Rekesvint – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 20 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q315447 na Wikidati
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
 
Red 26:
[[Datoteka:Tesoro de Guarrazar (M.A.N. Madrid) 01.jpg|thumb|left|220px|Izborna kruna Rekesvinta, deo [[Blago Gvarazara|Blaga Gvarazara]] nađenog u [[Gvadamur]]u kod Toleda]]
 
Vladao je od [[649]]. godine zajedno sa svojim ocem, [[Hindasvint]]om, a zatim i samostalno između [[653]]. i [[672]]. godine. Vodio je prilično različitu politiku od politike svog oca, koja je bila blaža prema crkvi i plemstvu (što je rešilo probleme prouzrokovane represijom koju je sprovodio Hindasvint), a oštrija prema [[Jevreji]]ma. Nakon [[Froja|Frojine]] pobune, tražio je od biskupa odobrenje da pomisluje stare pobunjenike što je bilo zabranjeno rešenjima sa ranijih sabora.
 
Rekesvint je takođe postigao političko i društveno ujedinjenje kraljevstva kada je [[654]]. godine objavio [[Knjiga zakona|Knjigu zakona]] ({{jez-lat|Liber Iudiciorum}}) ili [[Rekesvintov kodeks]], u kojem su objedinjeni zakoni koje su poštovali i koji su se primenjivali na sve podanike kraljevstva. Prema tradiciji, do tada su se na [[Vizigoti|Vizigote]] primenjivali zakoni sakupljeni [[475]]. godine u [[Eurikov kodeks|Eurikovom kodeksu]] ({{jez-lat|Codex Euricianus}}), a na Hispanorimljane [[Rimsko pravo]], koji je [[506]]. godine objedinio [[Alarik II]] u [[Alarihov zakonik|Alarikovom brevijarijumu]] ({{jez-lat|Breviarium Alaricianum}}).
Red 32:
Rekesvint je takođe uspostavio zakone po kojima se sprečava da se lično bogatstvo kralja uvećava na račun države i naroda. Na VIII Saboru u [[Toledo|Toledu]] [[653]]. godine uspostavljeno je sledeće:
 
* Potreba da se razlikuju bogatstva koja je kralj nasleđivao od svojih roditelja ili rođaka.
* Potreba da se razlikuje ono što je kralj dobijao zahvaljujući svom položaju. Ta bogatstva su bila vezana za presto i mogla su da pređu samo na naslednika na prestolu, ali ne i na kraljeve lične naslednike.
 
S druge strane, na tom istom saboru, prigrabio je imanja koja su njegovi prethodnici zadobili ilegalnim putem i nije slušao biskupe koji su mu predlagali da ta imanja budu imovina krune, a ne kralja. Ovo je prouzrokovalo mnogo kontroverzi, i biskupi, koji nisu mogli mnogo da učine po tom pitanju pred kraljevom moći, svoje neslaganje su izrazili u aktima sabora.