The Animals – razlika između verzija

| žanr = [[blues]], [[blues rock|blues-rock]]<br />[[rock and Roll|rock]]<br />[[psihodelični rock]]

| karijera = [[1962]]. - [[1966]].<br />([[1966]]. - [[1969]].)<br />([[1977]]. kratko ponovno okupljanje)<br />([[1983]]. - [[1984]].)

'''The Animals''' bio je iznimno popularan [[ujedinjeno Kraljevstvo|engleski]] [[blues]] sastav ranih [[1960-e|1960-ih]], nakon izbacivanja svog planetarnog hita [[House of the Rising Sun]]. Animalsi su bili izuzetno popularni i u [[Sjedinjene Američke Države|Americi]] te bili jedni od glavnih protagonista [[Britanska invazija|Britanska invazije]].

Njihova posebnost bila je uspješna reinterpretacija [[sjedinjene Američke Države|američkih]] [[blues]] standarda, uz pomalo napukli glas frontmana grupe [[pjevanje|pjevača]] Erica Burdona, čisti tremolo električne gitare i hammond orgulje Alana Pricea. Nakon velike popularnosti koju je sastav uživao 2 godine, ''Animalsi'' su se raspali [[1966]]., pjevač Eric Burdon preselio se u Kaliforniju i sa novom grupom '''Eric Burdon & the Animals''', nastavio relativno uspješnu karijeru okrenuvši se [[psihodelični rock|psihodeličnom rocku]]. Sastav se nakon toga u dva navrata ponovno okupio, ali više nije uspio povratiti staru slavu.

Grupa je osnovana u radničkom gradu na sjeveru Engleske [[Newcastle upon Tyne|Newcastlu]] između [[1962]] i [[1963]] kad se pjevač Eric Burdon pridružio već postojećem sastavu ''Alan Price Rhythm and Blues Combo''. Prva orginalna i najbolja postava sastava bila je; Eric Burdon ([[pjevanje|pjevač]]), Alan Price ([[orgulje]]), [[Chas Chandler|Bryan "Chas" Chandler]] ([[bas-gitara|bas gitara]]), Hilton Valentine - ([[električna gitara|gitara]]) i John Steel ([[bubnjevi]])

Uspješni nastupi na plesnjacima ('''Club-A-Gogo''') u rodnom gradu na kojima su svirali vlastite obrade starijih američkih blues standarda, došli su do ušiju tada uticajnog rock manadžera [[Giorgio Gomelsky|Giorgia Gomelskog]] koji ih je nagovorio da se presele u [[London]] [[1964]], i potpišu ugovor sa njegovom izdavačkom kućom Columbia Records. Iste godine u martu snimili su svoj prvi singl ''Baby Let Me Take You Home'' (orginalna pjesma američkih autora Bert Russella & Wes Farrella zvala se "Baby Let Me Follow You Down")

Već u junu [[1964]] Animalsi su snimili svoj treći singl koji im je donio svjetsku slavu - obradu narodne balade ''[[House of the Rising Sun]]''. U novembru [[1964]], sastav je imao američki debi nastupivši u tv emisiji ''The Ed Sullivan Show'' i nakon toga kraću turneju po Americi. U decembru iste godine Animalsi su nastupili zajedno s tada popularnim britanskim sastavom [[The Dave Clark Five]] u američkom filmu za tinejdžere Metro-Goldwyn-Mayera ''Get Yourself a College Girl'' u kojem su otpjevali pjesmu [[Chuck Berry]]a, ''Around and Around''.<ref name="Making Time"/>

[[datotekaDatoteka:The Animals' Amps @ 2008 Daffodil Festival.jpg|thumb|left|300px|Pojačala grupe The Animals iz 1960-ih; Fenderi i Vox AC30]]

Više od bilo kojeg popularnog britanskog sastava iz šezdesetih, Animalsi su bili pod utjecajem američkoga ''rhythm and bluesa'' kojeg su uspješnom obradom ponovno plasirali kao novu robu u Ameriku. No Animalsi nisu bili zadovoljni prihodom (varao ih je tadašnji menedžer [[Michael Jeffery (menadžer)|Michael Jeffery]]), a niti sa krutim stavom producenta Mickie Mosta, tako da je pri kraju [[1965]] grupa promjenila izdavača i otišla u ''Decca Records'' novom producentu Tomu Wilsonu, koji im je dao puno više kreativne slobode. Početkom [[1966]] izdali su kompilacijski album ''The Best of The Animals'' za američku kuću MGM Records, to je bio i ostao njihov najbolje prodavani album, istina tih godina albumi su se tek pojavili i nisu bili niti dobro prodavana roba a niti baš cijenjena - to je bila era singl ploča.

Orginalna postava Animalsa još se više osipala [[1966]]. kad ih je napustio bubnjar John Steel, kojeg je zamjenio Barry Jenkins. Sa njim su snimili obradu američkog standarda ''Don't Bring Me Down'' (autori: Gerry Goffin & Carole King) to je bio posljednji hit sastava The Animals. Nakon tog snimili su singl ''See See Rider'' ali pod imenom ''Eric Burdon & the Animals''. U septembru te iste godine sastav The Animals se i službeno raspao, a pjevač Eric Burdon izdao je vlastiti solo album, pod imenom ''Eric Is Here''.

Od [[1967|1967.]] Eric Burdon se sa svojim novim sastavom preselio u [[Kalifornija|Kaliforniju]] u [[San Francisco]] i nastupao pod imenom ''Eric Burdon & The Animals''. Sa njima je te iste godine snimio album ''Winds of Change'', na kojem dominira [[psihodelični rock]]. Promjena je došla kao logična posljedica Burdonova preseljenja, jer je [[San Francisco]] tih godina bio centar [[Hipici|Hippie pokreta]] psihodeličnog rocka i nove droge [[LSD]]-ija, koju je i Burton tih godina uzimao. Na albumu se našlo i nekoliko pjesama koje su postaale hitovi poput; ''Paint It Black'', ''San Franciscans Nights'' (koja je bila himna hipye pokreta) i ''Yes I Am Experienced''. Novim "Animalsima" je isprva išlo dobro i to sa obje strane [[Atlantik]]a, no prelazak na prodaju albumu koji se tih godina zbivao, njima nije išao dobro jer su njihovi slijedeći albumi; ''The Twain Shall Meet'' ([[1968]]) i ''Every One Of Us'' ([[1968]]), bili jako loše prodavani.

Od [[1970]] Eric Burdon počinje suradnju sa [[funk]] sastavom ''War'' iz [[San Francisco|San Francisca]] sa njima izdaje album ''Eric Burdon Declares War''. Njihov singl ''Spill The Wine'' uspio se popeti na # 5 američke rang liste. Burdon je nakon [[1974]] nastavio svoju solo karijeru nizom projekata, ili pod vlastitim imenom ili pod imenom "Eric Burdon Band", no ništa od toga nije uspjelo vratiti pažnju publike i podršku muzičke kritike.

Originalna postava sastava; Burdon, Price, Valentine, Chandler i Steel prvi put se okupila i zasvirala na dobrotvornom koncertu u [[Newcastle upon Tyne|Newcastlu]] [[1968]], zatim su se ponovno okupili [[1975]], i otišli na mini turneju [[1976]] i snimili album metaforičkog naslova ''Before We Were So Rudely Interrupted'' [[1977]] u kojem su se vratili svojim blues korijenima.