Urota Lorković-Vokić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 1:
'''Urota Lorković-Vokić''' je naziv za neuspjeli, odnosno planirani, ali nikada izvedeni [[puč]] koga su za vrijeme [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|drugog svjetskog rata]] u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] u kolovozu 1944. tamošnji vodeći dužnosnici namjeravali izvesti protiv poglavnika [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]]a, a s ciljem da NDH napusti [[Sile Osovine]] i prijeđe na stranu [[Savezničke sile|Saveznika]]. Ime je dobila po dvojici vodećih [[ustaše|ustaša]] i Pavelićevih suradnika - ministru unutarnjih poslova [[Mladen Lorković|Mladenu Lorkoviću]] i ministru oružanih snaga [[Ante Vokić|Anti Vokiću]] - koji su mu se nalazili na čelu. Glavni motiv urote je bila spoznaja da [[treći rajh|nacistička Njemačka]], čiji je NDH bila saveznik, gubi rat, odnosno nastojanje da se spriječi okupacija NDH od strane [[Crvena armija|Crvene armije]], [[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizana]] ili [[jugoslovenska vojska u otadžbini|četnika]]. Urotnici su planirali pomoću [[Hrvatsko domobranstvo|domobranskih]] postrojbi razoružati snage [[Wehrmacht]]a na području NDH te pozvati [[ujedinjeno Kraljevstvo|anglo]]-[[sjedinjene Američke Države|američke]] trupe da se iskrcaju na istočnu obalu [[Jadran]]a. Poticaj za planiranje puča im je dalo nekoliko dužnosnika predratne [[Hrvatska seljačka stranka (povijesna)|Hrvatske seljačke stranke]] na čelu sa [[August Košutić|Augustom Košutićem]], koji su nadali da će nakon puča sudjelovati u [[koalicijska vlada|koalicijskoj vladi]]. Pučiste, kojima se uz HSS-ovce priključilo i nekoliko visokih domobranskih časnika, podržavao je i njemački vojni opunomoćenik [[Edmund von Glaise-Horsthenau]], koji je godinama izražavao antipatiju prema Pavelićevom režimu. Tijekom ljeta 1944. je nekoliko domobranskih časnika otišlo u [[Italija|Italiju]] pod savezničkom kontrolom i počelo pregovarati sa [[ujedinjeno Kraljevstvo|britanskim]] dužnosnicima o eventualnoj suradnji u slučaju invazije.
 
Nade urotnika u britansku invaziju se, međutim, nisu ostvarile, s obzirom da je u tom trenutku [[Winston Churchill|Churchillova]] "mediteranska strategija" već bila diskreditirana sporošću i poteškoćama [[italijanska kampanja (Drugi svetski rat)|italijanske kampanje]], a vodstvo zapadnih saveznika bilo odlučno da rat okonča korištenjem glavnine resursa na [[Zapadni front (drugi svjetski rat|Zapadnoj fronti]]. Urotnicima su Britanci sugerirali da se povežu sa partizanima, koji su na [[Teheranska konferencija|Teheranskoj konferenciji]] priznati kao saveznička sila, odnosno putem [[sporazumi Tito-Šubašić|sporazuma Tito-Šubašić]] kao legitimne oružane snage [[demokratska Federativna Jugoslavija|jugoslavenske države]].
Red 5:
U međuvremenu su za urotu doznali i Nijemci, ali i Pavelić. 30. kolovoza 1944. je sazvao sastanak vlade u svojoj vili gdje je priopćio kako će Nijemci ipak dobiti rat zahvaljujući "[[Wunderwaffen|tajnom oružju]]", a potom Vokića i Lorkovića optužio za izdaju. Njih dvojica su potom uhićeni; uz njih je naknadno uhićeno još oko 60-ak ljudi. Dio je kasnije pušten, ali su Vokić i Lorković na kraju završili u [[Logor Lepoglava|logoru Lepoglava]] gdje su ubijeni nedugo pred sam kraj rata.
 
== Literatura ==
* {{Cite book|title=Kursk 1943: The Greatest Tank Battle Ever Fought |last=Barbier |first=Kathryn |publisher=Zenith Imprint |year=2002 |isbn=9780760312544 |ref=harv}}
* {{Cite book|title=A History of Contemporary Italy: Society and Politics, 1943-1988 |last=Ginsborg |first=Paul |publisher=Palgrave Macmillan |year=2003 |isbn=9781403961532 |ref=harv}}