Podgorička skupština – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
|||
Red 3:
'''Podgorička skupština''' ili ''"Velika Narodna Skupština Srpskog Naroda u Crnoj Gori"'' se održavala između [[24. studenog]] i [[29. studenog]] [[1918]]. godine. Na njoj je donesena sporna odluka u prisjedinjenju [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gore]] [[Kraljevina Srbija|Kraljevini Srbijom]].
== Uvod ==
[[Datoteka:Montenegro1913.png|thumb|200px|Crna Gora nakon Balkanskih ratova 1913 godine]]
Red 10:
Bez obzira na rezultate te i sličnih akcija javnost Crne Gore ostati će podjeljena na zagovornike bezuvjetnog pripojenja Srbiji i one koji će zagovariti striktno očuvanje državno-pravne crnogorske posebnosti i/ili tražiti zajamčenu autonomiju u budućoj zajedničkoj južnoslavenskoj državi. Tijekom [[1913.]] i [[1914.]] godine će početi pregovori o stvaranju srpsko-crnogorske [[federacija|federacije]] ili konfederacije, ali oni će biti naglo prekinuti izbijanjem [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom]] okupacijom [[1916.]] godine.
== Izbjeglištvo i rat ==
Tijekom boravka u izbjeglištvu obje vlade, a nakon što crnogorski kralj [[Nikola I. Petrović|Nikola I.]] nije bio kontaktiran oko [[Krfska deklaracija|Krfske deklaracije]] [[1917.]] <ref>[http://www.montenet.org/2001/jk.html Govor premijera Gvozdenovića na Pariškoj mirovnoj konferenciji]</ref> dolazi i do trajnog kvarenja diplomatskih odnosa zbog sumnji u želju Srbije da anektira Crnu Goru. Osnovni razlog za te sumnje se našao u činjenici da Srbija osniva i financira
== Situacija uoči Podgoričke skupštine ==
Zapovjednik srpskog ''Glavnog stožera'', vojvoda ''Živojin Mišić'', dao je nalog svojim snagama, pod nazivom ''Jadranske trupe'', iz [[Peć
<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_1_svj_ratu/zivojin_misic_teritoriju_koju_je_nasa_vojska_okupirala.htm Naredba srpskog generala Mišića od 19. studenog 1918. da se silom uguši svak agitiranje za restauriranje Kraljevine Crne Gore]</ref>. Sa srpskim trupama su u Crnu Goru pristigle i [[četnik|četničke]] formacije [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. U Crnoj Gori je uvedena srpska vojna uprava i policijski sat <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/naredba_broj1_od_23_oktobra_1918.htm Srpska okupacijska naredba o zavođenju policijskog sata (23. listopada 1918. godine)]</ref>. Dio daleko malobrojnijih savezničkih postrojbi Francuske, Velike Britanije, SAD i Italije takođe je razmješten u ''Crnoj Gori'' <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/okupacija_cg_nakon_pg_skupstine.htm
Crnogorske komite su od strane srpskih vojnih vlasti pozvane da polože oružje. Napetost je rasla<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedjju_1_i_2_svj_rata/ko_bi_se_1918_izjasnio_kao_crnogorac_isao_bi_u_zatvor.htm Iz memoara srpskog generala Dragutina Milutinovića]</ref>
, jer su očekivanja bila da [[Srbi]] napuste Crnu Goru, te da se u nju vrati ''Nikola I.'' i da se [[Kraljevina Crna Gora]] restauira i/ili, u drugoj varijanti, nakon toga kao zasebno definiran entitet s konfederalnim statusom poveže s novom jugoslavenskom državom.
== Pripreme za glasovanje ==
Tijekom Austro-Ugarske okupacije Kraljevine Crne Gore, ona je po međunarodnom pravu, nadalje ostala u statusu "zaraćene strane". Legitimitet [[kralj]]a Nikole I. nitko nije osporavao a sile Atante, uključujući i Kraljevinu Srbiju, držale su veleposlanike pri sjedištu njegove Vlade u egzilu. Posljednji saziv [[Crnogorska narodna skupština|Crnogorske narodne skupštine]] izabran je [[1914.]] godine i imao je ustavni mandat. No, unatoč tome, srpska vlada osniva ''Središnji Izvršni Komitet'' za prisajedinjenje Crne Gore čiji osnovni zadatak postaje organiziranje izbora za novi parlament koji bi trebao glasovati o prisajedinjenju. Tom protupravnom odlukom dolazi do kršenja nezavisnosti Crne Gore (ukljuujući važeći [[Ustav Knjaževine Crne Gore|Ustav Kraljevine Crne Gore]]) pošto samo [[kralj]] ima pravo proglasiti izbore. Tzv. izbori koje je sproveo ''Središnji Izvršni Komitet'' održani su, ne samo protv važećeg Ustava, već u protiv crnogorskih izbornih zakona <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/podgoricka_skupstina_n_martinovic.htm Podgorička skupština]</ref>.
Kako bi se spriječio povratak protivnika ujedinjenja iz Austro-Ugarskog zarobljeništva ili iz zemalja Antante srpski Vrhovni vojni stožer šalje zapovjed nadležnim stožerima da zabrane povratak u domovinu crnogorskim časnicima, dočasnicma i vojnicima dok se ne dovrše izbori <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/podgoricka_skupstina.htm Mijat Šuković:Podgorička skupština]</ref>. Slično tome, srpska vlada je zatražila i dobila od [[Francuska|Francuske]] odluku o diplomatskom blokiranju povrataka kralja Nikole I. i njegovih sinova iz izbjeglištva. Umjesto dopuštenja za povratak u svoju domovinu, on dobiva lažna jamstva od francuskog ministra vanjskih poslova da će neovisnost Crne Gore biti zaštićena <ref>[http://www.montenegro.org/protest.html Protestni memorandum od 8 studenog 1920]</ref>.
== Izbori ==
''Središnj Izvršni Komitet'' za prisajedinjenje Crne Gore i Srbije je bio propisao svoja pravila za izbore po kojima:
* svaka kapetanija dava 10 elektora;
* svaki kotar 15 elektora (područja osvojena u balkanskim ratovima);
* svaki [[grad]] s više od 5000 stanovnika 10 elektora;
* svaki grad s manje od 5000 stanovnika
Ovako izabrani elektori su trebali potom glasovali tko će ući u [[parlament]] i to tako da je svaka kapetanija davala 2 zastupnika, srez 3, a gradovi 1 ili 2 ovisno o veličini. To je bilo u potpunoj suprotnosti s crnogorskim izbornim zakonodavstvom <ref>[http://www.montenet.org/2001/jk.html Govor premijera Gvozdenovića na Pariškoj mirovnoj konferenciji]</ref>.
Red 36:
Očekivano, "izbornu pobjedu" ostvarit će po očekivanju pripadnici ''Bijele liste'' koja se zalagala za bezuvjetno ujedinjenje čemu su se protivili pripadnici ''Zelene liste'' koji, na koncu, nisu ni verificirali svoje liste niti su bili učesnici "izbora". Zbog "kratkoće vremena" u kojima su se proveli izbori u kotarevima [[Bijelo Polje]], [[Plav]] i [[Gusinje]] pripadnici ''Bijele liste'' koji su uvedeni u parlament (sveukupno njih 30) nisu bili "birani" nego su postavljeni od anonimnih, samoproklamiranih "lokalnih vlasti".
== Odluke ==
[[Datoteka:King_Nikola_of_Montenegro.jpg|thumb|desno|Knez, kasnije Kralj Crne Gore Nikola I Petrović Njegoš]]
Podgorička skupština je bila uspostavljena [[24. studenog]] [[1918.]] pod zaštitom srpske vojske, a dva dana potom će donesti svoje najvažnije odluke tajnim glasovanjem. te odluke su bile:
* Da se kralj Nikola I. i njegova dinastija svrgnu s crnogorskog prijestolja;
* Da se Crna Gora bezuslovno sjedini s Srbijom u novu državu s dinastijom Karađorđević na čelu i da tako sjedinjeni uđu u zajedničku domovinu jednog troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca.
Glasovanje na Podgoričkoj skupštini podržalo je samo 5 od ukupno 56 regularno [[1914.]] izabranih zastupnika posljednjeg saziva [[Crnogorska narodna skupština|Crnogorske narodne skupštine]] <ref>[http://www.montenet.org/2001/jk.html Govor premijera Gvozdenovića na Pariškoj mirovnoj konferenciji]</ref>.
== Epilog ==
Tom odlukom skupštine [[Kraljevina Crna Gora]] ''de facto'' prestaje postojati i postaje dio Srbije to jest [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]]. Reakciju crnogorskog naroda, navodo "oduševljenog prisajedinjenjem" nije trebalo dugo čekati. Naoružana srpska strana u Crnoj Gori će s oko 10.000 bojovnika opskrbljenih teškim naoružanjem spremno dočekati 21. prosinac [[1918.]] godine (6. siječanj [[1919.]] po [[gregorijanski kalendar|gregorijanskom kalendaru]]) i [[Božićna pobuna|Božićnu pobunu]] zagovornika nezavisnosti.
Red 65:
{{izvori|2}}
== Vidi ==
* [[Nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]]
[[Kategorija:Istorija Crne Gore]]
| |||