Sveti Benedikt – razlika između verzija

Odlazi, Sotono, nikad mi ne savjetuj taštine, zlo je ono što mi pružaš, popij sam svoj otrov.

 

 

'''Prepodobni Benedikt.''' Rođen u Nursijskoj oblasti u Italiji 480. godine, od roditelja bogatih i znamenitih. U školi se ne zadrža dugo jer sam uvidje da zbog knjižnog učenja može izgubiti ''veliki razum duše svoje''. I iziđe iz škole ''nenaučen mudrac i razuman neznalac''. Pobjegne u neki manastir gdje ga inok Roman zamonaši, poslije čega povuče se u jednu vrletnu goru gdje u pećini osta preko tri godine na velikom trudu oko duše svoje. Roman mu donošaše hljeba i spuštaše s vrletne stijene na kanapu do pred pećinu. Kad se proču po okolini, on - da bi izbjegao slavu od ljudi - udalji se iz te pećine. Bješe prema sebi vrlo surov. Jednom kad ga nečisti bijes tjelesne pohoti spopade, on se skide nag i valjaše se po koprivi i trnju, dok ne odstrani od sebe i svaku pomisao o ženi. Obdari ga Bog mnogim darovima duhovnim: proricaše, iscjeljivaše, izgonjaše zle duhove, uskrsavaše mrtve, javljaše se svima i na javi i na daljini u snu. Jedanput prozre da mu je naslužena čaša vina s otrovom. On prekrsti čašu, i čaša pršte. Osnovao je 12 manastira, u svakome u početku po 12 monaha. Docnije se stvorio naročiti red benediktinaca koji i danas postoji u Rimskoj crkvi. Na šest dana pred smrt on naredi da se otvori njegov grob, ranije pripremljeni, jer svetitelj prozre da mu je kraj blizu. Sabra sve monahe, posavjetova ih i predade duh svoj Gospodu, kome je vjerno poslužio u siromaštini i čistoti. Njegova rođena sestra [[Scholastica]]živjela je u jednom ženskom manastiru, pa ugledajući se na brata svoga i sama se mnogo podvizavala i došla do velikog duhovnog savršenstva. Kada sv. Benedikt ispusti dušu svoju, dva monaha, jedan na putu, a drugi opet u nekoj udaljenoj ćeliji na molitvi, vidješe istodobno istu viziju: put od zemlje do nebesa zastrt skupocjenim tkaninama i osvijetljen po stranama redovima ljudi. Na vrhu toga puta stajaše neki čovjek neopisane krasote i svjetlosti, koji im reče da je taj put pripremljen za Benedikta, Bogu omiljenoga. Po toj viziji ta dva brata saznadoše da je njihov dobri iguman otišao s ovoga svijeta. Skončao mirno 543. godine i preselio se u vječno carstvo Hrista Cara.