Razlike između izmjena na stranici "Stjepan I Kotromanić"

Obrisana 4 bajta ,  prije 6 godina
m/м
robot kozmetičke promjene
m/м (robot kozmetičke promjene)
 
{{Infokutija Vladar
| Ime =Stjepan I Kotromanić
| Nasljednik =[[Stjepan II Kotromanić]]
| Supružnik =[[Jelisaveta Nemanjić]]
| Djeca =Miroslav<br />Ulirh<br />sin<br />[[Stjepan II Kotromanić|Stjepan]]<br />[[Katarina, kćerka bana Stjepana I|Katarina]]<br />[[Marija od Bosne|Marija]]<br />[[Vladislav Kotromanić|Ladislav]]
| Dinastija =[[Kotromanići]]
| Otac =[[Prijezda I]]
|}}
 
'''Stjepan I Kotromanić''' ( Zemunik ili [[Jajce]] [[1242]] - [[Srebrenik]] [[1314]] ) je deveti vladar samostalne Bosanske države.Bio je sin bana Prijezde I ( ban Bosne [[1250]] - [[1287]] ) i njegove supruge [[Banica Elizabeta|banice Elizabete od Slavonije]].Bio je četvrto djete bana Prijezde i Elizabete . Bio je očev pratilac i još za vrijeme očeve vladavine je bio mnogo puta pomenut . Oko [[1273]]. godine na upravu je od svog oca dobio župu Vrhbosnu , u kojoj se u kasnu jesen [[1284]]. godine oženio srpskom princezom [[Jelisaveta Nemanjić|Izabelom ]] .Bio je usko povezan sa svojim puncem Stefanom Dragutinom , koji je bio kralj Srema . Ban Stjepan umire [[1314]]. godine . Naslijedio ga je sin Stjepan II Kotromanić . Stjepan je mnogo puta u dubrivačkim izvorima bio nazivan pod imenom Stjepan Kotroman ili samo Kotroman .
== Porijeklo ==
Ban Stjepan je bio sin bana [[Prijezda I|Prijezde I]] i njegove supruge [[Banica Elizabeta |banice Elizabete Slavonske]].Rođen je [[1242]]. godine u Zemuniku ili Jajcu.Stjepanovi roditelji su imali još djece :
{| class="wikitable"
|-
| Stjepan|| Tekst ćelije || oko [[1230]] [[1240]]. || - || -
|-
| [[Katarina , kćerka bana Prijezde I|Katarina Blagajska]] ||[[1233]] [[Zemunik]] ili [[Jajce]]|| nepoznato|| Ladislav Blagajski ili Radoslav Blgajski || Stjepan<br />Vladsilav<br />Katarina
|-
| [[Vuk Kotromanić]] || ? || [[1287]]. || nepoznato ||[[Jelena Kotromanić Starija]]
|}
== Vladavina ==
Od ženidbe sa Dragutinovom kćerkom potpao je ban Stjepan I pod njegov utjecaj i mnoge stvari koje je činio bile su plod [[Stefan Dragutin|Sefanove ]] volje. Nakon smrti ugarskog kralja [[Ladislav IV , kralj Ugarske|Ladislava IV]] [[1290]]. stvari su se promijenile. Pošto [[Ladislav IV]]. nije imao djece postavilo se pitanje nasljednika ugarske krune. Ipak, vrlo brzo nakon kraljeve smrti okrunjen je za novog kralja njegov rođak [[Andrija III Mlečanin ]] ( [[1290]] - [[1303]].). Pošto je imao jaku opoziciju odmah su počele intrige. Kao najopasniji protivnik pojavio se napuljski kralj [[ Karlo II]] (pripadnik Anžujske dinastije), muž Marije, inače sestre kralja pokojnog [[Ladislav IV|Ladislava]]. ([[1272]].- [[1290]].), koji je za svoga sina [[Karlo Matrel|Karla Matrela]] zatražio ugarski prijestol Arpadovića. Ova je stranka bila vrlo jaka pa je na kraju papa [[Nikola IV]]. okrunio Karla Martela ( [[1290]] - [[1295]].) za ugarskog kralja. Uz ovu stranu tada su pristupili i najjači hrvatski velikaši, bribirski knezovi Šubići: [[Pavle I Šubić]], [[Juraj II Šubić]] i [[Mladen I Šubić]] pa će [[Karlo Martel (Anžuvinac)|Karlo Martel]] biti okrunjen za kralja u Hrvatskoj. Kako je Dragutinova kćerka Ursula bila udata za [[Pavle I Šubić|Pavla]] Šubića sasvim je razumljivo da su [[Dragutin]] i njegov zet, ban [[Stjepan I Kotromanić]] , pristupili odmah uz njih.
 
U tim političkim igrama [[ Karlo Martel]] im je, ne bi li ih zadržao i dalje kao pristalice, svojim poveljama podijelio dobar dio Bosne i Hrvatske. Izgledalo je da ova stranka ima velike šanse, ali je [[1295]]. iznenada umro Karlo Martel. Međutim, napuljska kraljica [[ Marija]] je došla na ideju da ugarski prijestol sjedne sin Karla Martela koji se zvao [[ Karlo Robert]], njen unuk. U tom njenom naumu iz sve snage ju je pomagao i [[papa Bonifacije VIII]]. ( [[1294]].-1303.) koji je čak Karla Roberta, tada tek dvanaestogodišnjeg dječaka, proglasio za ugarskog kralja 1297. ali je ovaj vladao Ugarskom od [[1308]] do [[1342]].
 
Dinastija [[Šubić]], imajući pod svojom vlašću Hrvatsku proširivala je svoj utjecaj želeći i Bosnu podvesti pod svoju vlast. Početkom 1299. Pavle I Šubić se naziva „gospodarom Bosne“ (dominus Bosne), a u skladu sa tim, svom bratu Mladenu I dodijelio je titulu bana Bosne. Od tad su oni svu Bosnu držali pod svojom kontrolom izuzev jednog dijela koji se naziva Dolnji Krajevi i koje je držao knez Hrvatin Stjepanić. Kako je knez Hrvatin bio odan Šubićima oni su izvršili pritisak na napuljskog kralja Karla II Roberta da mu izda povelju kojom potvrđuje njegovu vladavinu.
[[Datoteka:StefanDragutin.jpg|thumb|right|Stefan Dragutin, otac Stjepanove supruga Jelisavete, te Stjepanov doživotni štit.]]
Sredinom 1300. uspio je Pavle I. Šubić da Karla Roberta dovede u Split. Spremao se rat jer svrgnuti kralj [[ Andrija III. Mlečanin ]] nije imao namjeru tek tako prepustiti krunu. Ali iz nepoznatog razloga usred priprema za rat umro kralj Andrija III., vjerovatno je otrovan.
 
Od 1305. naziva se Pavle Šubić „gospodarem čitave Bosne“. No ni trijumf Pavla Šubić ne traje dugo jer i on [[1312]]. umire. Dok se sve to dešavalo ban [[ Mladen II Šubić]] pokušavao je cjelokupnu Bosnu staviti pod svoju kontrolu. Sve ovo ban [[Stjepan I Kotromanić]] nije mirno posmatrao i oružjem se suprotstavio aspiracijama Šubića. No, bio je beznadežno slabiji i do [[1302]]. Mladen II Šubić je postigao dovoljno uspjeha da stavi skoro svu Bosnu pod svoju kontrolu. Stjepan I. Kotromanić ipak nije bio poražen i održavao se na jednom manjem dijelu Bosne. U to vrijeme mu punac [[Dragutin]] nije mogao pomoći budući da se i sam teško upleo u borbe oko nasljedstva sa svojim bratom kraljem Srbije, Milutinom ([[1282]].- [[1321]].). Upravo tad je zaigrao Dragutin veliku igru pokušavajući svoga sina Vladislava progurati na ugarski prijestol. Kako je Vladislav bio oženjen Konstancom Morosini, koja je bila u rodu sa pokojnim kraljem Andrijom III, Vladislav je imao isto onoliko prava na taj prijestol kao i Karlo Robert. To je bio još jedan razlog zbog kojeg nije mogao pomoći svome zetu. Ipak i pored toga ban Stjepan I. Kotromanić držao se sasvim dobro, a kad se rat pretvorio u vjerski jer je [[Mladen II Šubić ]]nasrnuo na krstjane, oni svi listom pređu na stranu Stjepana I. Kotromanića. Tek uz pomoć vojske koju mu je poslao Pavle Šubić uspio je slomiti posljednji otpor. Takva Mladenova neopreznost koštala ga je života.
 
 
Za to vrijeme Mladen II Šubić, koji se sada nazivao „Mladen, knez Zadra, princip Dalmacije i drugi ban bosanski“, nikako nije uspjevao održati svoju vlast na svim onim teritorijama koje je naslijedio od Pavla Šubića. Najprije mu je iz ruku iskliznuo [[Zadar]] koji se [[1313]]. prepustio Veneciji. To kao da je bio znak za sve nezadovoljnike da se pobune protiv njegove vladavine. U retrospektivi gledano, upravo je pad Zadra bio uvod i u konačni slom moći Mladena II Šubića. Nekako su svi tada bili u ljutim nevoljama. Dok je kuća Šubića nalijetala na sve više neprijatelja, Kotromanići su doživjeli gubitak budući da im je ban Stjepan I Kotromanić umro [[1314]]., a umro je i njegov dotadašnji stalni zaštitnik „sremski kralj“, [[Dragutin Nemanjić]]. Smrt Dragutinova je bila znak za njegovog brata, kralja Raške, Milutina da zauzme Mačvu, a da Dragutinovog sina Vladislava baci u tamnicu. Osim toga, pokušao je Milutin, zauzeti i [[Hum]], ali tu je naletio na bana Mladena II Šubića, koji je također mislio da Hum pripada njemu. To se do kraja izrodilo u oružane sukobe, a borbe su se odvijale u blizini Dubrovnika. Sam rat je išao vrlo loše za Mladena II. Šubića pa je do kraja morao pristati da se izmiri s Milutinom i da mu svoga brata, Grgura Šubića, pošalje kao taoca.
 
== Brak i potomstvo ==
[[Datoteka:Skrinja Sv Simuna HAZU smrt Stjepana II Kotromanica 17062008.jpg|mini|Smrt Stjepanova nasljednika i sina Stjepana II Kotromanića .]]
Stjepan I je u kasnu jesen [[1284]]. godine oženio [[Jelisaveta Nemanjić|Jelisavetu Nemanjić]], kćerku srpskog kralja [[Stefan Dragutin|Stefana Dragutina]] i ugarske princeze Katarine. S njom je imao više od šestero djece, među kojima su:
* Miroslav
* Ulirh