Zoogeografija – razlika između verzija

Svestranim proučavanjem areala pojedinih životinjskih vrsta (veličina, oblik, postanak i mijenjanje areala kao produkta skupnog djelovanja suvremenih uvjeta i povijesnih faktora) utvrđuju se osnovni [[genetika|genetski]] i [[geografija|geografski]] faunistički elementi, a na tome se temelji mogućnost znanstvene analize i karakterizacije [[fauna|faune]] pojedinih dijelova zemlje, a i razdioba cjelokupnog životinjskog svijeta na prirodna [[zoogeografsko područje|zoogeografska područja]]. Faunistički se podaci prikupljaju odavno, ali prvi znanstveni radovi iz tog područja potječu tek iz [[18. stoljeće|XVIII st.]], a zoogeografija se oformila kao samostalna [[znanost]] tek u [[19. stoljeće|XIX st.]] Širi je zamah doživjela pojavom [[Charles Darwin|Darwinova]] djela ''[[O podrijetlu vrsta]]'' ([[1859]].), a posebno radovima [[Alfred Russel Wallace|A. R. Wallacea]]. Osobito se razvila u posljednja dva desetljeća. Moderna otkrića u [[genetika|genetici]] dala su zoogeografskoj znanosti sustavniji uvid u nastanjena područja Zemlje. Kako je poznato, genetske mutacije uvjetuju dijeljenje jedne vrste u više novih vrsta. Nastanak novih vrsta zbiva se onda kad uslijedi tzv. genetska izolacija. Najčešći put, a po nekim autorima, čak i jedini mogući da bi se učvrstila novonastala vrsta, jest geografsko odvajanje jedne [[populacija|populacije]] (vidi [[Izolacija]]). Životinjski svijet naseljuje biosferu naše planete, tj. površinski dio Zemljine kore s pripadajućim slojem [[zrak|zraka]]a (''aerobij''), [[more|mora]] (''halobij'') i slatkih [[voda]] (''limnobij''). U moru, gdje je i nastao život, nalaze se predstavnici svih tipova životinjskog carstva, a kopneni i slatkovodni životni prostor imaju u tom pogledu samo fragmentaran karakter, što potvrđuje da se njihova fauna razvila iz morske.

== Vidi još ==