Verzija na datum 14 juni 2013 u 17:26 uredi Kolega2357-Bot (razgovor \| doprinos) 64.473 izmene m Bot: Automatska zamjena teksta (-Category: +Kategorija:) ← Starija izmjena		Verzija na datum 25 juni 2014 u 04:04 uredi poništi Kolega2357 (razgovor \| doprinos) 20.730.146 izmena m robot kozmetičke promjene Novija izmjena →
Red 17: \| death_date =2. januar 1096 \| death_place = \| buried = 16. januar 1096<br />[[Durhamska katedrala]] }} '''William de St-Calais''' (također '''Calais''', '''Carileph''' ili '''Carilef'''; ? - 1096) bio je srednjovjekovni [[Normani\|normanski]] [[redovnik]], [[opat]] [[:fr:Abbaye Royale Saint-Vincent du Mans\|samostana Saint-Vincent]] u [[Le Mans]]u ([[Maine (provincija)\|Maine]]), koji je od 1080. do smrti služio kao [[biskup Durhama]]. Na to mjesto ga je imenovao kralj [[William I Osvajač]]. Za vrijeme stolovanja St-Calais je zamijenio [[kanonik]]e sa redovnicima te otpočeo izgradnju [[Durhamska katedrala\|Durhamske katedrale]]. Uz crkvene dužnosti je služio i kao kraljevski komesar zadužen za izradu znamenite [[Knjiga Sudnjeg dana\|Knjige Sudnjeg dana]], te kao savjetnik kralja Williama I i njegovog sina i nasljednika [[William Rufus\|Williama II Rufusa]]. Nakon što je William Rufus 1087. stupio na prijestolje, St-Calais se smatrao njegovim nasljednikom. Kada je, sljedeće godine kraljev stric [[Odo od Bayeuxa]] podigao [[Pobuna 1088\|ustanak]], St-Calais je u njemu sudjelovao. Kralj je St-Calaisovo uporište Durham stavio pod opsadu, a nakon gušenja ustanka mu sudio za izdaju. Suđenje su suvremenici opisali u tekstu ''[[De Iniusta Vexacione Willelmi Episcopi Primi]]'', koji se smatra najstarijim autentičnim opisom procesa pred državnim sudom u historiji Engleske. Nakon suđenja je St-Calaisu dozvoljeno otići u egzil, a zamak Durham je preuzeo kralj. Otišao je u [[Normandija\|Normandiju]] gdje je postao glavni savjetnik [[vojvoda Normandije\|vojvode]] [[Robert Curthose\|Roberta Curthosea]], krajevog starijeg brata. Međutim, već 1091. se vratio u Englesku te ponovno stekao kraljevu nakoonost. Red 28: St-Calais je tokom stolovanja napunio katedralnu biblioteku s knjigama, a posebno velikim brojem tekstova [[kanonsko pravo\|kanonskog prava]]. Istakao se i u obrani sjeverne Engleske od škotskih napada. Pred smrt se pomirio s Anselmom, koji ga je došao utješiti i blagosloviti na njegovoj samrtnoj postelji. == Izvori == {{izvori}} == Literatura == {{refbegin\|60em}} * {{cite conference \|author=Aird, W. M. \|editor=Marjorie Chibnall (editor) \|title=St Cuthbert, the Scots and the Normans \|booktitle=Anglo-Norman Studies XVI: Proceedings of the Battle Conference \|year=1994\|pages= 1–20 \|publisher=Boydell Press \|isbn=0-85115-366-6}} Red 45: {{s-aft\| after=[[Ranulf Flambard]]}} {{s-end}} {{Link FA\|en}}▼ {{DEFAULTSORT:Carilef, William De St}} Linija 53 ⟶ 51: [[Kategorija:Anglo-Normani]] [[Kategorija:Biskupi Durhama]] ▲{{Link FA\|en}}

William de St-Calais – razlika između verzija