Rana hrišćanska umetnost – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
 
Red 15:
U prvom veku nove ere hrišćani su se tajno okupljali na zajedničkim verskim [[obred]]ima, propovedima i [[molitva]]ma. Zajednice hrišćanskih vernika zvale su se hrišćanske opštine, bilo ih je u svim delovima carstva, i u njima je imovina bila zajednička. Ono je nastalo kao umetnost groba u podzemnim katakombama jedne progonjene religiozne zajednice zbog toga je gotovo paradoksalan preokret po tome što se do tada smatralo za umetnošću. Ona u svojim počecima ne poznaje arhitekturu i ono što je zasluživalo da nosi ime kapele tako je neznatno po vrednosti i količini za istoriju umetnosti da se iz toga ne da ništa zaključiti. Prva dva veka su svoje odaje dali na raspolaganje imućniji članovi bratstva. Ali, hrišćanstvo je samo u početku bilo religija potlačenih, da bi vremenom sve više bogataša, nesigurnih i nezadovoljnih državnom vlašću, pristupalo novoj veri. Hrišćanske opštine su se sve više širile i bogatile. Tada hrišćani menjaju svoje učenje i od svojih pristalica počinju da traže poslušnost i pokornost državnoj vlasti.<ref name="PRED">''[[prof. arh. Đurđe Bošković]] Predavanja na Arhitektonskom fakultetu iz Istorije umetnosti [[Beograd]] [[1971|1971.]]''</ref>Uskoro je nestalo i imovinske jednakosti među hrišćanima. Krajem drugog veka nove ere sve hrišćanske opštine ujedinile su se u jednu zajednicu čiji je poglavar postao rimski episkop, kasnije nazvan [[papa]] (grčki: pappas, latinski: papa - otac). Sedište pape je u [[Vatikan]]u. Tako je stvorena verska organizacija Hrišćanska crkva.
 
Car [[Konstantin Veliki]] koji je vladao od ([[306]] — [[337]]) uvidevši bezopasnost, šta više potencijalnu korisnost nove religije po državu, zbog hrišćanskog učenja da je svaka vlast od [[Bog]]a, [[30. 4.|30. aprila]] [[313|313.]] godine [[Milanski edikt |Milanskim ediktom]] proglašava ravnopravnost hrišćanstva sa ostalim religijama, i ono ubrzo postaje i zvanična državna religija u Rimskom carstvu. Interesantna je činjenica da, iako je bio prvi hrišćanski vladar, Konstantin nije bio [[krštenje|kršten]], već ga je pred smrt krstio Euzebije. Između crkve i države sklopljen je obostrano koristan savez.<ref name="PRED">''[[prof. arh. Đurđe Bošković]] Predavanja na Arhitektonskom fakultetu iz Istorije umetnosti [[Beograd]] [[1971|1971.]]''</ref> Kasnije je hrišćanstvo postalo vladajuća religija evropskih naroda. U ime hrišćanstva vođeni su mnogi ratovi sa ciljem pokoravanja naroda i nametanja istog.
 
Raspad [[Rim]]skog carstva bio je [[395|395.]] god. i tada se rimske imperija podelila na istočnu i zapadnu. [[476|476.]] smrt je poslednjeg [[rim]]skog vladara. Ne postoje oštre granice i tačni podaci- hronološki rasponi u [[umetnost]]i.
Ispitivati početke hrišćanske umetnosti danas zači istrživati umetnost [[3. vijek|3. veka]]. Predkonstantinovsku epohu poznoantičke i nastajuće hrišćanske umetnosti iz prva dva veka karakteriše razvoj početaka hrišćanske umetnosti koja se razvija anonimno, takoreći kao podzemni pokret u jednom ugroženom vremenu sa obeležijem neučvršćene narodne umetnosti u suprotnosti sa opadajućom umetnošću zvaničnog [[Rim]]a. U [[historija umjetnosti|istoriji umetnosti]] [[3. vijek|3. veka]] mogu se po temama iz plastike dekoracije sarkofaga na kojima se može pratiti nastajanje ranohrišćanske umetnosti. U plastici se predstavljaju velike bitke, lov ne lavove, javljaju se sarkofazi sa filozofskom tematikom i sarkofazi sa narodnom scenama iz života pastira, lovaca i ribara gde se ovi poslednji javljaju između [[280|280.]] -te i [[250|250.]] -te godine. [[Milanski edikt]] je doneo i novi politički jezik simbola čiji je prvi dokaz ogromna Konstantinova statua u njegovoj bazilici na forumu. Na štitovima i šlemovima vojnika nalazi se [[Hristos|Hristov]] monogram a stari državni simboli se podređuju [[krst]]u, na [[Novac |novcu]] se pojavljuje sam car i slika cara postaje vidljiva za ceo svet koja varira u najrazličitije načine, bilo kao politička [[figura]], stojeći ili sedeći na prestolu, bilo na triumfalnim hrišćanskim lukovima ili mozaicima. Godina [[313|313.]] je bila svakako početak jedne hrišćanske umetnosti koja je za sobom imala u mraku grobnica i katakombi razvitak u toku tri generacije i to je bio svakako početak jedne javne hrišćanske umetnosti pod okriljem [[Država |države]].
 
Važan prelom u poznorimskoj duhovnoj i umetničkoj istoriji predstavlja [[391|391.]] godina. [[Teodosije I]] je ujedinio carstvo, vladao opet iz [[Istanbul|Carigrada]] proglasio hrišćanstvo državnom verom i počeo progon pagana. [[Rim]] postaje sve siromašniji u pogledu hrišćanskih spomenika dok se u [[Istanbul|Carigradu]] sve više gradi.
 
Danas se sa izvesnošću može reći da je klasično doba ranohrišćanske umetnosti u stvari doba [[konstantin Veliki|konstantinovske]] dinastije ([[4. vijek|4. vek]]). Hriščanska umetnost ovih [[vijek|vekova]] se može nazvati [[bizantska umjetnost|vizantijskom umetnošću]] i dalje se može pratiti [[Teodosije I |teodosijanska]] epoha ([[5. vijek|5. vek]]), [[justinijan I. Veliki|justinijanska]] epoha ([[6. vijek|6. vek]])- kraj: Iraklijeva dinastija ([[Heraklije|Iraklije]] ([[7. vijek|7. vek]]); [[610|610.]]- [[641|641.]]). Tek je [[20. vijek|20. vek]] uneo svetlo u ispitivanje umetnosti [[Evropa |Evrope]] ovih epoha od bitke na Milvijskom mostu dakle od tada kada po mišljenju [[19. vijek|19. veka]] počinje mračno doba [[Evropa |evropske]] umetnosti.
 
U [[6. vijek|6. veku]] [[manastir]]i postaju nosioci kulturnih događanja u zapadnoj [[Evropa |Evropi]], prepisivanja rukopisa i ukrašavanja biće jedan od zadataka sveštenstva i u tome su bili naročito vredni sveštenici iz reda Benediktinskoga. Povoljan uticaj [[Karlo Veliki |Karla Velikog]] i njegovih naslednika ogledao se u iluminatorstvu, njegovo jevanđelije nazvano i po Goteskalu (svešteniku koji je izradio jevanđelije) trebalo je da podseće na krštenje [[Pipin Mali |Pipinovo]], a poznata su i druga jevanđelija i rukopisi i ako ne znamo uvek za koga su izrađeni, dve Biblije su rađene za [[Karlo Ćelavi |Karla Ćelavog]], Krštenje Pipinovo u Rimu bilo je [[781|781.]] Carstvo [[Karlo Veliki |Karla Velikog]] nije bilo dugog veka i posle njegove smrti podeljeno je na tri dela- rasparčano. Nakon vladavine poslednjih rimskih velikih careva i upada [[Germani |Germana]] [[Ostrogoti |Ostrogota]], [[Zapadni Goti|Vizigota]] i [[Langobardi |Langobarda]] kao i [[Odoakar]]a, [[Merovinzi |Merovinga]] i [[Karolinzi |Karolinga]] i posle izvesnog cvetanja u Francuskoj težište događanja se pomera i zlatni vek [[Otonska umetnost |Otonske umetnosti]] počinje malo pre kraja vladavine [[Oton I|Otona Velikog]] ([[936|936.]]- [[973|973.]]) za vreme [[Oton II |Otona II]] i [[Oton III|Otona III]] i ne preživljava smrt [[Heinrich III, sveti rimski car|Henrija III]] kada jenjava. Venčanja mladog Otona II sa [[византијско царство|vizantijskom]] princezom ([[972|972.]]) nije bez uticaja na [[umetnost]] i [[slikarstvo]]. [[Karolinška renesansa|Karolinška]] i [[Otonska umetnost |otonska umetnost]] imaju svoje teritorijalno i hronološkki određene domete. Možemo utvrditi već pojavu raznovrsnih stilova. [[Romanika |Romanska umetnost]] javlja se svuda po zapadu [[Evropa |Evrope]]. Netačno “Romansko slikarstvo”,.<ref name="PRED">''[[prof. arh. Đurđe Bošković]] Predavanja na Arhitektonskom fakultetu iz Istorije umetnosti [[Beograd]] [[1971|1971.]]''</ref> ali izraz se koristi i odomaćen je za slikarstvo koje nastaje posle karolinškog i otonskog. Mogu se razlikovati i izvesne oblasti kao [[Francuska]], [[Španija]], [[Italija]], [[Nemačka]] sa [[Austrija |Austrijom]] i [[Švajcarska|Švicarska]], [[Skandinavija |Skandinavske zemlje]], gde se naravno granice i uticaji ne poklapaju, a stilovi su raznovrsniji nego tehnike. Na ovaj način je zaokružena jedna "više manje celina" u istoriji umetnosti te naredni deo treba na neki način- odnosno može se na neki način odvojiti i tako bolje shvatiti zavisnosti ove celine.<ref name="PRED">''[[prof. arh. Đurđe Bošković]] Predavanja na Arhitektonskom fakultetu iz Istorije umetnosti [[Beograd]] [[1971|1971.]]''</ref>
 
== Ranohrišćanska umetnost zapada ==
Red 30:
=== Slikarstvo i rezbarstvo ===
Jedne od najstarijih ranohrišćanskih primera umetnosti, slikarstva i rezbarstva nalaženi su u katakombama. Izraz katakomba je novijeg porekla i nastao je u [[19. vijek|19. veku]] i obeležavao je grupne grobnice. Na tim mestima je ova religija ispoljavana kao nelegalna jer je održavanje kulta u privatnim kućama ili na mestima umrlih bilo zabranjeno. Posle [[2. vijek|2. veka]] najčešćim mestima [[sahrana]] umrlih su bile katakombe. Na njihovim mestima su ostali najčešći primeri slikarstva ovog ranog perioda. Najčešći primeri su bili u gradu [[Rim]]u ali su poznate i katakombe u [[Napulj]]u i [[Sicilija|Siciliji]]. Najstariji primeri iz [[3. vijek|3.]] i [[4. vijek|4. veka]] nam pokazuju povezanost ove umetnosti sa rimskim slikarstvom u [[Pompeja|Pompeji.]] Pojavljuju se motivi Dobrog Pastira i ovo se računa kao početak [[ikonografija|ikonografije]]. Uočavaju se mnogo ornamentalnije dekoracije, predstavljanje ptica i primenjuju se simboli:
* Golub, koji označava mir,
* jagnje je simbol čistote i bezgrešnosti,
* Feniks je simbol besmrtnosti duše,
* riba je simbol za Hrista.
 
Takođe i koloristika je simbolična:
* Belo je znak za nevinost,
* crveno je oznaka za vladara,
* nebo plava boja je znak božanske moći.
 
U [[3. vijek|3. veku]] se dalje razvija slikarstvo i proširuju se religiozni motivi koji su optočeni dekoracijama od biljnih motiva. U [[4. vijek|4. veku]] se javljaju Biblijski motivi a pred kraj ovog stoleća se sve više pojavljuje lik Hrista u slikarstvu.
Red 44:
=== Arhitektura ranog hrišćanstva ===
{{main|Ranohrišćanska arhitektura}}
U vreme [[Konstantin Veliki|Konstantina]] i [[Milanski edikt |Milanskog edikta]] iz [[313|313.]] godine nastale su kao posledica priznavanja crkve i dobijanje potpore od vladara i prve hrišćanske crkve - hrišćanske [[Bazilika |bazilike]] i baptisterijumi i vladari se trude da ih ulepšaju slikama iz religioznog života i ukrašavaju ih bogatim dekoracijama.
 
Najčešći oblik ranohrišćanske crkve je višeredna (ovi redovi su u srednjem veku nazvani brodovima) [[bazilika]], podužnog tipa u koju se ulazi preko dvorišta sa atrijumom sa kolonadama i zatim- portala koji se nalaze sa zapadne strane- i koja dobija trijumfalni luk u glavnom brodu između podužnog i popdečnog broda dok se prezbitorijum pregrađuje poprečnim brodom koji se naziva transept a zgrada se završava kružno sa takozvanom apsidom. Cela građevina je orijentisana po dužini i po tome podseća na osnove [[umjetnost starog Egipta|egipatskih]] hramova. Ovakova građevina ima sve osobine originalnog ostvarenja koje ne ne mogu objasniti sasvim iz pojmova njenih izvora. Ni jedna od ovakvih građevina nije očuvana ali su nam osnove najveće poznate sa zadovoljavajućom tačnošću.
Red 50:
Centralni objekti su bili rezervisani za baptisterijume za obrede krštenja potapanjem i po pravilu su bili građeni na pravougaonoj ili ponekad na kružnoj osnovi.
 
U Rimu u [[4. vijek|4. veku]] su izgrađene srkve Svetog Petra, Svetog Pavla, Svetog Lorenca i Svetog Jovana Lateranskog koje su danas obnovljene i rekonstruisane. Crkva Santa Marija Mađore predstavlja jednu od bolje očuvanih hrišćanskih crkava, [[Ranohrišćanska arhitektura |rane bazilike]] i ona je ukrašena lepom i bogatim [[mozaik|mozaicima]] u unutrašnjosti crkve sa scenama iz obznanjivanja, poklonjenja triju kraljeva i pokolja nevine dece. Pred kraj vladavine [[Konstantin Veliki|Konstantinove]] se pojavljuju i dekoracije od arhitektonskih elemanata od kolona stupova. Ljudske figure su predstavljene sa mnogo ekspresivnosti i u smirenim gestovima sa mnogo dekorativnih elemenata a ljudski likovi bi mogli biti [[portret]]i sa individualnim karakteristikama. Posle najezde barbarskih plemena u [[Rim]] bile su zatvorene mnoge zanatske radionice i u tome se vremenu procvat premešta izvan teritorije [[Italija |Italije]].
 
Mnogi proizvodi koji su nađeni na tlu [[zapadna Evropa|zapadne Evrope]], sitne plastike se dosta teško datiraju i lociraju ali je izvesno da su nastale u radionicama u [[Rim]]u ili [[Ravenna|Raveni]] a po nekad na istoku u [[Konstantinopolj]]u, [[Antiohija|Antiohiji]] ili [[Aleksandrija|Aleksandriji]]. Dekorisane su motivima iz [[Stari zavjet|Starog zaveta]] i života [[Hristos|Hrista]] i njegovih apostola. Najstariji manuskripti su sa kraja [[4. vijek|4. veka]] i njihove iluminacije nadovezuju na slikarstvo iz katakombi i slikarstvo mozaika iz bazilike Santa Marija Mađore.
Red 65:
Najstariji [[manuskript]]i su datirani u [[4. vijek|4. vek]] i nastali su u Antiohiji, poznati su i manuskripti koji su na sirijskom jeziku. Motivi koji su ovde prisutni ne pokazuju bitne razlike sa motivima iz doba [[Romanika|romanske umetnosti]] u zapadnoj Evropi.
 
=== Arhitektura ranog hrišćanstva na Bliskom istoku ===
Jedna od najstarijih crkvi izgrađenih u [[Antiohija |Antiohiji]]- [[Bliski Istok|Bliski istok]] bila je Zlatni oktogon, koja je izgrađena na osnovi osmougaonika. Zgrada je počela da se gradi [[327|327.]] godine a završena je [[341|341.]] godine. Unutrašnjost je bila bogato dekorisana [[Mozaik| mozaicima]] u [[Zlato |zlatu]] i od toga su sačuvane samo ruševine.
 
U [[Sirija |Siriji]] je mnogo crkava bilo izgrađeno na osmougaonoj osnovi od blokova krečnjaka kojega je tamo bilo. Crkve su pokrivene [[Kupola |kupolom]] i za prelazak iz kvadrata u krug - u kupolu su bile korištene trompe koje su bile poznate još u [[Perzija|Persijskoj]] arhitekturi dok je drugi način ovog prelaska poznat u [[Rim]]u bio prelazak pomoću pandantifa. Prelaz pomoću pandantifa je kasnije postao jako primenjivan u [[Bizantska umjetnost|Vizantijskoj arhitekturi]] koja se iako se razvijala na ovom tlu ostavila velike spomenike (u [[Ravenna|Raveni]]) na tlu zapada.
 
== Dela ranohrišćanske umetnosti pre [[313|313.]] godine ==
[[Datoteka:Aquileia mushrooms.jpg|thumb|350px|Korpica crvenih [[gljive|pečurki]], mozaik iz [[Akvileja|AkvilejeAkvilejeu]]u u Furlaniji- [[Italija |Italiji]] kod [[Slovenija |Slovenačke]] i [[Austrija |Austrijske]] granice bio je veliki grad, pre (pre [[330]]).]]
* [[Manuskript |Manuskripti]]i.
* [[Mozaik | Mozaici]].
* [[Skulptura |Skulpture]], [[Reljef |Reljeri]] i [[Rezbarija |rezbarije]].
 
== Najznačajnija arhitektonska dela posle [[313|313.]] godine ==
 
=== Podužne bazilike ===
* [[Bazilika]] Sv. Petra,
* [[Bazilika]] Sv. Pavla,
* [[Bazilika]] Sv. Jovana Lateranskog,
* [[Bazilika]] Sv. Marije Mađore,
* Crkva Santa Sabina.
 
=== Kružne crkve ===
* Crkva Sv. Konstance.
 
== Reference ==
Red 92:
 
== Literatura ==
# Opšta istorija umetnosti, Dina Piskel, [[Beograd]] [[1974|1974.]]
# Istorija umetnosti HW Janson, Beograd, [[1982|1982.]]
# Kasna antika i rano hrišćanstvo, Fridrih Gerke, [[Novi Sad]] [[1973|1973.]]
# - članak iz de.- Vikipedije
 
== Vidi još ==
* [[Rimska umjetnost|Rimska umetnost]]
* [[Rano hrišćanstvo]]
* [[Ranohrišćanska arhitektura]]
* [[Koptska umjetnost|Koptska umetnost]]
* [[Bazilika]]
 
== Spoljašnje veze ==
* [http://www.britannica.com/eb/article-9031718/Early-Christian-art "Rana hrišćanska umetnost - Britanika"]. {{en}}
{{Commonscat|Paleochristian art}}