličnom principu kao i prethodne. Štulic malo pjeva na engleskom, malo se dotiče makedonskog folklora, ali i domaće pop istorije. Tako je obradio pjesmu "Traži mene" sastava S vremena na vreme. U to vrijeme, na svirke je sa njim kao tehničar išao Srdjan Šaher, pa su se na ploči našle dvije pjesme koje su potpisali on i Štulic. Jedna od te dvije "Ti znaš da putujem s tim" se kasnije, pod nazivom "Prečesto" pojavila na albumu Vještica "Bez tišine!" (Plavi pilot 1991.).
Ploču "Balegari ne vjeruju sreći" Džoni je snimio početkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su činili Jura Padjen, Tomislav Šojat i Branko Knežević. Sa nje se izdvajaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Džonijevom prepjevu dobila naziv "Usne vrele Višnje", kao i "Leute moj" Tome Bebića. Štulic je efektan i u svojim pjesmama "Voljela me nije nijedna" i "Meni se dušo od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji.
Tokom sledeće godine Štulić u Sarajevu i Holandiji snima ploču "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine. U škrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac moga oca" na tekst Milovana Vitezovića, "Priča o kralju" na tekst Ljubivoja Ršumovića, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena i druge.
Veći dio 1991. godine Štulić je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je nekoliko mjeseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promoviše svoj prevod knjige "Božanska Ilijada", radi konačni miks nekih pjesama koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavačka kuća Komuna postupno objavljuje njegove ploče na diskovima. Na CD-u "Balegari ne vjeruju sreći" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se našle obrada "Moj galebe" iz repertoara Olivera Dragojevića i "Mokre ulice" koje je Džoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukićem..
Tokom devedesetih i Croatia records je veći deo ploča Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Štulićeve pjesme su predstavljene u knjigama "Filigranski pločnici" (Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pjesama od 1979. do 1984. godine kao i šest ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Štulić je zastupljen sa dvadeset jednom pjesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: "Zadovoljština", snimak sa koncerta u zagrebačkom Domu sportova iz 1987. godine i "Klinček stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.).
 
'''Azra''' je [[rock sastav]] iz [[Zagreb]]a koji je bio na vrhuncu slave u [[SFRJ|bivšoj Jugoslaviji]] [[1980-e€osamdesetih godina]] dvadesetog veka.
'''Diskografija'''
 
{{muzika-stub}}
'''Singlovi:'''
 
== Članovi ==
"Balkan" / "A šta da radim"
* [[Branimir Štulić]] - vokal, gitara
"Lijepe žene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F."
* Boris Leiner - bubnjevi, vokal
"Džoni, budi dobar" / "Teško vrijeme"
* Mišo Hrnjak - bas gitara (1979 - 1982)
"E pa što" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko"
* [[Jurica Pađen]] - gitara (1983 - 1984, 1987 - 1988)
"Nemir i strast" / "Dovidjenja na vlaškom drumu"
* Stephen Kipp - bas gitara (1987 - 1988)
 
[[Category: Rock grupe]]
'''Albumi:'''
 
"Azra" (Jugoton 1980.)
[[en: Azra]]
"Sunčana strana ulice" (Jugoton 1981.)
"Ravno do dna" (Jugoton 1982.)
"Filigranski pločnici" (Jugoton 1982.)
"Singl ploče 1979. - 1982." (Jugoton 1982.)
"Kad fazani lete" (Jugoton 1983.)
"Krivo srastanje" (Jugoton 1984.)
"Singlovi 1983. - 1985." (Jugoton 1985.)
"It ain't Like In The Movies At All" (Diskoton 1986.)
"Izmedju krajnosti" (Jugoton 1987.)
"Zadovoljština" (Jugoton 1988.)
Džoni Štulić solo:
"Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989.)
"Balegari ne vjeruju sreći" (Jugoton 1990.)
"Sevdah za Paulu Horvat" (Komuna 1995.)
"Anali" (Komuna 1995.)
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Azra