Queen – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: mijenja preusmjerenu kategoriju Britanske rok-grupe u Britanske rock grupe |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 10:
| Mjesto = [[Velika Britanija]]
| Prebivalište =
| Žanr = [[Rock]]<br />[[Hard rock]]<br />[[Progresivni rock]]<br />[[Art rock]]
| Djelatno_razdoblje = [[1970.]] – [[1997.]]
| Producentska_kuća = EMI, Elektra Records, Capitol Records, Parlophone, Hollywood Records
| Angažman =
| URL = [http://www.queenonline.com www.queenonline.com]
| Sadašnji članovi = [[Freddie Mercury]]<br />[[Brian May]]<br />[[John Deacon]]<br />[[Roger Taylor]]
| Bivši članovi =
| nagrade =
Red 23:
'''Queen''' je [[Velika Britanija|britanski]] [[rock]] bend nastao [[1970.]] godine raspadom grupe "Smile" kojeg su činili dvoje originalnih članova Queena [[Brian May]] i [[Roger Taylor]]. Nakon odlaska pjevača Tima Staffella, mjesto popunjava [[Freddie Mercury]], a nakon nekoliko neuspješnih [[bas gitara|basista]], [[1971.]] priključuje im se basist [[John Deacon]]. Prvi album ''[[Queen (album)|Queen]]'' izdan je [[1973.]], a drugi ''[[Queen II]]'' godinu dana poslije i sadržavao je singl "[[Seven Seas of Rhye]]" koji je postao njihov prvi hit, te im otvorio put. Krajem iste [[1974.]] godine izdaju treći album ''[[Sheer Heart Attack]]'' koji je donio potpuni komercijalni i artistički proboj te afirmaciju benda, a singl "[[Bohemian Rhapsody]]" s četvrtog albuma ''[[A Night at the Opera (album, Queen)|A Night at the Opera]]'' postaje njihov najveći hit i zaštitni znak, kao i sam album koji isto postiže veliki uspjeh. Nakon toga bend ulazi u svoje uspješno razdoblje koje je trajalo u drugoj polovini sedamdesetih i tokom osamdesetih sve do smrti pjevača [[Freddie Mercury]]ja [[1991.]] godine. Bend je poznat po svojim glazbeno raznovrsnim aranžmanima, vokalnim harmonijama i jedinstvenom sudjelovanju publike na nastupima uživo.
Queen su izdali petnaest studijskih albuma, pet koncertnih albuma, te brojne kompilacijske albume. Prodali su preko 300 milijuna primjeraka u cijelom svijetu, uključujući više od 35.5 milijuna samo u [[SAD]]-u. Njihova prva ''[[Greatest Hits (Queen)|Greatest Hits]]'' kompilacija iz [[1981.]] godine je [[Velika Britanija|britanski]] najprodavaniji album svih vremena. Pjesme "[[We Will Rock You]]" i "[[We Are the Champions]]" iz [[1977.]] postale su stadionske himne i još uvijek se izvode na gotovo svim sportskim događajima širom svijeta. Queen se smatraju jednim od najvećih, najuspješnijih i najutjecajnih [[Velika Britanija|britanskih]] i svjetskih [[rock]] benda. Njihov nastup na [[Live Aid]] humanitarnom koncertu u Londonu iz [[1985.]] godine se obično navodi kao najbolja koncertna izvedba ikad, dok se "[[Bohemian Rhapsody]]" smatra jednom od najboljih [[rock]]
Nakon [[Freddie Mercury|Mercuryjeve]] smrti [[1991.]] i [[John Deacon|Deaconovog]] povlačenja s glazbene scene [[1997.]], [[Brian May|May]] i [[Roger Taylor|Taylor]] surađuju s [[Paul Rodgers|Paulom Rodgersom]] pod imenom Queen + Paul Rodgers. [[2005.]] snimaju koncertni album ''[[Return of the Champions]]'', a u studenom [[2006]]. započinju snimanje studijskog albuma ''[[The Cosmos Rocks]]'' kojeg su objavili [[15. rujna]] [[2008.]] godine.
Red 53:
Tokom evropskog dijela turneje prva tri mjeseca [[1979.]] godine snimljen je prvi koncertni album benda dvostruki "[[Live Killers]]", koji se sastojao od pjesama s više različitih koncerata. Album je bio vrlo uspješan dospijevši do broja tri britanske top liste i dosegnuo je dvostruku platinastu nakladu u SAD-u. Singl s njega "[[Love of My Life]]" u koncertnom akustičnom aranžmanu je postao broj 1 u zemljama Južne Amerike. U sklopu ove turneje bend je nastupio i u Zagrebu, što je bilo njihovo jedino gostovanje u Hrvatskoj. Krajem godine izlazi megauspješnica "[[Crazy Little Thing Called Love]]" koja dospijeva na broj 2 u Britaniji i postaje njihov prvi Američki broj 1. Pjesma je bila napravljena u [[rockabilly]] stilu i imala je [[Elvis Presley|Elvisov]] prizvuk, te je brzo postala popularna diljem svijeta. Videospot za pjesmu je prvi put predstavio Mercuryja kako svira gitaru. Nakon toga bend je napravio koncertnu mini-turneju po Britaniji nazvanu "The Crazy Tour" na kojoj su nastupali po manjim klubovima i dvoranama kao na početku karijere, a zadnji nastup bio je u londonskom Hammersmithu na Badnjak kao dio serije humanitarnih [[rock]] koncerata za ratom poharanu Kambodžu. Novo desetljeće je bilo na pragu, dolazili su novi glazbeni stilovi, a bend ih je pratio.
=== Osamdesete i novi zvuk (1980. – 1984.) ===
[[1980-ih|Osamdesete]] su donijele novi zvuk i imidž benda. [[Freddie Mercury]] je pustio brkove, [[John Deacon]] je već imao kratku kosu, a [[Roger Taylor]] je dodatno skratio svoju. Jedini član koji će ostati doslijedan svome imidžu i dan danas je [[Brian May]]. Na samom početku desetljeća grupa izdaje singl "[[Save Me]]" koji postaje hit u Britaniji (broj 11) i Evropi, te na pjesmi po prvi put koriste [[sintisajzer]] i animirane efekte u videospotu. Pola godine poslije izlazi njihov osmi studijski album ''[[The Game]]'' koji postaje i britanski i američki broj jedan, postavši njihovo najuspješnije izdanje. Album je bio jedini u diskografiji benda koji je postigao takav uspjeh, te je istovremeno bio na vrhovima Billboardove rock, disco i R&B top liste, te je prodan u više od 4.5 milijuna primjeraka u [[SAD]]-u. Također je donio bendu njihovu jedinu nominaciju za prestižnu glazbenu nagradu [[Grammy]] u kategoriji najbolje [[rock]] pjesme za novi superhit, John Deaconovu [[funk]]om nadahnutu "[[Another One Bites the Dust]]". Pjesma je bila britanski top 10 hit, ali u [[SAD]]-u je bila na vrhovima rock, disco i R&B top lista, postavši njihov najuspješniji "crossover" singl i najveći američki hit. Na albumu su se našli i prethodni hit-singlovi "[[Crazy Little Thing Called Love]]" i "[[Save Me]]", te "[[Play The Game]]" koja postaje britanski i evropski top 20 hit. ''[[The Game]]'' je bio prvi album Queena na kojemu je korišten [[sintisajzer]] i koji je predstavio više pop-rock zvuk za razliku od prethodnih izdanja; ujedno je bio i njihov prvi album koji je uključivao četiri singla izdana u Britaniji i koji ih je definitivno uveo u [[rock]] mainstream. Za vrijeme turneje albuma koja je bila najveća u karijeri benda napravili su i glazbu za film ''[[Flash Gordon]]'', koji je postao prvi visokobudžetni filmski spektakl s kompletnom [[rock]] zvučnom kulisom. Istoimeni album s glazbom iz filma bend je objavio krajem [[1980.]] godine kao svoj službeni studijski album i smatra se jednim od prvih takvih izdanja od rock benda. Naslovna tema filma pjesma "[[Flash]]" je izdana kao singl i dospijela je na broj 10 britanske liste singlova.
Red 65:
Početkom [[1984.]] godine grupa započinje s radom na svom novom albumu, na kojemu su se vratili zvuku s albuma prije ''[[Hot Space]]'', kombinirajući svoje stare provjerene recepte. Bilo je to prvi puta u karijeri da je bend pravio unaprijed određeni album i igrao na sigurno, što se u konačnici i isplatilo. Novi album ''[[The Works]]'' predstavio je povratak "čvršćem" [[rock]] zvuku na tragu "Jazz" i "The Game", dospio je na broj dva i postao njihov najprodavaniji album u Britaniji dotad s trostrukom platinastom nakladom. Album je donio megauspješnice "[[Radio Ga Ga]]" i "[[I Want to Break Free]]" koje su postale jedne od najvećih britanskih i evropskih hitova benda, te uspješnice "[[It's A Hard Life]]" i "[[Hammer to Fall]]". Zanimljivo je da je svaki član benda autor jedne od ovih uspješnih pjesama. Svaki od navedenih singlova su pratili izvrsni i ekstravagantni video uradci, koji su među najboljima koje je grupa napravila. Kontroverzni videospot za pjesmu "[[I Want to Break Free]]" u kojemu bend parodira britansku TV sapunicu obučeni u žensku odjeću, uzbunio je mnoge i donio velike kritike, te na koncu bio i zabranjen u Americi. Iako je ''[[The Works]]'' označio veliki povratak benda, te se smatra njihovim "klasičnim" i najboljim albumom iz osamdesetih, nije dobro prošao u [[SAD]]-u poput prethodnika, što je rezultiralo prvim neodlaskom na američku turneju. Queen su započeli svoju svjetsku turneju, te su nakon Britanije i Evrope održali nekoliko koncerata u Južnoafričkoj Republici, što je izazvalo velike proteste i kritike zbog politike apartheida koja je bila tada na svom vrhuncu u toj zemlji. Bend je godinu završio izdavanjem znakovitog Božićnog singla "Thank God it's Christmas".
=== Live Aid i kasnije godine (1985. – 1990.) ===
Godine [[1985.]] Queen su nastavili svoju turneju te održali dva koncerta u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]], kao nositelji na prvom "Rock in Rio" festivalu, svirajući dvije noći pred 300 000 ljudi svaki nastup. Selekcija najboljih izvedbi s obadva koncerta je bila izdana na video kaseti "Queen: Live In Rio", koja je opet postala broj 1 na video top listama. U [[travanj|travnju]] je [[Freddie Mercury]] izdao svoj prvi samostalni album ''[[Mr. Bad Guy]]''. Nakon pauze od par mjeseci, turneja je nastavljena u [[Australija|Australiji]], [[Novi Zeland|Novom Zelandu]] i Japanu. Vrhunac turneje je bio fantastični nastup benda na [[Live Aid]] koncertu u Londonu, koji je ponovno vratio bend na staze slave i privukao mnoštvo novih poklonika. 20-minutni nastup na kojemu su izveli neke od svojih najpoznatijih skladbi se smatra koncertnim vrhuncem Queena i jednom od najboljih koncertnih izvedbi ikad. Iskustvo nastupa na [[Live Aid]] humanitarnom koncertu ih je nadahnulo da prvi put sva četvorica naprave zajedno pjesmu, a rezultat je bio hit singl "[[One Vision]]", jedna od njihovih najboljih rock himni. Isto tako krajem godine izdali su sve svoje dotada izdane albume u box setu ''The Complete Works'', uključujući i album "B" strana singlova koji nisu bili objavljeni na albumima.
Red 77:
Nakon dvije godine pauze i niza privatnih problema [[1989.]] godine bend se ponovno okupio i izdao svoj trinaesti studijski album nazvan ''[[The Miracle]]'', koji odmah postaje britanski broj jedan. Na albumu po prvi puta u karijeri zajedno surađuju na pjesmama, koje su potpisane imenom benda. Glazbeno, album je nastavio trend prethodna dva, s nešto "tvrđim" zvukom i dao je prve naznake povratka benda svom prvotnom zvuku iz sedamdesetih. Bio je prvi album Queena s kojega je izdano pet singlova u Britaniji i Evropi; osim megauspješnog hard rock anthema "[[I Want It All]]" (britanski broj 3 i prvi US top 40 hit nakon punih pet godina), uspješnice su bile i "[[Breakthru]]", "[[The Invisible Man]]" i naslovna skladba "[[The Miracle]]". Ovaj album je također postao njihov prvi album koji neće biti promoviran uživo. Bend je znao da nešto nije u redu s Freddijevim [[Zdravlje|zdravljem]], ali nisu znali što. Bili su vrlo razočarani neodlaskom na turneju i što tako malo rade, ali Mercury je uporno tvrdio da je s njime sve u redu i odbijao odlazak na turneju. Krajem godine Queen su proglašeni najboljim britanskim [[rock]] bendom osamdesetih i dobili su priznanje za izniman doprinos britanskoj glazbi.
=== Mercuryjeva smrt i devedesete (1990. – 2000.) ===
[[Datoteka:Picswiss VD-45-06.jpg|mini|lijevo|160px|<center>Statua [[Freddie Mercury|Freddija Mercurya]] u [[Montreux]]u koja se također nalazi i na coveru albuma ''[[Made in Heaven]]'' (1995).]]
{{Quote box|width=30%|align=right|citat=''Cijelo to vrijeme smo znali da se Freddieju bliži kraj i držali pognute glave.''|izvor=Brian May}}
Sredinom [[1990.]] godine na Mercuryjevo uporno inzistiranje bend se okuplja u svom studiju u Montreuxu u Švicarskoj i počinje rad na novim pjesmama. Tada se već uočava loše fizičko stanje pjevača koje više nije bilo moguće sakrivati, te se Mercury napokon otvara ostatku benda i govori o svom zdravstvenom stanju. Nakon prvotnog šoka započinje snimanje novoga albuma na koji će se itekako odraziti trenutno stanje u bendu i bolest Mercuryja. Album nazvan ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'' izlazi početkom [[1991.]] godine i ponovno postaje britanski broj jedan, te je hvaljen od kritike i publike kao najbolje izdanje benda u zadnje vrijeme. Albumu je prethodio istoimeni šest i pol minutni singl koji postaje njihov treći britanski broj 1 hit; žestoka, mračna i progresivna pjesma na kojoj je gostovao gitarist [[Steve Howe]]. Stilski, album je povratak benda svojim korijenima i ranim danima, s manjim naglaskom na pop-rock, a većim na [[hard rock]] i progresivnost skladbi. Ostali uspješni singlovi su bili psihodelična "[[I'm Going Slightly Mad]]", heavy metal broj "[[Headlong]]", te fenomenalna "[[The Show Must Go On]]". Svjesni da je Freddieju ostalo još nekoliko mjeseci života, bend odlučuje napraviti još nekoliko pjesama, od kojih su neke snimljene i kasnije objavljene na posthumnom albumu ''[[Made in Heaven]]'' [[1995.]] godine. Nepunih mjesec dana prije Mercuryjeve smrti bend objavljuje svoj drugi kompilacijski album [[Greatest Hits II (Queen)|Greatest Hits II]], koji isto dospijeva na broj 1 britanske liste i donosi presjek najvećih hitova benda iz osamdesetih i s albuma ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]''. Kompilacija je u međuvremenu postala jedan od najprodavanijih britanskih albuma ikad. 23. studenog 1991. Freddie Mercury napokon daje izjavu za tisak i medije u kojoj navodi da boluje od AIDS-a, a umire od upale pluća izazvane AIDS-om dan poslije i njegova smrt značila je i kraj Queena.
[[Datoteka:Queen star walk of fame.jpg|mini|desno|250px|<center>Queenova zvijezda na [[Holivudska staza slavnih|Stazi slavnih]] u [[Hollywood]]u]]
Nakon toga preostali članovi benda su odlučili ponovno izdati njihov najpoznatiji singl "[[Bohemian Rhapsody]]" zajedno s oproštajnom pjesmom Mercuryja s albuma ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'' "These Are the Days of Our Lives" kao dvostruki singl koji je postao još jedan britanski božićni broj 1 hit. Pola godine poslije toga, nakon raznih nagrada i priznanja, May, Taylor i Deacon su u čast svom pjevaču i frontmanu odlučili organizirati koncert pod nazivom [[Freddie Mercury Tribute Concert]] u travnju [[1992.]] na londonskom stadionu Wembley. Bili su pozvani mnogi glazbenici prijatelji benda koji su zajedno s preostalom trojicom članova Queena izveli pjesme iz kataloga benda i cijeli koncert je bio veliki spektakl. Sva zarada od ulaznica išla je u dobrotvorne svrhe, u organizaciju za borbu protiv [[AIDS]]-a Mercury Phoenix Trust. Koncert je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći dobrotvorni [[rock]] koncert
== Članovi ==
Red 96:
== Studijski albumi ==
# ''[[Queen (album)|Queen]]'' ([[1973]].) #24 VB
# ''[[Queen II]]'' ([[1974]].) #5 VB
# ''[[Sheer Heart Attack]]'' ([[1974]].) #2 VB, #11 SAD
# ''[[A Night at the Opera (album, Queen)|A Night at the Opera]]'' ([[1975]].) #1 VB, #4 SAD
# ''[[A Day at the Races (album)|A Day at the Races]]'' ([[1976]].) #1 VB, #5 SAD, #1 Japan
# ''[[News of the World]]'' ([[1977]].) #4 VB, #3 SAD, #3 Japan
# ''[[Jazz (album)|Jazz]]'' ([[1978]].) #2 VB, #6 SAD
# ''[[The Game (album)|The Game]]''
# ''[[Flash Gordon (album)|Flash Gordon]]'' ([[1980]].) #10 VB, #23 SAD, #1 Austrija
# ''[[Hot Space]]'' ([[1982]].) #4 VB, #22 SAD, #1 Austrija
# ''[[The Works (album, Queen)|The Works]]'' ([[1984]].) #2 VB, #23 SAD
# ''[[A Kind of Magic]]'' ([[1986]].) #1 VB, #46 SAD
# ''[[The Miracle]]'' ([[1989]].) #1 VB, #24 SAD, #1 Austrija, #1 Švicarska
# ''[[Innuendo (album)|Innuendo]]'' ([[1991]].) #1 VB, #30 SAD, #1 Švicarska
# ''[[Made in Heaven]]'' ([[1995]].) #1 VB, #58 SAD, #1 Austrija, #1 Švicarska
# ''[[The Cosmos Rocks]]'' ([[2008]].)
== Poznatije kompozicije ==
| |||