Zastava 101 – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 11 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q148271 (translate me)
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 3:
'''Zastava 101''', popularno zvana '''Stojadin''', je automobil kojeg je proizvodila srpska tvrtka [[Zastava (automobil)|Zastava]] između [[1971]]. i [[1988]]. Auto je razvila [[Italija|talijanska]] tvrtka [[Fiat]] kao dio razvojnog plana za automobil [[Fiat 128]]. Prva Zastava 101 imala je četverocilindrični motor od 1.1 L koji je razvijao 40kW.
 
Model Zastava 101 je derivat italijanskog modela Fiat 128 sa prakticnijim petim vratima. Zastava 101 je siroj publici predstavljena 15. marta 1971. na Salonu automobila u Beogradu, a serijska proizvodnja je pocela godinu dana kasnije. Odmah na pocetku prodaje dobio je stasus novog nacionalnog automobila. U pocetku su nudjene dve verzije, standard i De Luxe, koja se od standardne verzije razlikovala po sedistima od crvenog skaja (standard je imao od crnog skaja), crvenim tepihom na podu, hromiranim lajsnama na tapacirunzima vrata, imitacijom drveta na ploci ispred suvozaca koja zatvara otvor za radio-aparat i po rucici menjaca koja je bila providna sa znakom Z unutra (standard je imao crnu okruglu). Takodje, verzija DeLuxe je spolja imala hromirane lajsne na pragovima i ivicama krova. Kasnije je standardni model nesto izmenjen, pa je dobio crnu masku hladnjaka u obliku saca, umesto srebrne, i kao takav se proizvodio sve do 1979. godine. Umesto modela DeLuxe, 1976. god. se pojavio novi model Zastava 101 L koji se od modela DeLuxe razlikovao po novim branicima sa gumenom lajsnom, sedistima i tapacirunzima vrata od plisa, koji se takodje nalazio i na zadnjoj polici. Naslon sedista je mogao da se obara unazad. Maska je bila drugacijeg dizajna sa dve srebrne horizontalne linije, a takodje je imao svetlo hoda unazad, elektricnu pumpu za pranje vetrobrana, upaljac za cigarete i pokazivac temperature motora umesto signalne lampice, kao i servo-uredjaj za kocenje. Poslednja serije standard modela imale su oznaku Zastava 101 B i sedista sa modela L koja se obaraju. Svi su imali motor od 1116 ccm cm³ sa karburatorom WEBER 32 ICEV 10, Holley Europa 32 ICEV 10, IPM 32 MGV 1 ili Solex C 32 DISA 20 i stepenom kompresije 8,8:1 Jedina izmena motora je bila aprila 1976. od broja motora 0076986 kada je uvedena bregasta osovina sa sirinom brega od 20 mm umesto stare od 14 mm 1979. pocinje serijska proizvodnja nove game modela koji su predstavljani nesto ranije ('77-78.) Confort, Mediteran, Special, Super (SC). Model Super je u zavisnosti od godista imao oznaku Zastava 101 S (Super) ili SC (Super Confort) ali su u potpunosti bili identicni. Modeli Confort, SC i Special imali su branik bez odbojnika sa crnim plasticnim navlakama na krajevima, cetvrtaste farove, novu masku hladnjaka sa dve horizontalne srebrne linije, retrovizor, brisace i pokretne delove kvake u crnoj boji, male kape sa oznakom Z od crne plastike na sredini tockova umesto vecih hromiranih ratkapni kod prethodnih modela, ugradjen grejac zadnjeg stakla, signal rucne kocnice i nedovoljnog nivoa ulja za kocnice. Tapacirunzi vrata i zadnja polica su se izradjivali u 4 boje: crna, siva, drap-bela i crveno-narandzasta sa hromiranom lajsnom na sredini tapacirunga. Model Special imao je merac broja obrtaja motora u sklopu instrument-table, a umesto pepeljare na sredini imao je merace pritiska ulja i temperature motora. Pepeljara je bila premestena u konzolu ispred rucice menjaca. Model Confort imao je plasticne lajsne na vratima i krilima, koje ostali modeli nisu imali. Model Mediteran je imao 3 vrata i okrugle farove, a ostali detalji su bili identicni ostalim modelima iz game. Model Confort proizvodio se sa motorima od 1116 ccm cm³ i 1290 ccm cm³ sa jednogrlim karburatorom IPM 32 MGV 10 za motor 1116 i IPM 32 MGV 25/250 za motor 1290 ccm cm³ i stepenom kompresije 9,2:1 za motor 1116 ccm cm³ i 9,1:1 za motor 1290 ccm cm³. Model SC (Super) proizvodio sa motorom od 1116 ccm cm³ sa dvogrlim karburatorom WEBER 30/32 DMTR 90/250 i 4-2-1 izduvnom granom i imao je snagu od 64 KS. Model Special se proizvodio sa motorom od 1290 ccm cm³ sa dvogrlim karburatorom WEBER 32/32 DMTR 90/250 i izduvnom granom 4-2-1 i imao je snagu od 73 KS. Model Mediteran se proizvodio sa motorima od 1116 ccm cm³ i 1290 ccm cm³, sa 55 KS, odnosno 73 KS (kao kod modela Special). Svi modeli su imali manji volan sa prorezima na paocima i natpisom ZASTAVA na sredini (na tasteru sirene), dok je model SC/Super na sredini imao veliki znak Z. Svi modeli su imali naslone za glavu na prednjim sedistima, akod modela SC/Super su bili integrisani sa naslonom sedista. Navedeni modeli su se proizvodili sve do sredine 1983. godine, kada su ih zamenili modeli Zastava 101 GT/GTL 55/65. Novi modeli su imali dosta izmena u odnosu na prethodne: novi, siri hromirani branici sa integrisanim pozicionim svetlom i pokazivacima pravca u prednjem braniku umesto pokazivaca pravca na ivici prednjeg krila, nova maska hladnjaka sa srebrnim linijama i znakom ZASTAVA, novi bocni pokazivaci pravca u obliku romboida na prednjim krilima, bocne lajsne sa srebrnom trakom ne donjem delu vrata i prednjeg krila, novi dizajn celicnih felni, sa 4 polja na kojima se nalaze po dva pravougaonika i malim crnim metalnim ratkapnama na sredini sa znakom Z kod pojedinih modela, ili plasticnim malim kapama sa znakom Z kao kod prethodne serije modela. U unutrasnjosti je bila potpuno nova instrument-tabla u braon boji, volan bez proreza na paocima sa natpisom ZASTAVA na sredini, a u celoj unutrasnjosti su dominirali braon tonovi. Model GT je imao modernizovanu instrument-tablu slicnu prethodnoj generaciji modela, dok je GTL imao potpuno novu instrument-tablu, sa po dva prekidaca sa leve i desne strane, potpuno novim komandama za grejanje i provetravanje i sa velikom zatvorenom kasetom ispred suvozaca i otvorenom policom iznad nje. Takodje je primenjen novi dizajn rucice menjaca i rukohvata rucne kocnice, a ispred rucice menjaca je postavljena kaseta za sitnice. Tapacirunzi vrata su bili u kombinaciji skaj-tkanina u braon boji, a takodje je nov dizajn zadnje police koja se podize zajedno sa 3-im/5-im vratima. Primenjeno je mekse i udobnije vesanje, a samo vozilo je neznatno nize, sto dosta doprinosi stabilnosti vozila. Na modelu GTL je modifikovan kocioni sistem i usavrseno je zaptivanje kocnih cilindara, rezervoar kocione tecnosti je premesten sa unutrasnjeg blatobrana na nosac akumulatora, cime su skraceni vodovi od rezervoara do glavnog kocionog cilindra i spreceno stvaranje gasnih cepova u sistemu. Takodje je na modelu GTL primenjen signalizator neispravnosti kocnica. Motori su bili standardni 1116 ccm cm³ (55) sa jednogrlim karburatorom IPM 32 MGV 12 i 1301 ccm cm³ (65) sa dvogrlim karburatorom WEBER 30/32 DMTR 90/250. Jedina izmena je primena sajle za gas umesto poluge. Od sredine 1986. god. primenjena je nova vrsta zaptivke glave cilindara koja se ne priteze na prvom servisu, za razliku od stare za koju je bilo potrebno dotezanje. Takodje je promenjen i precnik vijaka glave cilindara koji je 10 mm umesto 12 mm. Ti modeli su se proizvodili u verzijama sa 3 i 5 vrata sve do pocetka 1987. kad nastaje nova generacija modela Yugo 1,1/1,3 GX. Spoljasnje razlike u odnosu na prethodnu su minimalne i svode se na bocne lajsne sa crvenom trakicom umasto srebrne, oznaka 1,1 GX (ili 1,3 GX u zavisnosti od modela) ispod bocne lajne na prednjem krilu i na 3-im/5-im vratima, kao i okrugle oznake Y umesto Z na zadnim stubovima i oznaka Yugo na 3-im/5-im vratima, kao i potpuno crne kvake na vratima. Ponovo su vracene celicne felne sa okruglim otvorima, a na sredini su imale male plasticne ratkapne sa oznakom Y. Unutrasnjost je prakticno ista, osim primene tapacirunga vrata (koji su i dalje od lesonita sa kombinacijom skaj-tkanina) i rucice menjaca u sivoj ili oker-zutoj boji (instrument-tabla je i dalje u braon boji). Jedina promena na motoru je uvodjenje 4-2-1 izduvne grane na svim verzijama i primena razvodnika paljenja sa depresionim korektorom predpaljenja umesto centrifugalnog. Ova verzija se veoma kratko proizvodila tako da vec sredinom 1988. godine na trziste izlaze novi modeli Yugo Skala 55/65 koji su imali dosta izmena u odnosu na prethodne verzije. Maska hladnjaka je crna sa srebrnim okvirom na sredini i srebrnim lajsnama koje idu od okvira do fara sa leve i desne strane, uvodnik vazduha na poklopcu motora, nove plasticne ratkapne sa znakom Y, a uz doplatu je moguce naruciti felne od lake legure 5Jx13 H2, sire bocne lajsne, natpis YUGO na prednjim krilima iznad lajsne, i na 3-im/5-im vratima, natpis Skala55/65 (u zavisnosti od modela) na 3-im/5-im vratima, integralna bocna stakla sa retrovizorima podesivim iznutra, novi, dublji plasticni branici u crnoj boji, ili metalni hromirani sa crnim plasticnim rubovima, kao kod prethodnih modela (zavisno od verzije). Unutrasnjost je sada, kompletno u sivoj ili oker-zutoj boji (zavisno od verzije) ukljucujuci i instrument tablu i sve detalje enterijera, kao i sedista, koja su udobnija u odnosu na prethodne verzije. Tapacirunzi vrata su potpuno novog dizajna, plasticni su, a preko plastike je nanet sloj koji imitira vlakna tkanine, a takodje su novi i rukohvati na vratima. Na svim verzijama je, pored vec standardne 4-2-1 izduvne grane, primenjeno je elektronsko paljenje po sistemu BOSCH. Verzija Skala 65 (motor 1301 ccm cm³) ima 5-stepeni menjac i novu stabilizacionu polugu (balans-stanglu), kao i novi dvogrli karburator WEBER 7Y2M-RA sa automatskim sauhom. Ovi modeli se proizvode gotovo nepromenjeni sve do 1994. (osim malih promena, neki modeli bez bocnih lajsni i neki sa novim tipom retrovizora takodje podesivim iznutra), kada nastaju nesto modifikovani modeli Skala 55 C/65 C. Najvaznija modifikacija je primena 5-stepenog menjaca i nove stabilizacione poluge (balans-stangle) kod svih verzija (i 55 i 65). U unutrasnjosti je primenjena nova instrument-tabla, dok je ostatak unutrasnjosti gotovo isti, osim primene tamnije nijanse tapacirunga vrata (sivo-crna umesto sive, oker-zuta se od '91-92. vise ne proizvodi), takodje postavljeno ja zadnje svetlo za maglu i svetlo prtljaznika, a umesto retrovizora podesivih iznutra, postavljaju se oni na vratima, ispod stakla, sa starije generacije modela Koral (najobicnija glupost). Takvi modeli se proizvode sve do danas sa neznatnim izmenama (primena ratkapni sa modela Florida, ili manjih koje su samo na sredini felne, a kasnije potpuno novih koje se ne srafe), a krajem 2002. i pocetkom 2003. godine modeli dobijaju uze plasticne branike sa modela 128 Skala, kracu konzolu za radio i pepeljaru ispred rucice manjaca, a sa promenom znaka fabrike dobijaju novo ime i oznaku, Zastava Skala 55/65, umesto Yugo Skala 55/65. Proizvodnja modela sa 3 vrata je prekinuta 1990/91. godine.
 
 
Red 20:
101 SC-super kao confort,samo bez bocnih lajsni motor sa 64 ks (karburator dvogrli ,weber 32/32 i izduvna grana 4-2-1) sjedista sportskog izgleda sa integrisanim naslonom za glavu
 
101 special motor 128 ac 000(1298 ccm cm³ 73 ks),felge od lake legure crommodora 13x4,5j gume 175/70 13,halogeni farovi,na instrument tabli dva velika kruzna instrumenta brzinomjer i obrtomjer desno u pepeljari dva manja pritisak ulja i temperatura vode, pepeljara se nalazi u konzoli ispred rucice mjenjaca,sve ostalo isto kao confort
 
101 mediteran osnovni podaci su istovjetni sa modelom B,a razlika je u slijedecim elementima