Sinod trupla – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: migracija 15 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1414811 na Wikidati |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 1:
[[Datoteka:Jean Paul Laurens Le Pape Formose et Etienne VII 1870.jpg|thumb|300px|[[Jean-Paul Laurens]], ''Le Pape Formose et Étienne VII'' ("Papa Formoz i Stjepan VII"), 1870.]]
'''Suđenje truplu''' ili '''Sinod trupla''' ({{lang-it|Sinod del cadavere}}; {{lang-la|Synodus Horrenda}}; doslovno "Stravičan sinod") su nazivi za posthumno suđenje [[papa Formoz
Do suđenja je došlo u kontekstu sukoba za nekadašnje [[Karolinško Carstvo|karolinške]] teritorije u Italiji čiji su glavni učesnici bili [[Arnulf Karantanski]] i [[Guido od Spoleta, sveti rimski car|Guido od Spoleta]]. To su se sukobi odražavali i na [[Rim]], u kome su stvorene razne frakcije kako među lokalnom aristokracijom, tako i među svećenstvom. Formoz, koji je [[biskup Porto|biskupom Portoa]] postao 864. u vrijeme pontifikata [[Nikola I (papa)|Nikole I]], godine 875. je došao u sukob sa [[Papa Ivan VIII|papom Ivanom VIII]]; tada je bio prisiljen bježati, a Ivan VIII ga je dao [[ekskomunikacija|ekskomunicirati]]. Odluka je potvrđena na crkvenom sinodu u [[Troyes]]u gdje ju je, prema nekim izvorima, Formoz nastojao spriječiti tako što je dao zakletvu da će ostati laik do kraja života i neće pokušavati postati papom. Međutim, već nakon Ivanove smrti 882. je novi papa poništio te odluke, a godine 891. je Formoz postao papa.
Red 13:
Međutim, kada je nekoliko godina kasnije papom postao [[Papa Sergije III|Sergije III]], jedan od sudaca na procesu, odluke Teodora II i Ivana IX je dao poništiti, odnosno potvrditi Formozovu osudu. Usprkos toga, Formoz je i dalje ostao priznat kao papa, odnosno sahranjen u Bazilici.
== Literatura ==
* Cummins, Joseph. 2006. ''History's great untold stories''. pp. 10–19.
* Girolamo Arnaldi, “Papa Formoso e gli imperatori della casa di Spoleto,” ''Annali della facoltà di lettere e filosofia di Napoli'' 1 (1951), discusses the political circumstances of the synod, and argues that Stephen (VI) VII may have convened it at the impetus of Guido IV.
* [[Robert Browning]]'s lengthy poem, ''[[The Ring and the Book]]'', devotes 134 lines to the Cadaver Synod, in the chapter called ''The Pope.''
* Joseph Duhr, “La concile de Ravenne in 898: la réhabilitation du pape Formose,” ''Recherches de science religieuse'' 22 (1932), pp. 541ff, discusses Ravenna council ''acta'' of 898, an important source and political circumstances; argues Lambert could not have been its architect
* Ernst Ludwig Dümmler, ''Auxilius und Vulgarius'' (Leipzig, 1866), edits the works of two tenth-century Italian clerics who provide important evidence for the Synod, its circumstances and aftermath.
* Peter Llewellyn, ''Rome in the Dark Ages'' (London, 1970), narrates the history of Rome at the end of the ninth and the beginning of the tenth centuries.
* Démètre Pop, ''La défense du pape Formose'' (Paris, 1933), analyzes posthumous defense of Formosus put forth by Auxilius and Vulgarius
* [http://www.law.uga.edu/profile/donald-e-wilkes-jr Donald E. Wilkes, Jr.], [http://digitalcommons.law.uga.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1045&context=fac_pm The Cadaver Synod: The Strangest Trial in History] (2001).
[[Kategorija:897]]
| |||