Drugi srpski ustanak – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{Istorija Srbije}}
 
PoslijePosle propasti Prvog srpskog ustanka, srpski narod se našao u gorem položaju. Turci su nastavljali sa ubijanjem ljudi, paljenjem sela, maltretiranjem... Mnoge srpske porodice su pobjeglepobegle preko granice u Srem i Banat.
 
U Beogradu je obnovljena vlast Sulejman Skopljak-paše. Proglašena je amnestija za sve srpske ustanike; u tom smislu je izvršena agitacija i u Srbiji i među izbjeglicamaizbeglicama da se vrate iz Austrije natrag u Srbiju. Zajedno sa narodom kome su stajali na čelu, Turcima su se predali neke vojvode i knezovi iz Prvog srpskog ustanka: arhimandrit Gligorije Radoičić, Miloš Obrenović, Lazar Mutap, Arsenije Loma, Milić Drinčić, Pavle Pljakić, i Stanoje Glavaš "sa svojom družinom"...
 
Međutim, amnestija nije bila sprovedena - početak turske vlasti sa Sulejman Skopljak-pašom je obilježenobeležen terorom, nasilnim skupljanjem oružja, uvođenjem kuluka za opravku gradova i puteva, surovim utjerivanjemuterivanjem nameta ui feudalnih obaveza.
 
Ovakva situacija je izazvala ponovno pojavljivanje hajduka, koji su i dalje održavali ratno stanje u zemlji. U Srbiji su da velikim interesovanjem praćeni međunarodni događaji, pogotovo poslijeposle vojnog uspjehauspeha Rusije protiv Napoleona. Prota Mateja Nenadović je uputio molbu ruskom caru Aleksandru da se Srbija pripoji Rusiji ili da dobije položaj kakve su imale Moldavija i Vlaška pod ruskim portektoratom.
 
Došlo je ponovo do susreta knezova koji su dobili onakvu ulogu koju su imali uoči prethodnog ustanka. Pomoću prote Mateje srpski knezovi su uputili molbe za pomoć Austriji, Rusiji i ostalim evropskim silama koje su učestvovale na Bečkom kongresu.
Red 15:
Upravo zbog takve situacije izbilo je nekoliko buna, da bi u jesen 1814. godine, u okolini Čačka izbila Hadži Prodanova buna. Ali, zbog loše organizacije, ta buna je bila ubrzo ugušena. U njenom ugušivanju učestvovao je i sam Miloš Obrenović.
 
Turci su i dalje nastavili sa terorom. Zbog toga, u proljećeproleće 1815. godine izbija Drugi srpski ustanak. Za vođu ustanka je izabran Miloš Obrenović. Oružane borbe su trajale oko 4 mjeseca. Značajna je pobjedapobeda ustanika kod Ljubića. Poslije ovog poraza, Prota upućuje kaznene vojne jedinice iz Bosne i Rumunije prema južnoj i istočnoj granici Srbije, gdje su se koncentrisale ustaničke snage. Bosanska vojska je pretrpjela poraz na Dublju.
 
Oružani sukobi sa truskom vojskom nisu imale onaj intezitet i one razmjere kao u Prvom ustanku. Dosta je uticala i situacija na ruskom frontu i Napoleonov poraz; postojala je mogućnost ruske intervencije na osnovu osme tačke Bukureškog ugovora, pa je Porta započela pregovore sa Srbima. Došlo je do pregovora Marašli Ali-paše i Kuršid-paše sa Milošem Obrenovićem i zaključivanja usmenog dogovora Marašli Ali-paše i Miloša.