Umur Beg – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 1:
[[Datoteka:Umur Bey büstü.JPG|minijatura|Savremena bista Umur Bega]]
'''Umur Beg''', poznat kao '''Umur Lav'''<ref name="Nicol144">Donald MacGillivray Nicol, ''The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453'', Cambridge University Press, 1993, ISBN 978-0-521-43991-6, [http://books.google.com/books?id=y2d6OHLqwEsC&pg=PA144&dq=%22Umur+is+the+%27lion+of+God%27+leading+a+just+and+holy+war+of+conquest+against+the+%27miscreants%27+or+infidel+Christians.%22&hl=en&ei=0vQ5TueWComNmQXeuPG-Bw&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CCgQ6AEwAA#v=onepage&q=%22Umur%20is%20the%20%27lion%20of%20God%27%20leading%20a%20just%20and%20holy%20war%20of%20conquest%20against%20the%20%27miscreants%27%20or%20infidel%20Christians.%22&f=false p. 144.]</ref> (1309? - 1348), je bio drugi emir [[Ajdin]]a, na egejskoj obali Anadolije, od [[1334]] do [[1348]]. godine. Poznat je po svojim pomorskim ekspedicijama. Na vrhuncu moći, njegova država je bila među najznačajnijim [[Sredozemno more|sredozemnim]] silama, sa flotom od 300-350 brodova.<ref>[http://www.egeweb2.ege.edu.tr/tid/dosyalar/XXII-1_2007/TIDXXII-1_2007-10.pdf Konstatine Zhukov, Pîrî Reîs’in “Kitâb-ı Bahriye’si Işığında Umur Paşa Destanı, Tarih İncelemeleri Dergisi, година 22, брой 1, юли 2007]</ref><ref>[http://www.mucadele.com.tr/yazar/31/852 Güner Dokuyucu, Gemileri Karadan Yürüten İlk Türk Umur Bey, Fatih’e İlham Vermişti, Mücadele Gazetesi, 28.02.2012]</ref>
 
== Savez sa Vizantijom ==
 
Oko [[1335]]. godine Umur beg napada grčki [[Peleponez]]. U Karaburun kod Smirne dolaze vizantijski izaslanici cara [[Andronik III Paleolog|Andronika III Paleologa]], sa kojim nakon pregovora zaključuje vojni savez protiv italijanskih republika i osmanlijskih Turaka. Sporazum garantuje Vizantiji mir i narednih nekoliko godina neprekidnu dostavu svežih vojnih kontigenata.
 
== Građanski rat u Vizantiji ==
{{main|Građanski rat u Vizantiji 1341–1347}}
Umur jeBeg bioostaje lojalniveran saveznik i prijatelj vizantijskog cara [[Jovan VI Kantakuzin|Jovana Kantakuzina]], kojeg je pomagao tokom [[Građanski rat u Vizantiji 1341–1347|građanskog rata u Vizantiji 1341–1347]]. [[1342]]. godine ajdinski beg je poslao ekspedicione snage od 6000 vojnika na Solun da pomogne svog saveznika Jovana Kantakuzina.

Umur je krajem [[1342]] ili početkom [[1343]] isplovio uz reku [[Marica (rijeka)|Maricu]] sa flotom od 300 brodova i 29.000 vojnika (prema Kantakuzenu) ili 15.000 (prema u turskim izvorima) i oslobodio Demotiku dugotrajne opsade snaga Namesništva.<ref>{{Harvnb|Fine|1994|p=295}}; {{Harvnb|Bartusis|1997|p=96}}; {{Harvnb|Nicol|1996|pp=66–67}}</ref> Nakon nekoliko meseci pljačkanja Trakije, Umur bio primoran da se povuče u Aziju na početku zime, na koje su Turci bili nenaviknuti.<ref>{{Harvnb|Fine|1994|p=295}}; {{Harvnb|Bartusis|1997|p=96}}; {{Harvnb|Nicol|1996|pp=66–67}}</ref>
 
== Smirnski krstaški pohod ==