Salijski Franci – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
|||
Red 5:
[[Datoteka:Toxandria 919-1125.jpg|thumb|300px|'''Toksandrija''', oblast koju su Salijski Franci naselili u skladu sa rimskim planovima [[358]]. godine.]]
Početkom 5. veka, sudeći po ''Spisku dostojanstava'' (''Notitia Dignitatum''), različita franačka plemena su služila u rimskoj vojsci, a Salijevci su bili raspoređeni u Galiji i [[Hispanija|Hispaniji]]. Sve do sredine 5. veka Salijevci su bili lojalni rimskim vlastima, ali kada je rimska vlast počela da se urušava pod teretom upada drugih varvarskih plemena, Salijevci su 450. opljačkali [[Aras]]. Po [[Grgur Turski|Grguru Turskom]], istoričaru iz 6. veka, ovu poharu je izveo salijski poglavar [[Hlodion]], [[Meroveh
Dalji napredak Salijevaca u dominantnu grupu među Francima povezano je sa usponom njihovog kralja [[Hilderih I|Hilderiha]] i njegovog sina [[Hlodoveh I|Hlodoveha]]. Pismo koje je krajem 5. veka Hlodovehu uputio arhiepiskop Remsa Remigije, spominje da je Hilderih upravljao rimskom provincijom ''Drugom Belgikom'' (''Belgica Secunda''). ''Žitije svete Ženoveve'', koje je zapisano početkom 6. veka, beleži da je Hilderih deset godina redovno opsedao [[Pariz]]. Sam kralj je bio i ostao paganin, ali je iskazivao veliko poštovanje prema svetiteljki. Po kasnijoj tradiciji, koju je prvi zapisao Grgur Turski, Hilderihovi Franci su pomagali rimskom vojskovođi [[Egidije|Egidiju]] u borbi sa [[Vizigoti
[[Datoteka:CHILDERICI REGIS.jpg|thumb|left|'''Pečatni prsten kralja Hilderiha''' je pronađen u vladarskoj grobnici u Turneu. Originalni prsten je ukraden i pretopljen [[1831]], ali je sačuvan u vidu odlivaka.]]
Hilderiha je [[482]]. nasledio sin Hlodoveh koji je započeo seriju krupnijih osvajanja zahvaljujući savezništvu sa ostalim kraljevima Franaka. Uz pomoć kralja Kambrea Hlodoveh je savladao Egidijevog naslednika [[Sijagrije|Sijagrija]] [[486]]. i zauzeo [[Soason]] sa okolinom. Nakon pobede nad [[Alemani|Alamanima]] [[496]]. godine, kralj Salijevaca je, delimično i pod uticajem svoje supruge Hlotilde, [[Burgundi|burgundske]] princeze, pristao da se pokrsti. Za razliku od [[Goti|Gota]], Burgunda i [[Vandali|Vandala]], koji su bili [[Arijanstvo|arijanski]] hrišćani, Hlodoveh i njegovi ljudi su primili hrišćanstvo u [[Prvi Vaseljenski Sabor|nikejskom]] tj pravoslavnom obliku. Time su Salijski Franci postali prihvatljiviji za zajednički život za većinsko galo-romansko stanovništvo Galije. Hlodoveh je [[507]], ovoga puta uz pomoć [[Zigibert Hromi|Zigiberta Hromog]], kralja [[Ripuarski Franci|Ripuarskih Franaka]] sa [[Rajna|Rajne]], porazio [[Vizigoti|Vizigote]] u [[Bitka kod Vuijea|bici kod Vujiea]]. Nakon pokoravanja Galije južno od Loare, Hlodoveh se okrenuo protiv svojih dojučerašnjih saveznika, redom je podsticao neslogu među ostalim kraljevima Franaka i zatim ih je likvidirao bez obzira na rodbinske veze. Naredne [[508]]. godine Hlodoveh je u Turu primio poslanike [[Vizantija|istočnorimskog]] cara [[Anastasije I|Anastasija I]] koji su mu predali insignije počasnog konzula. Zatim je Hlodoveh priredio slavlje koje je podsećalo na rimske parade provincijskih vojskovođa. Nakon višestrukih proslava konzulata, Hlodoveh je utvrdio kraljevsku rezidenciju u [[Pariz
Hlodovehovi sinovi su podelili njegovo kraljevstvo izmeću sebe, a zatim su franačku vlast proširili i na [[Burgundi|Burgunde]] i [[Tirinzi|Tiringe]]. Međutim, partikularizam Salijevaca održao se praktično do 9. veka kroz postojanje [[Neustrija|Neustrije]], jedne od merovinških provincija, kasnije i kraljevina. Drugi raritet koji je upućivao na posebnost Salijevaca, bio je [[Salijski zakon]] (''Lex Salica''), zbirka salijskog običajnog prava zapisanog na latinskom jeziku koja predstavlja najvažniji izvor za poznavanje društva Hlodovehovog vremena.
== Literatura ==
* E. James, ''The Franks'', Oxford 1998.
|