Priča o deset devojaka – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinos)
m Bot: migracija 18 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q1125125 na Wikidati
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 3:
'''Priča o deset devojaka''' (ili ''priča o deset devica'', ''priča o mudrim i ludim devicama'') je jedna od poznatih [[Isus]]ovih [[Isusove priče|alegorijskih priča]], zabeležena u kanonskom [[jevanđelje po Mateju|jevanđelju po Mateju]].
 
Parabola govori o deset devojaka (možda deveruše<ref name="T. France 1985, pp. 349-352">R. T. France, The Gospel According to Matthew: An introduction and commentary, Eerdmans, 1985, pp. 349-352.</ref>) koje sa lampama ili bakljama<ref>Ben Witherington, Women in the Ministry of Jesus: A study of Jesus' attitudes to women and their roles as reflected in his earthly life, Cambridge University Press, 1987, ISBN 05213478150-521-34781-5, p. 43.</ref> čekaju na dolazak [[mladoženja|mladoženje]], koji se očekuje tokom noći. Pet devojaka su mudre i ponele su dovoljno goriva za lampe. Pet su glupe i nisu. Mladoženja kasni, i glupim devojkama ponestane goriva u lampama. Kad mladoženja stigne, pet devojaka koje su bile spremne za njegov dolazak su nagrađene, a pet koje nisu spremne su isključene. Parabola ima [[Eshatologija|eshatološku]] temu: biti spreman za [[sudnji dan]]. Sličan svršetak i slično naravoučenije ima i [[priča o stražaru]].
 
Priča o deset devica je bila jedna od najpopularnijih parabola u srednjem veku, sa ogromnim uticajem na [[gotička umetnost|gotičku umetnost]], [[skulptura|skulpturu]] i arhitekturu nemačkih i francuskih [[katedrala]].
Red 12:
 
{{citiranje|Tada će carstvo nebesko biti kao deset devojaka, koje uzeše svoje svetiljke i iziđoše u susret mladoženji. Pet od njih behu nerazumne a pet mudre. Jer nerazumne uzevši svoje svetiljke ne uzeše sa sobom ulja; a mudre uzeše ulje u posudama sa svojim svetiljkama. Pošto je mladoženja odocneo, zadremaše sve i zaspaše.
<br /><br />
A o ponoći nasta vika: evo mladoženje, iziđite mu u susret. Tada ustaše sve one devojke i urediše svoje svetiljke. A nerazumne rekoše mudrima: dajte nam od svoga ulja, jer se naše svetiljke gase. Ali mudre odgovoriše: da ne bude malo nama i vama, idite bolje trgovcima i kupite sebi. Kada su one otišle da kupe, dođe mladoženja i one spremne uđoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. A kasnije dođoše i ostale devojke govoreći: gospodaru, gospodaru, otvori nam. Ali on odgovori i reče: zaista vam kažem, ne poznajem vas. Bdite dakle, jer ne znate dana ni časa.|Evanđelje po Mateju, 25:1-13 (prevod Emilijan Čarnić)}}
 
Red 19:
Ovu parabolu Isus daje kao jedan u nizu odgovora na pitanje njegovih učenika: "''Kaži nam kad će to biti? I kakav je znak tvog dolaska i kraja veka?''" (Matej, 24:3) Ostale parabole u ovom nizu su [[priča o cvetanju smokve]] i [[priča o stražaru]]. Sve one govore o neophodnosti da se uvek bude spreman jer je neizvestan čas dolaska Gospoda, odnosno [[drugi Hristov dolazak]].<ref name="T. France 1985, pp. 349-352"/>
 
U ovoj paraboli, [[Hrist]] je predstavljen kao mladoženja<ref name="T. France pp. 349-352">R. T. France, The Gospel According to Matthew: An introduction and commentary, Eerdmans, 1985, ISBN 08028006370-8028-0063-7, pp. 349-352.</ref><ref>[http://www.newadvent.org/cathen/11460a.htmhttp://www.newadvent.org/cathen/11460a.htm Catholic Encyclopedia: PARABLES]</ref>, nadovezujući se na starozavetni prikaz [[Bog]]a kao mladoženje (Jeremija 2:2 i drugde).<ref name="T. France pp. 349-352"/> Ričard Tomas Frans smatra da se ova priča „posebno obraća onima u crkvi, koji ne treba da pretpostavljaju da je njihova budućnost bezuslovno osigurana."<ref name="T. France pp. 349-352"/>
 
[[Spenser Kimbal]] objašnjava zašto mudre devojke nisu podelile gorivo, navodeći da nije u pitanju sebičnost ili neljubaznost, već da „vrsta goriva potrebna da osvetli put“ nije deljiva. On razjašnjava da se poslušnost, smiren um, ispravan život i vera ne mogu deliti, već svako mora steći „tu vrstu goriva“ za sebe.<ref>Spencer W. Kimball, Faith Precedes the Miracle, p. 255.</ref>