Verzija na datum 14 april 2014 u 11:30 uredi Maus-78 (razgovor \| doprinos) 11 izmena m Pantomime Pablo Zibes ← Starija izmjena		Verzija na datum 24 juni 2014 u 11:35 uredi poništi Kolega2357 (razgovor \| doprinos) 20.730.146 izmena m robot kozmetičke promjene Novija izmjena →
Red 18: Nažalost, gledajući razvoj pantomime kroz različite epohe, ne možemo naći opis koji se prenosio i razvijao sa koljena na koljeno, vec samo neke stanice, koje su nastale pod određenim okolnostima govornog ili muzičkog teatra kao jedan nijemi, tjelesno izraženi teatar. Pantomima antike i današnja, moderna pantomima se razlikuje jedna od druge. Prva forma pantomime je nastala u antičko vrijeme. U Grčkoj, glumci su igrali mitološke tematike koje su gledaocima bile poznate. [[Hor]] koji se sastojao od 30 do 40 osoba je pjevao ili komentirao glumčeve namjere na sceni. Arena je primala i do 20 000 posjetilaca, i glumci su koristili velike maske te stajali na visokim štapovima kako bi bio viđen sa velikog odstojanja. Kasnije,u starom [[Rimu]] nastaje jedna teatar forma koja u središte pažnje stavlja nijemog solistu, pantomimičara. Pantomima je u starome rimu bila jako popularna, a glumci veoma cjenjeni. Početak [[17. vijek]]a je druga stanica u razvoju umjetnosti pantomime. Nastala je pod sasvim drugačijim okolnostima. Nekim teatrima, zakonom nije bilo dozvoljeno da govore, dok su neki teatri imali privilegije govora.Glumci koji su igrali u tišini, kroz pokrete su tražili nove teatralne puteve i na taj način uspjevali da izbjegnu zakon privilegiranih. Talijanska [[Commedia dell'arte]] koja je sa svojim karakterima Harlekina, Columbine, Kapetana, Pantalonea i sa svojim karakter maskama imala je najveći uticaj na teatre širom Evrope. Početkom [[18. vijek]]a, u Parizu je nastupao legendarni [[Jean Gaspard Deburau]] (Žan Gaspard Debiro) u ulozi Pierrot (Pjeroa) u Thèàtre des Funambules. Njegova figura je melanholicni, vječno zaljubljeni Pierrot sa dugim bijelim kostimom, koji u tišini podnosi bol neuzvraċene ljubavi, stajala je tada u kontrastu sa karakterima [[Melodrame]] koje su tada bile u [[modi]]. [[Umjetnost]] pantomime je uvijek bila povezana sa govorom ili plesom. Prvi put u istoriji, se pantomima odvaja od govora, plesa i postaje samostalna umjetnost početkom 20. vijeka ali ne u teatru, nego u [[eksperiment]]alnom studiju od velikog reformiste moderne pantomime [[Etienne Decroux]] (Etien Dekrua). U [[Pariz]]u, u godini [[1923]], Etienne Decroux je počeo (rodjen 1898) sebe, a kasnije i druge da obučava pokretima tijela na sceni. Njegov cilj nije bio [[reformacija]] pantomime, nego napraviti jednu čistu umjetnost pokreta- [[Mime Corporel]]. Decroux analizira pokrete čovječijeg tijela pod geometrijskim okolnostima. Tako nastaje [[Inklinacija]](naklon), translacija (pomjeranje) i rotacija čovječijeg tijela kao osnova za sve predstojeće iluzorne tehnike pantomime. Pantomima dobija i svoju pedagogiku i gramatiku gemetrijskih pokreta. Njegovi učenici su slavni [[Jean Louis Barrault]] (Žan Lui Baro) i [[Marcel Marceau]] (Marsel Marso). Marcel Marceau je kasnije Decroux-ov sistem razradio i napravio pristupačnim čitavoj teatar publici. Zahvaljujući djelovanju Marceaua na području pantomime, uspio je, da ovu umjetnost napravi svjetski poznatom. Francuska škola razdvaja pojam “ pantomime” i “ mime.” Red 32: * Pantomima živi u tradiciji stare pantomime, tj. ona priča o svakodnevnom životu, njegove komične i tragične situacije i obraća se direktno publici. Bijela maska od Pierrot-a je često preuzeta. Izražava se putem [[ekstremitet]]a i Mimike. * Mime želi ljudske konflikte i situacije, osjećanja i [[emocije]] bez priče, kroz scenu izraziti. Njegova vrsta “govora” je simbolična, u stilu Decroux-a, čak i abstraktna i pušta svoje tijelo da djeluje. Lice nije našminkano ili je prekriveno sa tkaninom ili sa neutralnom maskom. Red 56: == Vanjski linkovi == * [http://www.pantomima.rs Beogradski antomimicari] * [http://www.pantomime-mime.com Pantomima] {{Commonscat\|Mimes}}

Pantomima – razlika između verzija