Richard Willstätter – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 36 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q77072 (translate me)
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
 
Red 9:
|mjesto_smrti = [[Muralto]], [[Locarno (distrikt)|Locarno]], [[Švicarska]]
|polje = [[fizikalna kemija]]
|radno_mjesto = [[Univerzitet u Münchenu]] <br />[[ETH Zürich]] <br />[[Univerzitet u Berlin]]<br />[[Kaiser Wilhelm Institut]]
|alma_mater = [[Univerzitet u Münchenu]]
|doktorski_savjetnik = [[Alfred Einhorn]] <br />[[Adolf von Baeyer]]
|poznat_po = [[organska kemija]]
|nagrade = [[Nobelova nagrada za kemiju]] (1915)
Red 18:
'''Rihard Martin Vilšteter''' ({{Jez-nem|Richard Martin Willstätter}}) ([[13. avgust]] [[1872.]] - [[3. avgust]] [[1942.]]) je bio nemački hemičar. Dobio je [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelovu nagradu za hemiju]] [[1915.]] za istraživanje na polju biljnih pigmenata, a posebno [[hlorofil]]a.
 
U školu je išao u rodnom gradu [[Karlsrue]]u, a zatim je pohađao tehničku školu u [[Nirnberg]]u. Sa 18 godina odlazi da studira u [[Minhen]]. Na odelu za hemiju mentor mu je bio [[Adolf fon Bajer]], kod koga je najpre bio student, a od [[1896.]] predavač. Vanredni profesor postaje 1902. Prvi radovi su mu bili na proučavanju strukture i sinteze biljnih alkaloida. Kasnije radi na kinonskim jedinjenjima, koja su bila baza za mnoge boje. 1905. je dobio ponudu da bude profesor u [[Cirih]]u. Sedam godina u Švajcarskoj bili su za njega jako značajni. Posle dobija 1912. istraživačku laboratoriju i honorarno profesorsko mesto na univerzitetu u [[Berlin]]u. Tokom dve godine pre Prvog svetskog rata zajedno sa saradnicima uspeva da istraži [[hlorofil]] i da završi neke od radova na [[hemoglobin]]u. Posle toga uspeva da istraži antosijane, koji su predstavljali boje za cveće i voće. Zbog istraživanja biljnih pigmenata, a posebno hlorofila dobija [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelovu nagradu za hemiju]] [[1915.]] godine. Ponovo je prihvatio poziv da bude profesor u [[Minhen]]u, kao naslednik svoga starog učitelja [[Adolf fon Bajer|Adolfa fon Bajera]].
 
Nastavio je istraživanjima od suštinskog značaja na polju [[fotosinteza|fotosinteze]], te na prirodi i aktivitetu [[enzim]]a. On je bio preteča moderne biohemije. Osim toga rešavao je i probleme teoretske hemije. Uspeo je da sintetizuje ciklooktatetrane i upoređivao ih je sa [[benzen]]om.
 
Karijera mu se naglo završila kada je [[1924.]] najavio penzionisanje u znak protesta protiv rastućeg [[antisemitizam|antisemitizma]]. Od [[Gestapo]]a je pobegao [[1938.]] i emigrirao je u Švajcarsku, ostavljajući u Nemačkoj svu imovinu. Poslednje tri godine života pisao je svoju biografiju, dok nije 3. avgusta [[1942.]] umro.