Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju – razlika između verzija

'''Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju''' ('''MKSJ'''; en. ''International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia'', ICTY) je skraćeni naziv za ''Međunarodni krivični sud za progon osoba odgovornih za ozbiljne povrede humanitarnog prava na teritorijima bivše Jugoslavije od 1991. godine'', tijelo UN ovlašteno da vodi sudske postupke za ratne zločine na prostoru [[socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|bivše Jugoslavije]]. Sud djeluje kao ad hoc tijelo i ima sjedište u [[Hag|Den Haagu]]. Osnovan Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti [[Ujedinjeni narodi|UN]] [[25. 5.|25. maja]] [[1993]]. godine, a zatvaranja se očekuje 2014. Najteža moguća kazna koju može izreći jest [[doživotni zatvor]].

 

MKSJ prvenstveno je izdavao optužnice za tri rata: [[rat u Hrvatskoj]], [[rat u Bosni i Hercegovini]] te [[kosovski rat|rat na Kosovu]]. Jedna optužnica izdana je i za [[sukob u Makedoniji 2001.|sukob u Makedoniji 2001]]. (slučaj [[Ljube Boškoski]] i [[Johan Tarčulovski]]). [[Masakr u Srebrenici]], [[opsada Sarajeva]], [[logor Omarska]], [[logor Čelebići]], [[opsada Mostara]], [[Etničko čišćenje u Lašvanskoj dolini|zločini u Lašvanskoj dolini]], [[masakri u Foči|silovanja u Foči]], [[Masakr na Ovčari|Ovčara]], [[raketiranje Zagreba]], [[opsada Dubrovnika]], [[Operacija Oluja]], [[Operacija Potkovica|Operacija Potkova]] i [[zločini u Zvorniku]] bili su neki od najznačajnijih događaja koje su istraživali tužitelji Tribunala. Do 2013., MKSJ je za rat u Bosni i Hercegovini osudio 50 osoba na srpskoj, 18 na hrvatskoj te pet na bošnjačkoj strani.<ref name="Jurasić">[[#Jurasić|Jurasić 2012.]], 36-40</ref> Od 50 osoba osuđenih na srpskoj strani, 45 je osuđeno na ukupno 759 godina zatvora a petorica na [[doživotni zatvor]] ([[Stanislav Galić]], [[Vujadin Popović]],<ref>[[#Popović MKSJ|Tužitelj protiv Vujadina Popovića i drugih - Presuda, ''2010.'' - II. svezak]], str. 826</ref> [[Ljubiša Beara]],<ref>[[#Popović MKSJ|Tužitelj protiv Vujadina Popovića i drugih - Presuda, ''2010.'' - II. svezak]], str. 827</ref> [[Milan Lukić]],<ref>[[#Radosavljević|Radosavljević 2012.]]</ref> [[Zdravko Tolimir]]<ref name="Tolimir presuda">[[#Tolimir|Tolimir 2012.]]</ref>). Najteži zločin za koji su osuđeni srpske vojskovođe bio je [[genocid]] ili pomaganje i podržavanje genocida u Srebrenici,<ref name="Tolimir presuda"/> za što je osuđeno petero (Popović, Beara,<ref>[[#Popović MKSJ|Tužitelj protiv Vujadina Popovića i drugih - Presuda, ''2010.'' - II. svezak]], str. 780-781</ref> [[Drago Nikolić]],<ref>[[#Popović MKSJ|Tužitelj protiv Vujadina Popovića i drugih - Presuda, ''2010.'' - II. svezak]], str. 782</ref> [[Radislav Krstić]], Tolimir<ref name="Tolimir presuda"/>).

[[Datoteka:Theodor Meron ICTY.jpg|desno|mini|225px|[[Theodor Meron]], predsjednik MKSJ-a od 2011.]]

Prvi tužitelj 1993. bio je [[Ramon Escovar Salom]], ali ga je nakon samo godine dana zamijenio [[Richard Goldstone]]. Njegova nasljednica bila je [[Louise Arbour]], zatim [[Carla Del Ponte]] te [[Serge Brammertz]], zadnji tužitelj.<ref>{{cite web| url=http://www.icty.org/sid/101| title=MKSJ: Bivši tužioci| publisher=MKSJ| accessdate=4. lipnja 2013| date=}}</ref>

 

Od 2012., MKSJ je pooštrio pravila osuđivanja te su se tako dogodile tri oslobađajuće presude koje su na kraju potkopala njegov kredibilitet. Prvo je bilo slučaj [[Ante Gotovina]] i [[Mladen Markač]], gdje je žalbeno vijeće odbilo utvrditi granicu udaljenosti topničkog udara od cilja kojim se može odrediti protupravno granatiranje neke mete. Drugo je bilo kada je 2013. pravomoćnom presudom oslobođen [[Momčilo Perišić]], bivši načelnik Generalštaba [[Vojska Jugoslavije|Vojske Jugoslavije]], jer "nema dokaza da je logistička, materijalna, kadrovska i druga pomoć koju je, kao načelnik Generalštaba VJ pružao vojskama bosanskih i hrvatskih Srba, bila ''konkretno usmjerena'' na vršenje zločina, pa se samim tim ne može osuditi za pomaganje i podržavanje tih zločina".<ref name="Klarin">{{cite web| url=http://sense-agency.com/tribunal_(mksj)/konkretna-usmerenost-poslednjih-odluka-zalbenog-veca.25.html?cat_id=1&news_id=14728| title=Konkretna usmjerenost posljednjih odluka žalbenog vijeća | publisher=Sense Agency| accessdate=4. lipnja 2013| date=6. ožujka 2013}}</ref> Mirko Klarin navodi da su se za ta dva slučaja pooštrili standardi kako se u nekim budućim ratovima nitko ne bi mogao pozvati na te presuda radi optuživanja nekog vođe ili političara:

{{citat3|Slučaj generala Perišića sadržao je još "opasniji potencijal" od onog iz predmeta Gotovina: da Tribunal nekim "nepromišljenim pravnim standardima", ograniči mogućnost pomaganja i podržavanja - oružjem, municijom, logistikom... - "pobunjeničkih" ili "demokratskih" snaga u drugim zemljama, kao što su recimo [[Sirija]], [[Libija]] ili [[Sudan]]. Ili da, još gore, one koji pružaju pomoć izloži riziku krivične odgovornosti za zločine koje su počinili oni kojima je pružena pomoć.<ref name="Klarin"/>}}

{{citat3|Nešto od ovog razmišljanja možda izgleda kao pozivnica teoretičarima zavjere da potraže zlokobne utjecaje na odluke Tribunala. Ali zavjera nije potrebna kako bi objasnila da suci predstavljaju države koje ih nominiraju za Tribunal, te da je pravo konzervativna profesija. Za vanjskog promatrača izgleda kao da je MKSJ bio na putu uspostavljanja prijelomnih slučaja, vidio što to implicira, te potom napravio korak natrag. Završna runda Tribunalove pravne filozofije ukazuje na žalostan kraj priče o sudu koji je osnovan sa malo nade, potom ohrabrio neke, samo da bi potom sve skupa bacio kroz prozor.<ref>{{cite web| publisher=New York Times| url=http://www.nytimes.com/2013/06/03/opinion/global/what-happened-to-the-hague-tribunal.html?pagewanted=all&_r=3&| title=What Happened to the Hague tribunal?| date=2. lipnja 2013| author=Eric Gordy|accessdate=4. lipnja 2013}}</ref>}}

 

[[Datoteka:ICTY Detention Unit cell.jpg|desno|mini|225px|Zatvorska ćelija MKSJ-a]]

13. 6. 2013., danski dnevni list ''BT'' objavio je privatno pismo suca MKSJ-a, [[Frederik Harhoff|Frederika Harhoffa]], u kojem je isti izrazio strah svojim prijateljima jer su ga tri nedavne oslobađajuće presude koje su 2012. i 2013. izrečene u Haškom tribunalu ostavile sa "snažnim neprijatnim osjećanjem da je sud promijenio svoj kurs pod pritiskom 'vojnog establišmenta' iz nekih uticajnih zemalja." Implicirao je da je predsjednik MKSJ-a, [[Theodor Meron]], izvršio pritisak na druge suce kako bi se od 2012. postrožili kriteriji za osuđivanje.<ref>{{cite web|title="Bomba" u tribunalu|url=http://sense-agency.com/tribunal_(mksj)/quotbombaquot-u-tribunalu.25.html?cat_id=1&news_id=15049|publisher=Sense Agency|date=13. lipnja 2013|accessdate=20. lipnja 2013}}</ref> William Schabas, koji predaje međunarodno pravo na sveučilištu [[Middlesex]] u Londonu se složio da su te tri oslobađajuće presude "oslabile poruku [tribunala], jer sada ima manje zaštite za civile i ljudska prava.”<ref>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/2013/06/15/world/europe/judge-at-war-crimes-tribunal-faults-acquittals-of-serb-and-croat-commanders.html?_r=0|title=Judge at War Crimes Tribunal Faults Acquittals of Serb and Croat Commanders|author=Marlise Simmons|publisher=New York Times|date=14. lipnja 2013|accessdate=20. lipnja 2013}}</ref> Nakon pisma, na prvoj sljedećoj konferenciji za novinare u MKSJ-u, 18. 6., glasnogovornica nije željela komentirati inicijative nekih udruženja žrtava za potpisivanje peticije kojom će se od UN-a tražiti formiranje nezavisne istražne komisije za provjeravanje navoda iz pisma sudije Harhoffa, kao ni pitanje da li će ured tužilaštva tražiti da se o tome sprovede interna istraga u tribunalu.<ref>{{cite web|title=Strategija noja|url=http://sense-agency.com/tribunal_(mksj)/strategija-noja.25.html?news_id=15069&cat_id=1|publisher=Sense Agency|date=18. lipnja 2013|accessdate=20. lipnja 2013}}</ref>

== Vidi ==

* [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju:Popis optuženih osoba]]

{{izvori|2}}

{{Commonscat|International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia}}

{{Međunarodno krivično pravo}}