Pavle od Tarsa – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Menjam datoteku/fajl PaulT.jpg sa File"-Saint_Paul_Writing_His_Epistles"_by_Valentin_de_Boulogne.jpg.
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 21:
=== Jeruzalemski sabor ===
{{main|Jeruzalemski sabor}}
Prva ozbiljna kriza glede položaja „[[nejevreji|nejevreja]]“ u zajednici nastaje u Galatiji i Antiohiji [[49]]. godine, po pitanju obaveznosti [[obrezanje|obrezanja]] hrišćana.<ref name="Зизијулас"/> Među hrišćanima su se razvile dve struje. [[Judeohrišćani]] su verovali u obaveznost Mojsijevog zakona, dok je Pavle govorio da su nejevreji slobodni od njega. Pavle je želeo da ukine [[obrezivanje]] i ostale zakone kojih su se oni pridržavali (Dela 21:21), zbog čega je sav Jerusalim bio u pometnji (Dela 21:31). Varnava je verovao da ljudi neće zaslužiti spasenje ukoliko se ne obrežu po jevrejskom običaju. Između njih dvojice ''“...dođe do zaoštrenosti, tako da se rastaše jedan od drugoga”'' (Dela 15:39).
 
Radi rešavanja spora, da li je [[nejevreji]]ma koji su prihvatili [[Isusovo učenje]] obavezan [[Mojsije]]v [[Tora|Zakon]], sazvan je sabor [[rano kršćanstvo|ranih kršćanskih]] vođa u [[Jeruzalem]]u oko [[49]]. godine.<ref name="Зизијулас"/> Pavle je bio glavni zastupnik stava da nejevreje treba osloboditi od poštovanja jevrejskog zakona. U početku se mnogi [[apostoli]], uključujući i [[sveti Petar|Petra]], nisu slagali sa tim. Pavle je na saboru postavio sledeće pitanje Petru: „Kada ti koji si Jevrejin živiš neznabožački a ne judejski, zašto prisiljavaš neznabošce da žive judejski?“ (Gal. 2, 14). Nakon toga, sabor je delimično podržao Pavlovo gledište. Odlučeno je da se nejevreji preobraćeni na kršćanstvo ne moraju držati [[Mojsijev zakon|Mojsijevih zakona]], uključujući [[obrezivanje]] muške djece, ali su zadržane zabrane konzumacije [[krv]]i, [[tabui vezani uz prehranu|krvavog mesa]], mesa nepravilno zaklanih životinja, [[blud]]a i [[idolatrija|idolatrije]].
Red 83:
=== Kristologija ===
{{main|Hristologija}}
Pavle je važna ličnost [[kristologije]] [[Apostolsko doba|apostolskog doba]]. Kod njega je pojam »[[Sin Božji]]« već poprimio drukčije značenje, te se Isus navodi kao Sin Božji od samog početka. Centralne teme njegove hristologije su ideja o [[pred-postojanje Krista|pred-postojanju Krista]] i slavljenje Krista kao ''[[Kyrios (biblijski termin)|Kyriosa]]'' (Gospodin).<ref name=Aloys >''Christ in Christian Tradition: From the Apostolic Age to Chalcedon' by Aloys Grillmeier, John Bowden 1975 ISBN 066422301X0-664-22301-X pages 15-19 [http://books.google.com/books?id=LH-cBwmmY2cC&pg=PA15&dq=Pauline+Christology&hl=en&ei=udXdTJ7NAYvHswa0lKCLDA&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=3&ved=0CC8Q6AEwAjgK#v=onepage&q=Pauline%20Christology&f=false]</ref> Isus više nije bio čovjek uzvišen do boga, već je bio bog sišao da postane čovjek.<ref name="Fromm">[http://www.scribd.com/doc/57953649/Erich-Fromm-Dogma-o-Kristu-bit-%C4%87ete-kao-Bog Erich Fromm, Dogma o Kristu] (scribd)</ref>
 
=== Položaj žena ===
Red 98:
[[Pavlove poslanice]] pružaju obilje dokaza da su [[Žene u ranom hrišćanstvu|žene imale istaknutu ulogu]] u [[hrišćanska crkva|hrišćanskim zajednicama]] tog vremena.<ref name="Ehrman"/> Pavle u [[Poslanica Galaćanima|poslanici Galaćanima]] navodi stariju izreku da »''u Hristu nema ni muškog ni ženskog''« i odobrava rad žena koje on priznaje kao [[đakon]]ese i saradnike.<ref>Wayne Meeks, »''The Image of the Androgyne''«, str. 180 i dalje.</ref> U [[Pavlova poslanica Rimljanima|poslanici Rimljanima]], on, na primer, pominje [[Feba|Febu]], koja je [[đakonesa]] (ili [[sveštenica]]) u crkvi u Cenkri i pokroviteljka samog Pavla, kojoj on poverava zadatak da odnese njegovu poslanicu u Rim (stihovi 1-2). I tu je [[Priska]], koja je zajedno sa svojim mužem [[Akvila|Akvilom]] odgovorna za misionarski rad među neznabošcima i koja izdržava hrišćansku zajednicu u svojoj kući (stihovi 3-4; zapaziti da se ona pominje prva, a ne muž). Tu je Marija, Pavlova koleginica koja radi među Rimljanima (st. 6); tu su takođe i [[Trifena]], [[Trifoza]] i [[Persis]], žene koje Pavle naziva svojim „saradnicama" u evanđelju (st. 6, 12). A tu su i Julija i majka Rufusova i Nerejeva sestra, koje sve izgleda imaju istaknut položaj u društvu (stihovi 13, 15). A najupečatljivije od svega je što on pozdravlja jednu ženu, [[Junija|Juniju]], kao istaknutog [[apostol]]a, starijeg od njega u pokretu.<ref>Bernadette Brooten, »''Junia... Outstanding Among the Apostoles''«, u: Women Priests ed. L. and A. Swidler (New York, [[1977]]), str. 141—144.</ref>
 
Međutim, u Pavlovim poslanicama postoje i drugačiji pasusi. U [[Prva poslanica Korinćanima|Poslanici Korinćanima]] stoji: »... ''žene treba da ćute u crkvama. Jer se njima ne dozvoljava da govore, nego treba da budu potčinjene. Sramotno je za ženu da govori u crkvi''.« (I 14, 34) Zbog ne slaganja sa Pavlovim kontekstom, ovo neki proučavaoci smatraju za kasniji [[pisar]]ski umetak.<ref name="Ehrman"/>
 
Pavlova ambivalentnost je dvojako uticala na položaj [[Žene u ranom hrišćanstvu|žena u ranom hrišćanstvu]]. U nekim crkvama se nakon njega naglašavala jednakost u Hristu; u drugim potreba da žene ostanu potčinjene muškarcima.<ref name="Ehrman"/>
Red 127:
 
Novoplatonski filozof [[Porfirije Tirski|Porfirije]] (oko 233-309) kritikuje [[apostol]]e, posebno Pavla, jer su pisali izmišljene laži i pripisali Isusu stvari koje nikada nije radio. Porfirije ocenjuje da je Pavlova nedosljednost "proračunata lukavština, svjesna dvoličnost", kojom se želi svima dodvoriti:
{{citat|Pavao želi biti svima sve, Židov sa Židovima, Grk s Grcima, barbarin s barbarima, a sve je to laskanje požudama ljudi u želji za taštom slavom i za dobrim parama.<ref name="Šagi-Bunić"/>|[[Porfirije Tirski|Porfirije]]}}
 
[[Euzebije]] početkom [[4. vek]]a piše o postojanju judeo-hrišćana [[ebioniti|ebionita]], koji smatraju da je potrebno odbaciti [[Poslanice apostola Pavla]], nazivajući ga odstupnikom.<ref>Euzebije, Historija Crkve, III, 27</ref>