Mulholland Drive (film) – razlika između verzija

| producent = [[Neal Edelstein]]<br />[[Tony Krantz]]<br />[[Michael Polaire]]<br />[[Alain Sarde]]<br />[[Mary Sweeney]]

| uloge = [[Justin Theroux]]<br />[[Naomi Watts]]<br />[[Laura Elena Harring]]<br />[[Ann Miller]]<br />[[Robert Forster]]

| glazba = [[Angelo Badalamenti]]<br />[[David Lynch]]

Priča [[film|filma]]a nije linearna i vrijeme radnje ne prati kronološki. Misteriozna žena tamne kose ([[Laura Elena Harring]]) uspijeva pobjeći od vlastitog ubojstva preživjevši [[prometna nesreća|prometnu nesreću]] na Mulholland Driveu. Ozlijeđena i u šoku, spušta se u [[Los Angeles]] i kriomice ulazi u stan kojeg upravo napušta ostarjela, crvenokosa žena. Sljedećeg dana u isti stan dolazi vedra, optimistična i puna nade glumica Betty Elms ([[Naomi Watts]]) i pronalazi zbunjenu crnokosu ženu koja se ne može sjetiti niti vlastitog imena. Crnokosa žena kaže da se zova "Rita", nakon što je u kupaonici vidjela poster filma [[Gilda (1946.)|Gilda]] iz [[1946.]] godine u kojem naslovnu ulogu igra [[Rita Hayworth]]. Kako bi joj pomogle u razotkrivanju njezinog identiteta, obje djevojke pogledaju u Ritinu torbicu gdje pronalaze poveliku količinu [[novac|novca]] i neobičan plavi ključ.

[[Datoteka:2004-04-02 - 31 - Mulholland Drive.jpg|mini|200px|[[Mulholland Drive]] - stvarna ulica u [[Los Angeles|Los Angelesu]]u prema kojoj film nosi ime; ujedno i glavno mjesto radnje.]]

U zalogajnici imena [[Winkies]], muškarac priča svom prijatelju noćnu moru u kojoj je vidio užasavajuće lice upravo iza zalogajnice u kojoj se nalaze. Nakon što odu istražiti mjesto iza [[restoran|restorana]]a, lice se nakratko pojavljuje, a muškarac koji je noćnu moru sanjao ruši se u šoku. [[Hollywood|Holivudski]] [[redatelj]] Adam Kesher ([[Justin Theroux]]) izgubio je kreativnu slobodu na svom novom filmu zbog očiglednih [[mafija|mafijaša]]ša koji od njega zahtijevaju da za glavnu ulogu uzme nepoznatu glumicu Camillu Rhodes ([[Melissa George]]). Nakon što ih odbije, vraća se kući gdje zatječe svoju ženu u krevetu s drugim te biva izbačen iz nje. Kasnije saznaje da mu je [[banka]] blokirala sve račune i da je trenutno švorc. Uskoro pristaje naći se s misterioznim likom Kaubojem koji mu još jedanput savjetuje da za svoje vlastito dobro u svoj film uzme glumicu Camillu Rhodes. U isto vrijeme nespretni ubojica ([[Mark Pellegrino]]) pokušava ukrasti knjižicu punu telefonskih brojeva, a pritom ubija troje ljudi.

Originalno zamišljen kao [[televizijska serija]], projekt ''Mulholland Drive'' započeo je kao dvo-i-pol satna Pilot epizoda u produkciji [[Touchstone Television]] s namjerom prikazivanja na [[ABC|ABC-u]]. [[David Lynch]] uspio je prodati ideju izvršnim direktorima ABC-a koju je tada temeljio samo na priči o liku Rite koja nakon automobilske nesreće izlazi iz [[automobil|auta]] s torbom u kojoj se nalazi 125 tisuća [[dolar|dolara]]a i plavim ključem dok joj Betty pomaže u otkrivanju njezinog identiteta. Jedan od direktora ABC-a se prisjeća: "Sjećam se jezivosti te žene u toj strašnoj prometnoj nesreći i Davida kako nam nagađa da je neki ljudi slijede. Ona nije samo u nevolji - ona ''jest'' nevolja. Naravno, pitali smo što se događa dalje, a David je samo odgovorio da ćemo prvo morati kupiti ideju kako bi nam rekao nastavak priče."<ref name="Woods, p. 206">Woods, p.&nbsp;206.</ref>

Lynch je dodijelio uloge [[Naomi Watts]] i [[Laura Elena Harring|Lauri Eleni Harring]] na temelju njihovih fotografija. Nazvao ih je i pozvao na polu-satni intervju te im rekao da se nikad prije nije susreo s njihovim radovima na [[film|filmu]]u ili [[televizija|televiziji]].<ref name="david"/> Harring je smatrala kobnom činjenicu što je doživjela manju prometnu nesreću na putu za prvi intervju, ali je tek kasnije saznala da upravo njezin lik u filmu doživljava automobilsku nesreću.<ref>Newman, Bruce (October 10, 2001). "How pair got to intersection of Lynch and 'Mulholland'", ''[[The San Diego Union-Tribune]]'', p.&nbsp;F-6.</ref> Watts je na prvi intervju došla u trapericama, direktno iz aviona koji je letio iz [[New York|New Yorka]]a. Lynch ju je zamolio da se vrati sljedeći dan, "malo urednija". Uloga joj je ponuđena dva tjedna kasnije. Lynch je svoj odabir glumice Watts objasnio: "Vidio sam nekoga za koga sam smatrao da ima fantastičan talent, nekoga tko ima predivnu dušu i inteligentne mogućnosti za mnoge različite uloge... Bio je to prekrasan puni paket".<ref name="cheng"/> [[Justin Theroux]] također se susreo s Lynchom direktno nakon dolaska s [[aerodrom|aerodroma]]a. Nakon dugog leta uz malo sna, Theroux je došao na intervju obučen sav u crno, neuredne frizure. Lynchu se izgled svidio i odlučio je lik Adama obući u sličnu odjeću i dati mu sličnu frizuru.<ref name="neman" />

Snimanje televizijske Pilot epizode započelo je na lokacijama u [[Los Angeles|Los Angelesu]]u u [[veljača|veljači]] [[1999.]] godine i trajalo šest tjedana. Na kraju televizijska mreža nije bila zadovoljna epizodom i odlučila ju je ne prikazati na svom programu.<ref>Woods 2000, p.&nbsp;213–214.</ref><ref>Romney, Jonathan. "Film: Lynch opens up his box of tricks; Mulholland Drive David Lynch," ''Independent'' (London), January 6, 2002, p.&nbsp;11.</ref> Ono što im se nije svidjelo je bila nelinearna priča, starost glumica Harring i Watts (smatrali su ih prestarima), pušenje cigarete lika kojeg je glumila [[Ann Miller]] te krupni plan [[pas|psećih]] fekalija u jednoj sceni. Lynch se prisjeća: "Sve što znam je to da sam uživao snimajući Pilot epizodu, ABC ju je mrzio, a meni se nije svidjela verzija koju sam im poslao. Složio sam se s ABC-jem da je duža verzija prespora, ali sam bio prisiljen unakaziti je zbog rokova pa nije bilo vremena za dodatne finese. Falilo je teksture, velikih scena i priče, a više od 300 kopija loše verzije kružilo je okolo. Mnogo ljudi je vidjelo tu verziju, što je neugodno, jer se, između ostalog, radilo i o lošoj kvaliteti same snimke. Ne želim više niti razmišljati o tome."<ref>Woods, p.&nbsp;214.</ref>

Scenarij je kasnije ponovno napisan i produžen, nakon što je Lynch odlučio pretvoriti Pilot epizodu u cjelovečernji film. Objašnjavajući kako je uspio transformirati otvoreni kraj Pilot epizode u kompletni film Lynch kaže: "Jedne noći sam sjeo, ideje su samo počele dolaziti i to je bilo jedno predivno iskustvo. Sve sam vidio iz drugog kuta... Sada kad se prisjećam shvaćam da je film oduvijek želio biti baš takav. Trebao je samo ovakav čudan početak da dovede do završnog proizvoda".<ref name="macaulay"/> Konačan rezultat bilo je 18 stranica više materijala koje su uključivale romantičnu vezu između Rite i Betty te događaje koji su uslijedili nakon otvaranja plave kutije. Glumica Watts bila je sretna što je ABC odbio Pilot epizodu. Smatrala je da je lik Betty previše jedno-dimenzionalan bez mračnog dijela filma koji je kasnije snimljen i montiran.<ref name="fuller"/> Većina novih scena snimana je u [[listopad|listopadu]]u [[2000.]] godine, uz budžet od 7 milijuna dolara francuske produkcijske kompanije [[StudioCanal]].<ref name="david">David, Anna (November, 2001). "Twin Piques", ''Premiere Magazine'', '''15''' (3), p.&nbsp;80–81.</ref>

Davši filmu samo jednostavan ''tagline'' "Ljubavna priča u gradu snova",<ref name="macaulay">Macaulay, Scott (October, 2001)."The dream factory", ''FilmMaker'', '''10''' (1), p.&nbsp;64–67.</ref> redatelj [[David Lynch]] odbio je komentirati značenje ili simbolizam filma ''Mulholland Drive'', ostavljajući mjesta za diskusije i mnoge različite interpretacije. Filmski kritičar [[Christian Science Monitor|Christian Science Monitora]]a [[David Sterritt]] razgovarao je s Lynchom nakon projekcije u [[Cannes|Cannesu]]u i napisao da redatelj "inzisitra na tome da ''Mulholland Drive'' ima koherentnu, razumljivu priču" za razliku od nekih njegovih ranijih filmova.<ref>{{Cite news

Jedna od najranijih interpretacija bila je ona da film koristi [[Tumačenje snova|analizu snova]] te objašnjava da je prvi dio filma san prave Diane Selwyn koja samu sebe sanja kao nevinu i punu nade "Betty Elms", rekonstruirajući vlastitu povijest i personu u nešto nalik starom [[Hollywood|holivudskom]] [[film|filmu]]u. U snu, Betty je uspješna, šarmantna i živi u nadi kako će jednog dana postati slavna glumica. U posljednjoj trećini filma, međutim, vidimo Dianu u pravom životu u kojem je osobno i profesionalno propala. Naručila je ubojstvo Camille, svoje bivše ljubavnice, a zbog nemogućnosti da se nosi s grižnjom savjesti u snu doživljava Ritu kao ovisnu, povodljivu ženu koja uz to pati i od amnezije. Indicije o njezinoj neizbježnoj propasti prisutne su tijekom cijelog trajanja njezinog sna.<ref name="tang">

Časopis [[The Guardian]] upitao je šest dobro poznatih filmskih kritičara za njihove vlastite interpretacije oko općenitog značenja filma ''Mulholland Drive''. [[Neil Roberts]] iz [[The Sun|The Suna]]a i [[Tom Charity]] iz [[Time Out|Time Outa]]a složili su se oko teorije da je Betty Dianina projekcija sretnijeg života. [[Roger Ebert]] i [[Jonathan Ross]] također su prihvatili ovu interpretaciju, ali obojica se ustručavaju previše analizirati film. Ebert nadodaje: "Ne postoji objašnjenje. Možda čak ne postoji niti misterija". Ross je napisao da postoje dijelovi priče koji ne vode nigdje: "Možda su to bili ostaci Pilot epizode koja je trebala biti snimljena ili su to možda pogrešni zaključci i podsvjest samih snova".<ref name="lewis">

Jedna od ponuđenih interpretacija je i ona da likovi Betty i Rite te Diane i Camille postoje u paralelnim svjetovima koji se ponekad međusobno isprepleću. Također je jedna od teorija i ona da je kompletan film zapravo san, ali ne zna se čiji.<ref name="lapote">Lapote, Philip (September–October, 2001). "Welcome to L.A." ''Film Comment'', '''37''' (5), p.&nbsp;44–49.</ref> Opetovane reference na krevete, spavaće sobe i spavanje simboliziraju jak utjecaj snova. Rita zaspe nekoliko puta; između tih epizoda događaju se nepovezane scene kao što su ljudi koji razgovaraju u [[Winkies|Winkiesu]]u, Bettyn dolazak u [[Los Angeles]] i nespretni ubojica što aludira na to da ih Rita možda sanja. Važna je i prva scena filma u kojoj se, prema mišljenju filmske povjesničarke [[Ruth Perlmutter]], ulijeva sumnja o tome da li je sve ono što slijedi stvarnost.<ref name="perlmutter">Permutter, Ruth (April 2005). "Memories, Dreams, Screens", ''Quarterly Review of Film and Video'', '''22''' (2), p. 125–134.</ref> Profesorica studija za snove [[Kelly Bulkeley]] smatra da scena za večerom, kao jedina u kojoj se snovi i snivanje eksplicitno spominju, ilustrira "otkrivenje istine i [[Epistemologija|epistemološku]] nesigurnost Lynchovog filma".<ref name=Dreams>Bulkeley, Kelly (March 2003). "Dreaming and the Cinema of David Lynch", ''Dreaming'', '''13''' (1), p. 57.</ref> Lice čudovišta iz sna o kojem dvojica muškaraca pričaju u Winkiesu ponovno se pojavljuje na kraju filma netom prije i nakon Dianeinog samoubojstva. Bulkeley napominje da ta scena prezentira "potpuno nov način shvaćanja svega što se do tada dogodilo u filmu".<ref name=Dreams/>

[[Datoteka:Sunset Boulevard 23.jpg|mini|200px|''Mulholland Drive'' često se uspoređuje s klasikom [[Bulevar sumraka]] redatelja [[Billy Wilder|Billyja Wildera]] prvenstveno stoga što se oba filma dodiruju iste teme: rušenjem snova u [[Hollywood|Hollywoodu]]u]]

Bez obzira na proliferacije teorija, filmski kritičari slažu se da niti jedno objašnjenje ne zadovoljava sve aspekte i pitanja koja proizlaze iz [[film|filma]]a. [[Stephen Holden]] iz [[New York Times|New York Timesa]]a piše: "''Mulholland Drive'' ima vrlo malo veze s ljubavnim životom likova ili njihovom profesionalnom ambicijom. Film je prikaz vječnog, dubokog odraza primamljivosti [[Hollywood|Hollywooda]]a... Postoji li veća moć od one za ulaskom i programiranjem života iz snova?"<ref name="holden">{{Cite news

''Mulholland Drive'' često se uspoređuje s klasikom [[Bulevar sumraka]] redatelja [[Billy Wilder|Billya Wildera]] u kojem se snovi u Hollywoodu također ruše.<ref name="macaulay"/><ref>Sheen, p.&nbsp;170.</ref><ref name="vass"/> Uz to što oba naslova filma aludiraju na poznate ulice [[Los Angeles|Los Angelesa]]a, ''Mulholland Drive'' je "Lynchov jedinstveni pogled na ono što je i Wilderu privuklo pažnju: ljudsko truljenje (termin kojeg je Lynch nekoliko puta upotrijebio tijekom konferencije za [[novinar|novinare]]e na filmskom festivalu u [[New York|New Yorku]]u [[2001.]] godine) u gradu ubojitih iluzija".<ref name="nochimson">Nochimson, Martha (Autumn 2002). [http://caliber.ucpress.net/doi/pdf/10.1525/fq.2002.56.1.37 "''Mulholland Drive'' by David Lynch"], ''Film Quarterly'', '''56''' (1), p.&nbsp;37–45.</ref> Naslov filma referenca je na ikonografiju holivudske kulture. David Lynch živi blizu Mulholland Drivea, a u intervjuu je istaknuo: "Po noći imate osjećaj kao da se vozite na vrh svijeta. Po danu imate isti takav osjećaj, ali on je misteriozan s prisutnošću određenog straha. U toj ulici osjećate povijest Hollywooda".<ref name="macaulay"/> Glumica Watts također je imala iskustvo s cestom prije nego je njezina karijera postala uspješna: "Sjećam se da sam se vozila ulicom mnogo puta, plačući i pitajući se što uopće radim ovdje?".<ref name="cheng">Cheng, Scarlet (October 12, 2001). "It's a Road She Knows Well; 'Mulholland Dr.' star Naomi Watts has lived the Hollywood metaphor behind the fabled highway", ''[[Los Angeles Times]]''. p.&nbsp;F.20.</ref>

'''Betty Elms''' je bistra i talentirana novo pridošlica u [[Los Angeles]], opisana kao "dobra, optimistična i odlučna u potpunosti osvojiti grad"<ref name="lopate"/> te kao "totalno naivna".<ref name="taubin"/> Njezin neustrašiv pristup u pomaganju Riti samo zbog toga što smatra da je to ispravno filmske kritičare podsjeća na postupke [[Nancy Drew]].<ref name="taubin"/><ref name="ebert"/><ref>Johnson, p.&nbsp;155.</ref> Iz početka njezina kompletna osobnost očiti je klišej malograđanske naivnosti. Ali čini se da je Bettyn identitet, odnosno manjak istoga, glavni fokus filma. Prema mislima jednog kritičara, Betty je odigrala ulogu samog filma u svjesnom i nesvjesnom.<ref name="taubin"/> [[Naomi Watts]], koja je bazirala ulogu na [[Doris Day]], [[Tippi Hedren]] i [[Kim Novak]] izjavila je da Betty traži uzbuđenje, da je ona netko "tko se nađe u svijetu kojem ne pripada i u kojem je spremna preuzeti novi identitet, čak i ako on pripada nekome drugome".<ref name="fuller"/> Ova izjava jednog filmskog teoretičara navela je na zaključak da, iako je Betty naivno, ali objeručke ušla u [[Hollywood|holivudski]] sistem, postala je "aktivni glumac" koji je "prihvatio kompletnu strukturu koja će ju na kraju uništiti".<ref name="hageman"/> Filmska kritičarka [[Amy Taubin]] iznosi teoriju da je Betty reinkarnacija lika Sandy iz [[David Lynch|Lynchovog]] filma [[Plavi baršun (1986)|Plavi baršun]]: Bettyn rodni gradić, [[Deep River]] ([[Ontario]]) dijeli isto ime kao i zgrada u kojem živi ''femme fatale'' Dorothy iz ''Plavog baršuna''. Nakon što se oslobodila okova malog grada, Sandy je ponovno rođena kao Betty koju privlači tamnokosa misteriozna žena poput Dorothy i koja se u nju zaljubi i potpuno izgubi.<ref name="taubin">Taubin, Amy (September–October 2001). "In Dreams", ''Film Comment'', '''37''' (5), p.&nbsp;51–55.</ref>

'''Adam Kesher''' ([[Justin Theroux]]) je u prvoj polovici filma opisan kao "maglovito arogantan",<ref>Woods 2000, p. 208.</ref> ali naizgled uspješan [[redatelj]] koji doživljava jedno poniženje za drugim. Theroux je o ulozi izjavio: "Čini se da je on jedini lik u cijelom filmu koji nema pojma o tome što se događa. Mislim da je on jedini lik za kojeg publika može reći ''Da, baš se osjećam poput tebe upravo sad. Nemam pojma zbog čega prolaziš svu tu bol.''".<ref name="neman">Neman, Daniel (October 19, 2001). "Indie Actor Theroux Puts in 'Drive' Time". ''Richmond Times Dispatch'' (Virginia), p.&nbsp;C1A.</ref> Nakon što mu je oduzeta kreativna sloboda na njegovom filmu, prilikom povratka kući nađe ženu u zagrljaju s čistačem bazena ([[Billy Ray Cyrus]]) te bude izbačen iz svoje bogate kuće iznad Hollywooda. Uskoro se prijavljuje u jeftini [[motel]] i plaća gotovinom; ubrzo dolazi menadžer hotela koji mu govori da njegova kartica više ne vrijedi. Prema Dianeinom svjedočenju, Adam je pompozan i sam sebi najvažniji. On je također jedini lik čiji se karakter ne mijenja u potpunosti u prvom i drugom dijelu filma.<ref>McGowan, p.&nbsp;205–206.</ref> Jedna od analiza Adamovog lika sugerira da je upravo zbog toga što je odabrao Camillu Rhodes za svoj film označio kraj Bettyne radosti i sposobnosti u pomaganju Riti, stavljajući krivnju za njezinu tragediju na šefove studija.<ref name="nochimson"/>

Naveliko se pisalo o filmskom stvaralaštvu [[David Lynch|Davida Lyncha]], a opisi koji su se pritom dodjeljivali varirali su od "ultra čudnog"<ref name="zacharek"/>, "mračnog"<ref name="nochimson"/> pa sve do "otkačenog".<ref>Johnson, p.&nbsp;6</ref> [[Todd McGowan]] piše: "Lynchovi filmovi ne mogu se gledati na isti način na koji se gledaju standardni [[Hollywood|holivudski]] [[film noir]] [[žanr|žanrovi]]ovi ili na način na koji se gledaju radikalni filmovi".<ref>McGowan, p.&nbsp;2.</ref> Kroz svoj položaj klišeja i [[nadrealizam|nadrealizma]], noćnih mora i fantazija, nelinearne priče, kamere, zvuka i osvijetljenja Lynchov film izaziva gledatelja da u potpunosti zanemari mišljenje o tome što misli da će gledati.<ref name="vass">Vass, Michael (June 22, 2005). "Cinematic meaning in the work of David Lynch: Revisiting ''Twin Peaks: Fire Walk With Me'', ''Lost Highway'', and ''Mulholland Drive''", ''CineAction'', Issue 67, p.&nbsp;12–25.</ref> Mnogi likovi u filmu ''Mulholland Drive'' su prototipovi koji se jedino mogu gledati kao klišej: nova holivudska nada, ''femme fatale'', disidentan [[redatelj]] i upitni moćnici koje Lynch ne objašnjava u potpunosti.<ref name="love"/> Lynch ovakve otrcane likove postavlja u kobne situacije, stvarajući na taj način sanjivu kvalitetu. Upotrebljavajući ovakve likove u scenariju koji sadržava komponente i reference na [[snovi|snove]], fantazije i noćne more, na gledateljima ostavlja da odluče o onome što je zapravo stvarno. Jedan filmski analitičar piše o Lynchu: "Poput mnogih nadrealista, Lynchov jezik neobjašnjenog je tečan jezik snova."<ref name="hudson"/>

Prvi dio filma koji opisuje likove Betty, Rite i Adama predstavlja vjerojatno najlogičniji dio filma u kompletnoj Lynchovoj karijeri.<ref name="hudson"/><ref name="mccarthy"/> Kasniji dio filma koji, prema mišljenju mnogih gledatelja, predstavlja stvarnost pokazuje promjenu u filmskom efektu koja mu daje kvalitetu nadrealizma kao i u prvom dijelu. Dianeine scene imaju oštriju montažu i "prljavije" osvijetljenje koji simboliziraju njezino fizičko i duhovno osiromašenje<ref name="nochimson"/> koje je u potpunom kontrastu s prvim dijelom filma gdje "za čak i najobičniji dekor imamo osjećaj da svijetli", Betty i Rita sjaje pod svjetlom, a tranzicije između scena su glatke.<ref name="mcgowan">McGowan, Todd (2004). "Lost on Mulholland Drive: Navigating David Lynch's Panegyric to Hollywood", ''Cinema Journal'' 43 (2), p.&nbsp;67–89.</ref> U prvom dijelu filma Lynch se između scena kreće koristeći panoramske kadrove brda, [[Palma|palminog drveća]] i zgrada [[Los Angeles|Los Angelesa]]a. U mračnijem dijelu filma više se koristi zvukovnim tranzicijama između scena nego vizualnim. Na Camillinoj zabavi, gdje će Diane biti najviše ponižena, zvuk razbijajućeg posuđa čuje se gotovo istog trenutka kad se scena naglo reže na zalogajnicu Winkies u kojoj Diane razgovara s ubojicom. Sinnerbrink također ističe da nekoliko scena u filmu, kao na primjer one u kojoj Diane halucinira Camillu nakon što se probudi, slika lica čudovišta iza zalogajnice Winkies nakon Dianeinog samoubojstva ili "ponavljanje, preokret i premještanje elemenata koji su bili drugačije konfigurirani" u prvom dijelu filma stvaraju neprirodan efekt kojem se gledateljima predstavljaju poznati likovi ili situacije u alternativnom vremenu ili lokacijama.<ref name="sinnerbrink"/> Na sličan način Hageman identificira ranu scenu u zalogajnici Winkies kao "ekstremno neprirodnu" budući se radi o sceni gdje "granice koje razdvajaju fizičku realnost od imaginacije nesvjesnog naprosto nestaju".<ref name="hageman"/> Autor [[Valtteri Kokko]] definirao je tri grupe "neprirodnih metafora": doplgenger nekoliko likova koje igraju isti glumci, snovi i svakodnevna pojava - kao npr. plava kutija - koja pokreće Ritin nestanak i Dianein pravi život.<ref>Kokko, Valtteri (2004). "[http://www.widerscreen.fi/2004/1/psychological_horror_in_the_films_of_lynch.htm Psychological Horror in the Films of David Lynch]", ''Wider Screen'', '''1'''. Retrieved on June 7, 2010.</ref>

Kritičari su istaknuli da Badalamentijeva zlosutna glazba - ujedno opisana i kao njegova "najmračnija do tada" -<ref name=Norelli>Norelli, Clare Nina (2009). "Suburban Dread: The music of Angelo Badalamenti in the films of David Lynch", ''Sound Scripts'', '''2''', p. 41.</ref> pridonosi osjećaju misterije u uvodnoj špici u kojoj pratimo [[limuzina|limuzinu]] crnokose žene,<ref>McGowan, p.&nbsp;197.</ref> te da je u direktnom kontrastu sa svijetlim, veselim tonovima glazbe prilikom Bettynog dolaska u [[Los Angeles]]<ref name="jolin"/> gdje se čini "da glazba predstavlja emotivni vodič za gledatelja".<ref name=Norelli/> [[Novinar]] koji piše o filmskoj glazbi, [[Daniel Schweiger]] ističe da se Badalamentijev doprinos glazbi mijenja od "gotovo nepokretnog užasa do noirovskog [[jazz|jazza]]a" sa "ritmovima koji se dižu do eksplozije beskonačne tame".<ref name=Schweiger>Schweiger, Daniel (September 2001). [http://www.filmscoremonthly.com/daily/article.cfm?articleID=3498 "The Mad Man and His Muse"]. ''Film Score''. Retrieved 15 February 2010.</ref> Sam Badalamenti opisao je jedinstvenu tehniku dizajna zvuka koja je upotrebljena u filmu, a pomoću koje je Lyncha mogao opskrbiti s višeminutnim temama laganog tema (koje su zvali "ogrjev")<ref name=Schweiger/> od kojih je u konačnici Lynch mogao "uzeti dijelove i eksperimentirati s njima što je rezultiralo mnogobrojnim jezivim glazbenim temama".<ref name=Norelli/>

Od samog početka svog prikazivanja, film ''Mulholland Drive'' je prema mišljenju dvoje filmskih teoretičara "istovremeno skupio najoštrije epitete i dobio neke od najatraktivnijih pohvala u suvremenoj povijesti [[kinematografija|kinematografije]]".<ref>Lentzner, Jay R. and Ross, Donald R. (Spring 2005). "The Dreams That Blister Sleep: Latent Content and Cinematic Form in Mulholland Drive", ''American Imago'', '''62''' (1), pp. 101–123.</ref> Mnogi kritičari na film su izrazito pozitivno reagirali, uključujući i [[Roger Ebert|Rogera Eberta]] iz [[Chicago Sun-Times|Chicago Sun-Timesa]]a koji je do tada uglavnom davao negativne ili pomiješane kritike Lynchovim ranijim filmovima, ali koji je ''Mulholland Drive'' ocijenio s četiri zvjezdice i napisao: "David Lynch je cijelu svoju karijeru gradio za ovaj film i sada kada je napokon stigao na odredište spreman sam mu oprostiti filmove [[Divlji u srcu (1990.)|Divlji u srcu]], pa čak i [[Izgubljena autocesta (1997.)|Izgubljenu autocestu]]. Napokon je jedan njegov eksperiment uspio. Film je [[nadrealizam|nadrealni]] san u formi [[Hollywood|holivudskog]] [[film noir|film noira]]a i što manje ima smisla to ga više ne možemo prestati gledati."<ref name="ebert">

''Mulholland Drive'' proglašen je najboljim filmom [[desetljeće|desetljeća]] od strane udruženja filmskih kritičara [[Los Angeles|Los Angelesa]]a,<ref>Kay, Jeremy (January 12, 2010). [http://www.screendaily.com/awards/other-awards/la-critics-name-mulholland-dr-film-of-the-decade/5009576.article "LA critics name Mulholland Dr. Film Of The Decade"]. ''Screen Daily''. Retrieved on January 19, 2010.</ref> [[Chaiers du Cinéma]],<ref>Staff (2010). [http://www.cahiersducinema.net/PALMARES-2000.html "Palmares 2000"]. ''[[Cahiers du cinéma]]''. Retrieved January 19, 2010.</ref> [[indieWIRE]],<ref>Hernandez, Eugene (January 22, 2010). [http://www.indiewire.com/article/2009/12/22/summer_hours_wins_indiewire_09_critics_poll_mulholland_dr._is_best_of_decad/ "Summer Hours" Wins indieWIRE ‘09 Critics Poll; "Mulholland Dr." is Best of Decade]. ''[[indieWIRE]]''. Retrieved January 25, 2010.</ref> [[Slant Magazine|Slant Magazinea]]a,<ref>Staff (February 7, 2010). [http://www.slantmagazine.com/film/feature/best-of-the-aughts-film/216/page_10 "Best of the Aughts: Film"]. ''[[Slant Magazine]]''. Retrieved February 12, 2010.</ref> [[Reverse Shot|Reverse Shota]]a,<ref>Staff. [http://www.reverseshot.com/article/1_mulholland_drive "Best of the Decade #1: Mulholland Drive"]. ''Reverse Shot''. Retrieved February 12, 2010.</ref> [[The Village Voice|The Village Voicea]]a<ref>Staff (2010). [http://www.villagevoice.com/filmpoll/index/best_of_decade/2009 "Best of Decade"]. ''[[The Village Voice]]''. Retrieved April 14, 2010.</ref> i [[Time Out New York|Time Out New Yorka]]a od kojih su se potonji, uz referencu na [[Napad 11. rujna|napade 11. rujna u SAD-u]], retorički zapitali: "Postoji li još neki film koji na tako rezonantan, nenamjeran način priča o strašnom događaju koji je obilježio ovo desetljeće?... ''Mulholland Drive'' je lice čudovišta iza zalogajnice; to je samo-sumanuti san pretvoren u noćnu moru."<ref>[http://newyork.timeout.com/articles/film/80947/the-tony-top-50-movies-of-the-decade/6.html The TONY top 50 movies of the decade], ''[[Time Out New York]]'', '''739''' (November 26–December 2, 2009. Retrieved on December 2, 1009.</ref> Također je proglašen filmom desetljeća u anketi [[Film Comment|Film Commenta]]a u kojoj su sudjelovali "kritičari, programeri, akademici, filmaši i ostali"<ref>Staff (2010). [http://www.filmlinc.com/fcm/jf10/best00s.htm "Film Comment's End-of-Decade Critics' Poll"]. ''[[Film Comment]]''. Retrieved January 19, 2010.</ref> te čitatelji samog časopisa.<ref>Staff (2010). [http://www.filmlinc.com/fcm/ma10/readersbest09.htm "Extended Readers' Poll Results"]. ''[[Film Comment]]''. Retrieved April 14, 2010.</ref> Pojavljuje se na mnogim raznim listama kao najbolji film desetljeća; na trećem mjestu časopisa [[The Guardian]],<ref>[http://www.guardian.co.uk/film/filmblog/2009/dec/30/best-films-noughties-mulholland-drive Best films of the noughties No 3: Mulholland Drive], ''The Guardian'' (December 30, 2009). Retrieved on January 7, 2010.</ref> kritičara časopisa Rolling Stonea Petera Traversa,<ref>{{Cite web|author=Travers, Peters |url=http://www.rollingstone.com/movies/lists/8602/49002/49030 |title=Mulholland Drive - Rolling Stone Movies - Lists |work=Rolling Stone |date=December 9, 2009 |accessdate=2010-07-22}}</ref> časopisa [[the Canadian Press]],<ref>{{Cite web|url=http://www.journalpioneer.com/Living/Technologies/2009-12-21/article-1395020/Memento,-Mulholland-Drive-among-Canadian-Press-film-favourites-of-2000s/1 |title='Memento,' 'Mulholland Drive' among Canadian Press film favourites of 2000 |work=Canadian Press |date=December 20, 2009 |accessdate=January 7, 2010 |archiveurl=http://www.webcitation.org/5rQ6pBQRt |archivedate=2010-07-22}}</ref> kritičara [[Scott Mantz|Scotta Mantza]] iz [[Access Hollywood|Access Hollywooda]]a<ref>[http://www.accesshollywood.com/moviemantz-best-movies-of-the-decade_article_27327 MovieMantz: Best Movies Of The Decade ], Access Hollywood (January 5, 2010). Retrieved on January 7, 2010.</ref> te na osmom mjestu liste kritičara [[Michael Phillips|Michaela Phillipsa]].<ref>

Distributer ''Optimum Home Entertainment'' izdao je film ''Mulholland Drive'' za europsko tržište na [[Blu-ray|Blu-rayu]]u kao dio njihove StudioCanal kolekcije [[13. rujna]] [[2010.]] godine.<ref>{{Cite web|url=http://www.studiocanalcollection.com/en/collection/show/19-Mulholland_Drive|title=Mulholland Drive - StudioCanal Collection|accessdate=2010-08-01}}</ref> Novi posebni dodaci za ovo izdanje uključuju: poseban uvod [[Thierry Jousse|Thierryja Joussea]]; ''U plavoj kutiji'', retrospektivni dokumentarni film s redateljima i kritičarima; dva dokumentarna filma o snimanju: ''On the Road to Mulholland Drive'' i ''Back to Mulholland Drive'' te nekoliko intervjua s ljudima koji su bili uključeni u stvaranje samog filma.<ref>{{Cite web|url=http://www.blu-raydefinition.com/reviews/mulholland-drive-studiocanal-collectionuk-blu-ray-review.html|title=Blu-ray Definition.com review|accessdate=2010-09-05}}</ref> Ovo je bio drugi film Davida Lyncha koji je izašao na Blu-rayu; prvi je bio [[Čovjek-slon (1980.)|Čovjek-slon]].<ref>{{Cite web|url=http://www.studiocanalcollection.com/en/collection/show/8-The_Elephant_Man|title=The Elephant Man - StudioCanal Collection|accessdate=2010-08-01}}</ref>