Prokopije (uzurpator) – razlika između verzija

Kako car u doba vojne kampanje protiv [[Perzija|Perzije]] 363. godine nije više imao niti jednog bližeg rođaka, Prokopije kao politički siguran čovjek i vjerojatni prijestolonasljednik ostaje u [[Armenija|Armeniji]] s 30 tisuća vojnika. Njegov tadašnji zadatak je bio kontrola događaja u Carstvu i u točno dogovoreno vrijeme trebao se s vojskom pridružiti caru u Perziji. Dobivši moć u ruke Prokopije se polakomio za vlašću i odbio krenuti u Perziju s nadom da će [[Julijan Apostata]] pretrpjeti poraz, a on postati novi car.

U javnost '''Prokopije''' opet izlazi [[28. rujna]] [[365]]. godine kada potkupljuje vojsku na području [[Carigrad]]a da se pobune protiv [[Valens]]a i njega proglase carom. Taj njegov pokušaj ubrzo završava uspjehom i on odmah potom velika većina stanovnika glavnog grada ga razdragano dočekuje kao posljednjeg živog rođaka cara [[Konstantin I. Veliki|Konstantina Velikog]]. Koristeći svojih 5 minuta slave odmah, istoga dana se dao okruniti za cara. Tijekom te 365 godine na stranu Prokopija su još u cijelosti prešle rimske provincije [[Tracija (rimska provincija)|Tracija]] i Azija, dok su potpuno lojalne njegovom protivniku ostali Egipat, Sirija i [[Judeja]]. Na vijest o tim događajima [[Valens]] koji se nalazio u Siriji zbog rata s Perzijom kreće sa svojom vojskom prema pobunjenom glavnom gradu. Konačna odluka pada u proljeće 366 godine kada je [[Valens]] počeo napredovati iz smjera današnje Ankare, a pobunjenik iz [[Carigrad]]a. U bitci na području današnje zapadne [[Mala Azija|Male Azije]] Prokopijeve čete su pretrpjele konačni poraz. Ovaj put on nije uspio pobjeći pošto ga nedugo potom zarobljavaju protivnički vojnici.