Poslanica Efežanima – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
|||
Red 2:
'''Poslanica Efežanima''' je jedna od knjiga [[Novi zavjet|Novoga zavjeta]] i [[Biblija|Biblije]]. Tradicionalno se smatra, da je poslanicu napisao [[Sveti Pavao|apostol Pavao]], dok je bio u zatvoru u [[Rim]]u oko [[62]]. godine. U to vrijeme nastala je i [[Poslanica Kološanima]] te [[Poslanica Filemonu]]. Biblijska kratica knjige je Ef.
[[Teolog]] William Barclay naziva ovu poslanicu "kraljicom poslanica". Tradicionalno se smatra, da je poslanicu napisao [[Sveti Pavao|apostol Pavao]], jer
Glavna tema je [[Kršćanstvo|Crkva]] i njeno utemeljenje u [[Krist]]u, kao dio želje [[Bog Otac|Boga Oca]]. Poslanica počinje temama o otajstvu spasenja Crkve, [[Bog|Božjem]] naumu spasenja i o spasiteljskom Božjem naumu ostvarenom u nama. Pavao je prvi put na tri mjeseca boravio u [[Efez]]u, što je zabilježeno i u [[Djela apostolska|Djelima apostolskim]] (Dj 18,19-21). U Efezu je tada ostavio Priscilu i Akvilu, raspravljao je sa [[Židovi]]ma u [[sinagoga|sinagogi]] i poručio, da će se vratiti ako bude Božja volja. Vratio se iste godine i ostao tri godine. Njegovim zalaganjem i radom razvijala se i jačala kršćanska zajednica u Efezu. O tome piše: "Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova (Ef 3,8)". Iz toga grada, kršćanstvo se proširilo na gotovo cijelu (tada poznatu) [[Azija|Aziju]] (Dj 19,26). Kada je Pavao bio u gradu [[Milet]]u pozvao je, da tamo dođu stariješine iz Efeza i prenio im je svoju poruku, misleći da se više neće vidjeti: "Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas (Dj 20,31)".
| |||