Ruska svemirska agencija – razlika između verzija

[[Datoteka:Mir on 12 June 1998.jpg|mini|desno|250px|Svemirska postaja Mir]]

[[Datoteka:Buran on An-225 (Le Bourget 1989) 1.JPEG|mini|desno|250px|Buran na aeromitingu 1989. u Parizu]]

prva modularna svemirska postaja, ''[[Mir (svemirska postaja)|Mir]]'' <small>(gore lijevo)</small>.]]

 

'''Ruska svemirska agencija''' ili '''RKA''' (ruski: Федеральное космическое агентство России), kraće '''Roskosmos''', osnovana [[25. 2.]] [[1992.]], je ključno tijelo u novoj organizaciji [[Rusija|ruskog]] (civilnog) svemirskog programa. Zapošljavala je svega nekoliko stotina djelatnika (nekad u [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]] je MOM imao ukupno oko 2 milijuna zaposlenika) i naslijedila neka postojeća postrojenja i institute. Zahvaljujući iskustvu svojih djelatnika, bivših stručnjaka, političara i upravitelja svemirskog programa, brzo je zadobila autoritet i u zemlji i inozemstvu. U martu 1999. objavljeno je da će ovlasti nad 350 poduzeća u zrakoplovnoj industriji (prethodno ovisnih o Ministarstvu obrane) biti prenešene na RKA, pa je u srpnju iste godine RKA postala '''RAKA''' (Ruska zrakoplovna i svemirska agencija). <ref> [http://www.federalspace.ru/main.php?lang=en&id=2&nid=11156] www.federalspace.ru</ref>

 

{{glavni|Historija rakete}}

 

Budući da su Sovjeti njemačkim znanstvenicima ograničili pristup razvoju sovjetskih projektila, SAD nije točno znao koliko je SSSR u prednosti, sve do kasnih 1950-tih. Prednost Sovjetskog Saveza pred SAD-om temeljila se na dva glavna čimbenika. Prvo, sovjetska vojska nije tratila vrijeme na razvoj krstarećih projektila, koje je bilo relativno lako presresti i uništiti na putu do cilja, nego je odmah uložila maksimalan napor u razvoj balističkih projektila. Drugo, Sovjeti nisu bili obeshrabreni činjenicom da su [[Nuklearno oružje|nuklearna oružja]] velika i teška, nego su jednostavno razvili velike rakete koje su mogle ponijeti te terete. Zbog toga je SSSR bio najmanje dvije godine u prednosti pred SAD-om, imajući na raspolaganju projektile srednjeg dometa već u aprilu 1956., a interkontinentalne projektile već u augustu 1957. godine.

 

S dolaskom predsjednika [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]], političko se rukovodstvo zainteresiralo za [[satelit]]e. Osnovana je posebna komisija pod okriljem Akademije znanosti i objavljeno je da će Sovjetski Savez sudjelovati u Međunarodnoj geofizikalnoj godini (IGY). Svemirski program je privukao interes vojnih časnika i znanstvenika i generalni je sekretar prihvatio prijedlog S. Koroleva da se spoje programi lansiranja satelita i razvoja projektila.

 

Kako bi se optimizirala efikasnost svemirskog programa 1959. je godine napravljena njegova reorganizacija. Odgovornost za balističke projektile povjerena je Strateškim raketnim snagama (RVSN), treniranje [[kozmonaut]]a dodijeljeno je Zrakoplovstvu, a Akademija znanosti prepustila je koordinaciju znanstvenih istraživanja i svoje tehničke institute novoj vladinoj komisiji. Nedostatak središnje strukture (poput [[NASA]]-e) za upravljanje svemirskim programom kao cjelinom, nadomještena je personalizacijom odgovornosti, pa su [[inženjer]]i i znanstvenici na čelu konstruktorskih biroa bili direktno uključeni u novu vladinu komisiju i mogli su imati značajan utjecaj na članove Politbiroa i Centralnog Komiteta. Posebno velik broj službenih odgovornosti držao je S. Koroljov, uključen u znanstvene i tehnološke aspekte različitih programa.

 

Prvi svemirski let čovjeka u historiji započeo je 12. 4. 1961. na kozmodromu [[Bajkonur]]. U kabini svemirskog broda i lansirnog vozila "[[Vostok]]" (proizišlog iz interkontinentalnog balističkog projektila "R-7"), [[Jurij Gagarin]], prvi kozmonaut svijeta, obletio je jedanput Zemlju i nakon 108 minuta leta uspješno se vratio u relativnu blizinu mjesta s kojega je i poletio.

 

Umjesto misija sa ljudskom posadom, na Mjesec je sve do 1976., u sklopu "Luna" programa, poslano niz automatskih istraživačkih sondi, sa zadaćom da istraže mjesečevo tlo i pošalju natrag na Zemlju uzorke njegova tla. S Mjeseca je dopremeljeno oko 320 grama tla (misija [[Projekt Apollo|Apollo]] oko 370 kg), a samohodna mjesečeva vozila "Lunohod 1" i "Lunohod 2", u ukupno 16 mjeseci svoga rada, prevalila su put na Mjesecu u dužini od gotovo 50 kilometara (misija Apollo, astronauti sa i bez Lunar Rovera, oko 60 km).

 

Međutim, dok je [[NASA]] zbog smanjenog budžeta 1970-tih godina morala ograničiti planirana istraživanja [[Sunčev sustav|Sunčevog sustava]] i gotovo prekinuti misije sa ljudskom posadom, Sovjetski je Savez uz produžena istraživanja Mjeseca, poslao niz istraživačkih sondi na [[Venera (planet)|Veneru]] (prve slike sa tla) i [[Mars (planet)|Mars]]. Uz pomoć "Proton" rakete SSSR je u razdoblju od 1971. do 1982., u orbitu lansirao sedam svemirskih stanica "[[Saljut 1|Saljut]]", što je kulminiralo 1986. lansiranjem velike svemirske postaje "[[Mir (svemirska postaja)|Mir]]". Kontinuirana ljudska prisutnost u zemljinoj orbiti održavana je uz pomoć rakete i svemirskog vozila "Sojuz", konstruiranog još 1967. za potrebe misije na Mjesec, te njegove izvedenice, teretnog i servisnog vozila "Progres".

 

[[Rusija]] je raspolagala sa 80 % svemirskog potencijala [[SSSR]]-a i potpisala je sa većinom bivših država članica (1991.) sporazum o daljnjoj suradnji. Osim u Rusiji, znatan svemirski potencijal koncentriran je još i u Ukrajini, [[Kazahstan]]u (kozmodrom [[Bajkonur]]) i [[Bjelorusija|Bjelorusiji]]. Na unutrašnjem planu, Rusija se trebala suočiti se slabo organiziranim vezama vlade, vojske i industrije. Dobro utvrđene institucije za donošenje odluka (KP izvršna tijela) i za management (MOM i dr.) nestale su sa scene, a Vojno-industrijski kompleks ostao je ponajviše po strani.

 

Dana 25. 2. 1992. godine osnovana je '''Ruska svemirska agencija''' ili RKA, kao ključna inovacija u novoj organizaciji ruskog (civilnog) svemirskog programa. Zapošljavala je svega nekoliko stotina djelatnika (u Sovjetskom Savezu MOM je imao oko 2 milijuna zaposlenika) i naslijedila neka postojeća postrojenja i institute. Zahvaljujući iskustvu svojih djelatnika, bivših stručnjaka, političara i upravitelja svemirskog programa, brzo je zadobila autoritet i u zemlji i inozemstvu. U martu 1999. objavljeno je da će ovlasti nad 350 poduzeća u zrakoplovnoj industriji (prethodno ovisnih o Ministarstvu obrane) biti prenešene na RKA, pa je u julu iste godine RKA postala RAKA (Ruska zrakoplovna i svemirska agencija). <ref> Harvey Brian: "The Rebirth of the Russian Space Program", publisher=Springer, Germany, 2007.</ref>