Trpimirova darovnica – razlika između verzija

Premda je sačuvana fragmentarno, iz povelje se vidi da vladar ima skoro neograničenu vlast u državi jer Trpimir za sebe kaže da je vladar [[Hrvati|Hrvata]] ''po [[Bog|božjoj]] milosti''. Povelja dokazuje postojanje Hrvata i prije Trpimira, jer on njome potvrđuje darovnicu što je [[split]]skoj [[nadbiskup]]iji podario njegov prethodnik, [[Mislav]], te joj još daruje crkvu sv. Jurja u [[Putalj]]u i neke posjede s pripadajućim [[kmet]]ovima. Zatim, pokazuje da je riječ o [[Feudalizam|feudalnoj]] državi u formiranju i da je hrvatski vladar imao svoj aparat vlasti u koji su spadali i njegovi dvorjani i vojno-upravni funkcioneri ([[župan]]i, dvorski [[kapelan]]i i drugi). Trpimir dalje konstituira pravo [[Crkva|crkve]] na ubiranje crkvene desetine. Feudalnu prirodu vladareve vlasti potvrđuje činjenica da Trpimir raspolaže državnim teritorijem i da posjeduje vlastite feudalne domene. Iako se Trpimir ponašao kao stvarni vladar, on nije bio i formalno samostalan. Bio je, naime, u [[vazal]]nom odnosu s nasljednikom [[Franci|franačke]] vlasti u [[Italija|Italiji]], [[Lombardija|lombardijskim]] kraljem [[Lotar]]om. Na osnovu Trpimirove povelje također se može zaključiti da se hrvatska država konačno pojavila u trećem desetljeću 9. stoljeća.

==Kontraveze==