Petar II Petrović Njegoš – razlika između verzija

m
robot kozmetičke promjene
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmjene 188.2.224.85 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika 79.143.171.57
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 9:
== Život ==
 
=== Mladost ===
 
Rođen je kao Radivoje "Rade" Tomov Petrović 1. novembra (po julijanskom kalendaru) [[1813]]. u [[Njeguši]]ma pod Lovćenom, glavnom selu [[Katunska nahija|Katunske nahije]].<ref name="biografija">[http://www.ppnjegos.org/biografija.htm Petar II Petrović Njegoš: biografija]</ref> On je drugi sin [[Toma Markov Petrović|Tome Markova Petrovića]], najmlađega brata vladike [[Sveti Petar Cetinjski|Petra I]] i [[Ivana Proroković|Ivane Proroković]]. Na krštenju je dobio ime Rade (Radivoje). Rođen je u porodici iz koje su tradicionalno poticali crnogorski [[episkop]]i ([[Danilo Ščepćević Njegoš|Danilo]], [[Savo Petrović Njegoš|Savo]], [[Vasilije Petrović Njegoš|Vasilije]], [[Petar I Petrović Njegoš|Petar I]] i drugi).
 
[[1825]]. godine [[Petar I Petrović Njegoš|vladika Petar I]], dovodi Rada k sebi u [[cetinjski manastir]] da ga školuje i pripremi za naslednika. Stric je ranije za naslednika spremao Njegoševa brata od strica, ali je ovaj više voleo vojsku i oficirski poziv. Njegoš se nije redovno školovao. Kod cetinjskih i [[Boka|bokeljskih]] kaluđera učio se samo osnovnoj pismenosti. Tih godina Rade sastavlja svoje prve pesme. Posle mu je stric doveo za učitelja [[Sima Milutinović Sarajlija|Simu Milutinovića Sarajliju]]. Sima Milutinović upućuje Rada u klasiku, umetnost, istoriju, filozofiju i književnost. Njegoš je bio pod jakim uticajem antičkog klasicizma. Klasičnu grčku poeziju čitao je na ruskom. Sarajlija je kod Njegoša razvio ljubav prema narodnoj poeziji i potsticao ga na pisanje. Njegoš je zaneseno voleo narodne pesme, skupljao ih i sam stvarao nove. Na Njegoša je uticao i [[Lukijan Mušicki]], koji je 1830-ih godina imao glas velikog pesnika.
 
=== Vladavina ===
 
[[Datoteka:Njegosh vladika.jpg|Vladika Rade|thumb]]
Red 25:
Početkom januara [[1832]]. zbog navodnih "zavereničkih nastojanja", Senat proteruju porodicu guvernadura Radonjića, koja je više od sto dvadeset godina obavljala guvernadurske funkcije u Crnoj Gori.<ref name="biografija"/> Kazna je bila da se Vuko i njegov rodni brat Marko Radonjić metnu u okove i zatvore u špilji [[Cetinjski manastir|Cetinjskog manastira]] i da se 6 kuća Radonjića, odnosno 32 člana njihove obitelji protjeraju na austrijski teritorij ([[Kotor]]).<ref>Risto J. Dragičević: Njegoševo ukidanje guvernadurstva (str. 75)</ref> Napad je izvršen noću i Radonjićeva kuća je najprije potpaljena, pa je Pejo uspio da uhvati bivšega guvernadura Vuka, a pored toga ubijeno je još 5-6 lica na Lovćenu, gdje su im bili katuni. Svi ostali su se predali i pošli su u [[Kotor]], dok im je imanje razgrabljeno, a kuće zapaljene i srušene. Bivši guvernadur je sa svojim bratom doveden na [[Cetinje]] i zatvoren u jednoj manastirskoj pećini, koja će se otada zvati [[Guvernaturovica]].<ref>Radovan Radonjić: “Guvernadursko-mitoropolitska kontroverza u crnogorskoj istoriografiji” (str. 493, 494, 495.), 2009.</ref> Vukolaj je pušten iz tamnice 20. 04. 1832. pod pratnjom gvardije odveden je u [[Kotor]], gdje je ubrzo umro 30. 05. [[1832.]] usled posljedica tamnovanja. Ukidanje i proterivanje guvernadura je izazvalo žestoku opoziciju, čak i Njegoševog nekadašnjeg učitelja Sarajlije.
 
[[1833]] putovao je u [[Petrograd]], gde bude zavladičen. Iste godine je zaveden [[porez]] („[[harač]]“, kako su ga zvali Crnogorci), koji je počeo da se naplaćuje naredne godine. Po zavladičenju uzima ime Petar i od tada se potpisivao vladika Petar Petrović, ali ga je narod zvao [[vladika Rade]] ([[Sveti Petar Cetinjski|vladikom Petrom]] je nazivan njegov stric). Na Cetinje donosi nekoliko stotina knjiga za potrebe Crkve i škole. Tokom tog putovanja, Njegoš nabavlja štampariju koja je na Cetinje doneta početkom januara 1834.<ref name="biografija"/> 1834. Objavljuje na Cetinju prvu zbirku pesama ''Pustinjak cetinski'', odštampanu u svojoj štampariji. Iste godine objavljuje drugu zbirku ''Lijek jarosti turske''.
 
[[Datoteka:Cetinje monastery.jpg|thumb|[[Cetinjski manastir]], sedište pravoslavnog vladike.]]
Red 35:
[[1838]]. Hercegovačko [[Grahovo]] odmetnulo se od turske vlasti i prišlo Crnoj Gori. U julu [[1838]]. dolazi do sukoba između Austrijanaca i Crnogoraca nakon čega je 25. avgusta [[Austrija]] sklopila mir sa Crnom Gorom i time indirektno priznala njenu nezavisnost. Oko dva meseca nakon toga, Njegoš je zaključio mir i sa bosanskim vezirom i hercegovačkim pašom, čime su i turske vlasti po prvi put indirektno priznale nezavisnost Crne Gore. Iste godine, u blizini starog manastira na Cetinju, podignut je novi luksuzan dvorac sa dvadeset pet odeljenja, sa visokim zidom i kulama, kasnije nazvan [[Biljarda]]. U jednom njegovom delu bile su prostorije za Senat, u drugom je stanovao vladika, a u prizemlju su stanovali perjanici. Na Cetinju boravi Antid Žom koji Njegoša podučava francuski jezik. [[1839]]. i [[1840]]. su izbile dve bune protiv Njegoša zbog naplaćivanja poreza.<ref name="biografija"/> [[1840]]. po Njegoševom nalogu [[Novica Cerović]] sa nekoliko [[Drobnjak|drobnjačkih]] glavara ubija [[Smail-aga Čengić|Smail-agu Čengića]] 23. septembra. Ubistvo Smail-age učvrstilo je prisajedinjenje drobnjačkog plemena Crnoj Gori, kao prvog [[Hercegovina|hercegovačkog]] plemena koje u ušlo u njen sastav.
 
[[1840]]. odlikuje [[Knez Aleksandar Karađorđević|Aleksandra Karađorđevića]] vojvodskim činom. [[1841]]. Od Johana Turskog, zamenika austrijskog guvernera Dalmacije, dobija na poklon mikroskop. [[1842]]. Odesko društvo ljubitelja istorije i starine bira ga za svog člana 20. januara, a Društvo srbske slovesnosti u Beogradu za svog počasnog člana 11. juna. Meseca marta 1842. Edoardo Grije je na Cetinju uručuje Njegošu brilijantni krst, dar austrijskog cara, kao priznanje za suradnju na uređenju granice. Istim povodom ruski car Nikolaj ga odlikuje ordenom sv. Ane prvog stepena.<ref name="biografija"/> Septembra 1842. u [[Dubrovnik]]u potpisuje sa hercegovačkim [[vezir]]om [[Ali-paša Rizvanbegović|Ali-pašom Rizvanbegovićem]] ugovor o prestanku neprijateljstava, koji je ubrzo prekršen kada su krajem jula [[1843]]. Crnogorci ubili izaslanike Ali-paše Rizvanbegovića. Sredinom septembra na Grahovu dolazi do nekoliko sukoba između Crnogoraca i hercegovačkih Turaka:
 
[[Datoteka:Montenegro.JPG|thumb|[[Knjaževina Crna Gora]] [[1862]].]]
Red 49:
{{citat|Istina je da su Crnogorci spremni da budu u pomoći svojoj braći Hrvatima, jedno po jedinoplemenosti, a drugo po njihovoj prirođenoj naklonosti vojničke trudove snositi.<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/dokumenti/pismo_njegosa_hrvatima.htm Njegoševo pismo guverneru Dalmacije 1848.g.]</ref>}}
 
Njegoš odvraća stanovnike Boke od pobune protiv austrijske vlasti. Istovremeno počinju pobune u Turskoj. Njegoš prihvata [[Ilija Garašanin|Garašaninovu]] politiku: protiv je revolucije u Austriji, a za revoluciju u Turskoj.<ref name="biografija"/> Njegoš počinje da razvija planove o oslobođenju okolnih teritorija od turske vlasti. Njegovi poverljivi ljudi obilaze krajeve od [[Neretva|Neretve]] na zapadu, do [[Višegrad]]a na severu i [[Peć (Kosovo)|Peći]] na istoku. Njegoš pregovara sa okolnim turskim vladarima pobunjenim protiv centralne sultanove vlasti. Sredinom aprila kod Njegoša dolazi [[Matija Ban]], poverljivi izaslanik Aleksandra Karađorđevića i srpske vlade, čiji je plan bio "oslobođenje [[Srpstvo|Srpstva]]" i stvaranje zajedničke države Srba, Hrvata i Bugara, u kojoj bi Njegoš bio duhovni poglavar u Peći, a srpski knez svetovni poglavar u [[Prizren]]u. Ban izlaže plan Njegošu i daje mu 1000 dukata. Plan uključuje izlazak oko sedam hiljada crnogorskih ratnika na okolne teritorije. Krajem 1848. godine, Njegoš uviđa da se usled "strašnih pogreški" ti planovi ne ostvaruju.<ref>писмо Станку Вразу, 20. октобра 1848.</ref>
 
[[Datoteka: Njegoš.JPG|thumb|Unutrašnjost Njegoševa [[Mauzolej|muzoleja]] na Lovćenu, rad [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]].]]
Red 57:
{{citat|Hercegovina, Bosna i Crna Gora s Albanijom u našoj su ruci, sad ih već možemo zapaliti kad god hoćemo; bacimo vatru, pa Srbija, htjela ne htjela, mora za nama poći!<ref name="biografija"/>}}
 
=== Bolest i smrt ===
 
Krajem [[1850]]. godine odlazi u Beč i Italiju radi lečenja. Početkom [[1851]]. godine boravi u [[Napulj]]u i [[Rim]]u, teško bolestan. Bolovao je od teške bolesti, [[tuberkuloza|tuberkuloze]], od koje je preminuo [[19. oktobar|19 oktobra]] [[1851]] na [[Cetinje|Cetinju]]. Planirana sahrana na Lovćenu je odložena pa je Njegoš 21. oktobra privremeno sahranjen u manastiru Cetinje.
Red 94:
* [http://www.njegos.org/petrovics/njegdjela.htm Petar II Petrović Njegoš: djela]
* [http://alas.matf.bg.ac.yu/~mr99164/tekstovi/gv.html Gorski vijenac u izvornoj grafiji]
* [http://www.youtube.com/watch?v=6tUeEdY96LQ&feature=player_embedded Emisija "Istorijske paralele" TV Montena,6.4. 2011. (VIDEO) ]
* [http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-10-17&id=173036 Akademik Radovan Radonjić o svojoj studiji "Guvernadursko-mitropolitska kontroverza u crnogorskoj istoriografiji"]
* [http://www.youtube.com/watch?v=MEJoFI3en74&feature=related Emisija "Živa istina" RTV IN 14.1.2011. gost Akademik Radovan Radonjić (VIDEO) ]
* [http://montenegrina.net/pages/pages1/istorija/petrovici_xviii_vijek/rtcg_guvernaduri.html RT CG emisija "GUVERNADURI"]
 
Red 103:
{{niz|
pre=[[Petar I Petrović Njegoš]]|
spisak=[[mitropolija crnogorsko-primorska|mitropolit crnogorski]]<br />[[1833]]—[[1851]].|
posle=[[Nikanor Ivanović]]|
}}
20.730.146

izmjena