Srpski građanski zakonik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m uklonjena kategorija Pravna historija; dodana kategorija Historija prava pomoću gadgeta HotCat
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 1:
'''Srpski građanski zakonik''' (SGZ) je naziv za [[zakonik]], odnosno kodifikaciju [[građansko pravo|građanskog prava]] koje se formalno primjenjivalo na području današnje [[Uža Srbija|Uže Srbije]] (a kasnije i [[Republika Makedonija|Makedonije]]) od 1844. do 1946. Sastavio ga je [[Jovan Hadžić]] po nalogu knjaza [[Miloš Obrenović|Miloša Obrenovića]] kako bi služio kao izvor građanskog prava u [[Kneževina Srbija|Kneževini Srbiji]]. Napravljen je po uzoru na [[Austrijsko Carstvo|austrijski]] [[Opći građanski zakonik]] (OGZ) iz 1811. a koji je, pak, bio napravljen po uzoru na [[Napoleon]]ov [[Code civil|Code civil des français]] iz [[1804]]. Tako se Srbija uvođenjem SGZ priključila tradiciji [[kontinentalno pravo|kontinentalnog]], odnosno [[rimsko pravo|rimskog prava]]. Hadžić je, pak, austrijski original prilagodio prilikama tadašnje Srbije, odnosno dopunio ga elementima iz srednjovjekovnog [[Zakonopravilo|Zakonopravila]], odnosno tadašnjim srpskim običajima.
 
SGZ je, slično kao i drugi građanski zakonici, nakon toga značajno noveliran nekoliko puta - godine 1864. su uvedeni propisi o paulijanskoj tužbi, godine 1874. propisi o [[testament]]u, a godine 1911. odredbe o [[starateljstvo|starateljstvu]]. Nakon [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] 1878. se njegova primjena proširila na dotadašnja [[Otomansko Carstvo|otomanska]] područja Jugoistočne Srbije, a nakon [[Balkanski ratovi|balkanskih ratova]] 1913. na Makedoniju i [[Kosovo]]. Nakon što je stvorena [[Kraljevina SHS]] 1918. godine, SGZ je ostao na snazi na tim područjima, dok su se u ostatku novostvorene države primjenjivali raniji građansko-pravni propisi - OGZ, [[Kraljevina Crna Gora|crnogorski]] [[Opšti imovinski zakonik]] te mađarsko precendentno pravo.
 
SGZ je formalno prestao važiti kada je Skupština [[FNRJ]] donijela Zakon o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. Njime je, s druge strane, kao i zbog nepostojanja novog građanskog zakonika, sudovima dozvoljeno da primjenjuju propise koji nisu u suprotnosti sa novim [[socijalizam|socijalističkim]] uređenjem. Takva je situacija trajala sve do 1955. kada je [[nasljedno pravo]] na saveznoj razini kodificirano ]]Zakon o nasljeđivanju FNRJ|Zakonom o nasljeđivanju]], te 1978. kada su kodificirani obligaciono pravo [[Zakon o obligacionim odnosima|Zakonom o obligacionim odnosima]] (ZOO). Iste godine su, temeljem [[Ustav SFRJ 1974|Ustava]] iz 1974. vlastita [[porodično pravo|porodična prava]] kodificirale tadašnja [[SR Srbija]] i [[SR Makedonija]], čime je SGZ u potpunosti nestao, osim kao dopunski izvor prava.
 
== Vidi još ==
* [[:s:sr:Српски грађански законик - оригинал|Original]]
* [[:s:sr:Српски грађански законик - изводи|Izvodi]]
* [[Justinijanov zbornik]]
* [[Zakonopravilo]]
* [[Dušanov zakonik]]
* [[Ustavna istorija Srbije]]
* [[Ustavi Srbije]]
 
[[Kategorija:1844]]