Supernova – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 71 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q3937 (translate me)
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 11:
'''Supernova tipa II''' je ekspozija [[masivna zvezda|masivne zvezde]] (masa preko 10 masa Sunca) koja tako završava svoju [[evolucija zvezde|evoluciju]]. U poslednjim fazama proizvodnje energije [[nuklearna fuzija|nuklearnom fuzijom]] u svome jezgru zvezda postaje nestabilna, jer ne može da proizvede dovoljno energije da se suprotstavi svojoj sopstvenoj masi. Usled toga zvezda doživi kolaps pod uticajem sile sopstvene [[gravitacija|gravitacije]]. Posle eksplozije ostaje zvezdani ostatak u vidu neutronske zvezde ([[pulsar]]) ili [[Crna rupa|crne rupe]]. Više od 90% ukupne izbačene energije pri eksploziji se izbaci preko [[neutrini|neutrina]], a samo mali deo ode kao svetlost i mehanička energija.
 
Drugačiji način nastanka supernove ima '''supernova tipa Ia'''. Mehanizam je da se [[beli patuljak]] nalazi u [[dvojna zvezda|dvojnom sistemu]] sa zvezdom koja je u završnom fazama svog puta na [[HR dijagram|HR dijagramu]]u, u fazi [[crveni džin|crvenog džina]]. Kako zvezda kad uđe u fazu [[crveni džin|crvenog džina]] naglo poveća svoju zapreminu, materijal sa nje polako prelazi na belog patuljka koji na taj način povećava svoju masu. U jednom trenutku njegova masa dolazi do [[Čandrasekarova granica|Čandrasekarove granice]], i na njemu odjednom počinje nekontrolisana nuklearna fuzija vodonika koja će ga potpuno uništiti u ogromnoj eksploziji. Ovaj tip supernove je različit od površinske termonuklearne eksplozije na [[beli patuljak|belim patuljcima]], koja izaziva jednu podvrstu [[novih|nova]].
 
U oba slučaja supernova (tip II i tip Ia) rezultujuća eksplozija izbacuje većinu ili sav zvezdani materijal ogromnom silom. Supernova tipa Ia dostiže veću [[apsolutna zvezdana veličina|apsolutnu magnitudu]] od supernove tipa II.
Red 21:
== Poznate supernove ==
 
Tokom istorije u našoj [[Mlečni put|Galaksiji]] dokumentovane su najmanje tri pojave supernovih. Stari Kinezi su zapisali da su videli supernovu 1054. godine. Pojavila se sjajna zvezda koja se mogla uočiti čak i po dnevnom svetlu. Danas ostatke ove eksplozije poznajemo, i to je [[Rak (maglina)|maglina Krab]] u [[sazvežđe|sazvežđu]] Bika. Naredna supernova je zabeležena 1572. godine i poznata je kao [[Tiho Brahe|Tiho Brahejeva]]jeva zvezda. Naredna, [[Johan Kepler|Keplerova]] supernova, kako se naziva, pojavila se na nebu 1604. godine. U galaksiji veličine Mlečnog puta statistički trebalo bi da se dogodi prosečno jedna supernova svakih 100 godina. Ipak, poslednja supernova u Mlečnom putu za koju mi znamo se dogodila pre više od 4 veka. Veliki deo Galaksije mi ne možemo videti usled apsorpcije prašinom koje najviše ima u pravcu središta Mlečnog puta. Ali, ipak, astronomi već dugo čekaju da konačno vidimo eksploziju supernove u našoj Galaksiji.
 
1987. godine u satelitu Mlečnog puta, [[Veliki Magelanov oblak|Velikom Magelanovom oblaku]], dogodila se supernova koja nosi naziv [[Supernova 1987a]]. To je do sad najbliža supernova koju su naučnici mogli da posmatraju pomoću savremenih instrumenata.