Ilirski pokret – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
prošireno
Nema sažetka izmjene
Red 64:
 
Radi približavanja književnog jezika, hrvatski pisci su izašli u susret odričući se [[kajkavština|kajkavštine]] i usvajajući štokavsko narečje za književno, a srpski književnici napuštanjem [[slaveno-serbski jezik|slaveno-serbskog jezika]].<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 318), NOLIT, Beograd, 1987.</ref> Nakon toga, radi približavanja dva pisma, izvršene su reforme [[latinica|latinice]] i [[ćirilica|ćirilice]] po fonetskom principu.<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 322), NOLIT, Beograd, 1987.</ref> [[Ljudevit Gaj]] je govorio: "Ponosimo se i hvalimo Bogu Velikomu, što mi Hrvati s bratjom Serbljima jedan književni jezik imamo."<ref name="Novacic">[http://nwbih.com/news.cgi?ref1=1215 Pricaj srpskohrvatski da te ceo svet razume]</ref>
 
== Posledice ==
 
Ilirski pokret je uspeo da se u svim hrvatskim sredinama prihvati [[srpsko-hrvatski jezik|srpsko-hrvatski]] jezički standard zasnovan na novoštokavskim govorima, da se ustanove početne pravopisne i gramatičke norme, da se odbaci kajkavski književni jezik.<ref>Rečnik književnih termina, glavni i odgovorni urednik [[Dragiša Živković]], Nolit, Beograd, 1992, ISBN 86-19-01962-7, str. 280.</ref> Pokret nije uspeo da ujedini sve južne Slavene pod jednim imenom i ostvari njihovo političko jedinstvo, ali je uspeo učvrstiti nacionalnu svest Hrvata, pa se zato danas naziva i ''hrvatskim narodnim preporodom''.
 
==Literatura==